Revr-849/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 849/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, Katarine Buljan, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz O., zastupanog po punomoćniku M. Š. dipl. pravniku, pravniku SSSH, Regionalni ured O., protiv tuženika Zajednica športskih udruga grada O., O., radi otkaza ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2669/07 od 19. srpnja 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-7/07 od 30. travnja 2007., u sjednici održanoj 24. siječnja 2008.,

presudio i riješio je:

1. Revizija tužitelja izjavljena protiv pobijane presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti Odluke o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. studenoga 2006. odbija se kao neosnovana.

2. Revizija tužitelja izjavljena protiv pobijane presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavosti izmijenjenog ugovora o radu od 28. studenoga 2006. i na održavanje na snazi Ugovora o radu od 2. srpnja 2001. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2669/07 od 19. srpnja 2007. potvrđena je presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-7/07 od 30. travnja 2007. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena Odluka o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora tužitelju od 28. studenoga 2006., utvrđenje ništavim izmijenjenog Ugovora o radu sklopljenog među strankama 28. studenoga 2006., te da se održava na snazi Ugovor o radu broj 02-75/9-1 sklopljen među strankama 2. srpnja 2001., te ujedno tužitelju naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak od 1.830,00 kn. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva odnosno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično neosnovana.

Tužitelj u ovom sporu osporava zakonitost i dopuštenost Odluke o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. studenoga 2006., te slijedom toga traži utvrđenje ništavosti izmijenjenog Ugovora o radu sklopljenog među strankama 28. studenoga 2006., te održavanje na snazi Ugovora o radu sklopljenog među strankama 2. srpnja 2001..

Prema odredbi čl. 121. (ranije čl. 114.) st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/04 – pročišćeni tekst – dalje: ZR) odredbe tog zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju se i na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora).

Prema st. 2. tog članka ako u slučaju iz st. 1. tog članka radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora.

Iz stanja spisa nespornim proizlazi:

- da je Odlukom o otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 28. studenoga 2006. tuženik otkazao tužitelju Ugovor o radu sklopljen među njima 2. srpnja 2001. za radno mjesto rukovoditelja financijsko-materijalnog poslovanja, time

- da mu je istovremeno ponudio sklapanje ugovora o radu za radno mjesto radnika na komercijalno-marketinškim poslovima,

- da je tužitelj prihvatio ponudu i sklopio s tuženikom izmijenjeni Ugovor o radu 28. studenoga 2006.

- da je tužitelj 17. prosinca 2006. osporio dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu koji prigovor (zahtjev za zaštitu prava) je tužitelju odbijen Odlukom tuženika od 21. prosinca 2006., nakon čega

- da je tužitelj zatražio sudsku zaštitu tužbom podnesenom sudu 9. siječnja 2007..

Tužitelj je dakle prihvatio ponudu sklapanja izmijenjenog ugovora no istovremeno je osporio dopuštenost i zakonitost danog mu otkaza ugovora o radu, poštujući zakonom propisane rokove.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: 1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn i 2. ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu.

Kako u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevu na utvrđenje ništavosti Ugovora o radu sklopljenog 28. studenoga 2006. odnosno o održavanju na snazi Ugovora o radu sklopljenog 2. srpnja 2001. se ne radi o presudi donesenoj u sporu pokrenutom protiv odluke o prestanku ugovora o radu, to je za ocjenu dopuštenosti revizije u tom dijelu presude mjerodavna vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude (čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a), pa kako je u tužbi vrijednost predmeta spora označena sa 15.000,00 kn, to je revizija u tom dijelu nedopuštena, zbog čega je a temeljem odredbe čl. 392. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja (toč. 2.).

Naprotiv u dijelu pobijane presude predmet kojeg je osporena zakonitost i dopuštenost odluke o otkazu Ugovora o radu od 28. studenoga 2006. revizija je uvijek dopuštena bez obzira na vrijednost predmeta spora, sve temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 392. a) ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Osporavajući zakonitost pobijane presude tužitelj u reviziji opisno ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Smatra naime da propuštanjem suda da provede predlagane relevantne dokaze su sudovi propustili utvrditi te u presudi navesti razloge o odlučnim činjenicama a glede osnovanosti otkaznih razloga.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se neosnovano upire.

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova:

- da je izmjenama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu stručne službe i sistematizacije radnih mjesta, radno mjesto rukovoditelja financijsko-marketinškog poslovanja na kojem je tužitelj do tada radio ukinuto,

- da je tužitelju prema postojećoj sistematizaciji ponuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto radnika na komercijalno-marketinškim poslovima, odgovarajuće njegovoj stručnoj spremi, te

- da je otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora tuženik donio poštujući zakonom propisan postupak

pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili zahtjev tužitelja neosnovanim, te ga odbili, pravilno zaključivši da su postojale zakonske pretpostavke iz čl. 113. (ranije 106.) st. 1. alineja 1 ZR-a za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužitelju, nakon što je prestala potreba za obavljanjem dotadašnjih poslova tužitelja iz organizacijskih razloga.

Sud ne može ulaziti u ocjenu razloga tuženika glede ukidanja tužiteljevog radnog mjesta, pošto je pravo tuženika organizirati proces rada (raspored radnih mjesta i broj izvršitelja) onako kako on smatra svrsishodnim i učinkovitim, uključujući i to da obavljanje dijela dotadašnjih poslova povjeri trećima (stručnom servisu).

Rezultati provedenog postupka ne upućuju na šikanozno postupanje tuženika prema tužitelju, posebno kada se ima u vidu činjenica da je tuženik ponudio tužitelju sklapanje ugovora o radu za drugo radno mjesto odgovarajuće tužiteljevoj stručnoj spremi.

Trebalo je stoga, a temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, 24. siječnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.