Legislator Case Law & Legislation
Rev-x-665/2016-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on non-merit damages and rejects appeal on costs as inadmissible.

Case Number Rev-x-665/2016-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court dismissed the appellant's appeal regarding the award of 21,285.00 kuna for non-material damages as unfounded. The court upheld the lower court's finding that the appellant failed to prove the necessary elements for compensation. Conversely, the appeal concerning the allocation of litigation costs was rejected as inadmissible because such decisions do not conclude the main proceedings.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 1. ZPP; čl. 392. st. 1. ZPP; čl. 400. st. 1. ZPP; čl. 400. st. 3. ZPP; čl. 396. a. st. 1. ZPP: An appeal against a final judgment awarding non-material damages is admissible if the facts are not proven, whereas an appeal against a final decision on litigation costs is inadmissible as it does not conclude the main proceedings.

Keywords

AI generated
non-material damages litigation costs appeal admissibility final judgment civil procedure law

Cited Legislation

AI generated

Cited Case Law

AI generated
Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 665/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz B. S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku u S. B., protiv tuženika E. o. d.d. Z., Podružnica O., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. N., odvjetniku u O., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi posl. broj Gž-135/2016-2 od 2. ožujka 2016. kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Požegi posl. broj P-115/2014-68 od 16. prosinca 2015., u sjednici održanoj 27. veljače 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja J. P. protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi posl. broj Gž-135/2016-2 od 2. ožujka 2016., u dijelu pod st. I. izreke i u dijelu pod st. II. izreke gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 21.285,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2015. pa do isplate, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja J. P. protiv iste drugostupanjske presude u dijelu pod st. III. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku E. o. d.d. da tužitelju J. P., OIB: ..., iz B. S., ..., s osnova naknade nematerijalne štete isplati iznos od 164.285,00 (stošezdesetčetiritisućedvjestoosamdesetpet) kuna sa z. z. kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 16. prosinca 2015. godine pa do isplate, a u roku od 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 227.000,00 kuna, kao i zahtjev za isplatom z. z. kamate od 19. svibnja 2006. godine pa do 15. prosinca 2015. godine.

III Nalaže se tuženiku E. o. d.d. da tužitelju J. P., OIB: ..., iz B. S., ..., s osnova naknade materijalne štete za troškove tuđe pomoći i njege isplati iznos od 4.740,79 kuna (četiritisućesedamstočetrdeset -kunaisedamdesetdevetlipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja teče od 16. prosinca 2015. godine pa do isplate, a u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom iznosu za isplatom troškova tuđe pomoći i njege, sa zakonskom zateznom kamatom kao i zahtjev za isplatom materijalne štete po osnovi troškova trajne tuđe njege i pomoći (renta) od 900,00 kuna mjesečno, počev od presuđenja pa na dalje, dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

V Nalaže se tužitelju J. P. da tuženiku E. o. d.d. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.983,50 kuna, a u roku od 15 dana."

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Požegi br. P-115/2014-68 od 16. prosinca 2015. godine potvrđuje u pobijanom odbijajućem dijelu (točka II. i IV. izreke).

II. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava, te se presuda Općinskog suda u Požegi br. P-115/2014-68 od 16. prosinca 2015. godine u pobijanom dosuđujućem dijelu ( točka I. izreke) potvrđuje do iznosa od 143.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, dok se sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 21.285,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koja teče od 16. prosinca 2015. godine pa do isplate, tužitelj odbija.

III. Preinačava se presuda Općinskog suda u Požegi br. P-115/2014-68 od 16. prosinca 2015. godine u odluci o troškovima postupka tako da sada glasi:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem nije prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška, reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. I. izreke i u dijelu pod st. II. izreke gdje je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 21.285,00 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2015. pa do isplate, nije osnovana.

Prema odredbi čl. 386. ZPP u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir. Postupajući pak prema odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Iako tužitelj u uvodnom dijelu revizije naznačuje da reviziju podnosi iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka, on taj revizijski razlog nije određeno naveo, a niti obrazložio. Tako iz revizije tužitelja nije vidljivo koji bi to od nižestupanjskih sudova po shvaćanju tužitelja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka. K tome, iz revizije tužitelja nije vidljivo koja bi to, po shvaćanju tužitelja, bila uopće počinjena konkretna bitna povreda odredaba parničnog postupka. Stoga, taj revizijski razlog nije uzet u obzir (čl. 386. ZPP).

Kako se revizija tužitelja znatnim dijelom sadržaja iscrpljuje u pokušaju dovođenja u sumnju pravilnosti zaključaka nižestupanjskih sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica, to je za ukazati na sljedeće. Riječ je očito o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. No, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.

Ovaj revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude vezane za odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja, pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, na njih poziva na temelju odredbe čl. 396. a. st. 1. ZPP, kojom je određeno da se u slučaju kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz drugostupanjske presude ako ih prihvaća.

Sukladno odredbi čl. 396. a. st. 2. ZPP na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

Revizija tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. III. izreke nije dopuštena.

Reviziji tužitelja u tom dijelu valja razmotriti u svijetlu:

- odredbe čl. 129. st. 5. ZPP prema kojoj: "Odluka o troškovima u presudi smatra se rješenjem.",

- odredbe čl. 400. st. 1. ZPP prema kojoj: "Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382.)."

Sukladno tim odredbama ZPP, revizija bi bila dopuštena protiv drugostupanjskog rješenja o parničnom trošku ako bi to rješenje imalo značaj rješenja iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP kojim je postupak pravomoćno završen.

Međutim, obzirom da parnica počinje teći samo u odnosu na predmet (meritum) spora i (po prirodi stvari) samo za ovog (glede kojeg jedino teče) može i završiti, a imajući na umu i da se samo u svezi predmeta (merituma) spora ispituje dvostruka litispendencija i identitet spora (tako da je, primjerice, samo glede njega dopuštena i objektivna preinaka zahtjeva), to je za zaključiti:

- da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet (meritum) spora, odnosno (time) da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima se prekida litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora,

- da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), oni o kojima se samo odlučuje „u presudi ili rješenju kojim se završava postupak“ (čl. 164. st. 4. ZPP), ali odluka o njima (upravo prema smislu te odredbe čl. 164. st. 4. ZPP) nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koje bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.

Izloženo shvaćanje o nedopuštenosti revizije protiv pravomoćnog rješenja o parničnom trošku prihvaćeno je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. i glasi: "Pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija".

Stoga, predmetnu reviziju tužitelja protiv drugostupanjske presude u dijelu pod st. III. izreke valjalo je odbaciti kao nedopuštenu i to na temelju čl. 392. st. 1. ZPP u vezi s odredbom čl. 400. st. 3. ZPP, te riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. veljače 2018.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.