I Kž-703/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 703/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika I. O., zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 27. studenog 2018. broj Ik I-685/2018, Ik I-687/2015-5, u sjednici održanoj 10. siječnja 2019.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba zatvorenika I. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 159.a točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13. – dalje: ZIKZ) u vezi s člankom 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11-17) odbijeni su prijedlozi za uvjetni otpust zatvorenika I. O. Zatvorenik se trenutno nalazi u Zatvoru u Z. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. kolovoza 2017. broj K 1092/2017 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 30. listopada 2017. broj Kž-979/2017. zbog kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. i drugih KZ/11.

Zatvoreniku kazna ističe 19. svibnja 2019.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik I. O. po opunomoćenici Lj. S., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da mu se odobri uvjetni otpust.

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

I Kž 703/2018-4

Žalba nije osnovana.

Iako zatvorenik navodi da rješenje pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka koju ne obrazlaže, iz obrazloženja žalbe vidljivo je da nije zadovoljan s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda. Stoga je pobijano rješenje ispitano po službenoj dužnosti u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08. te je utvrđeno da ga je donijelo ovlašteno tijelo, da u istom ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., kao i da tim rješenjem na štetu zatvorenika nije povrijeđen kazneni zakon. Pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedloge za uvjetni otpust podnesene, kako osobno po zatvoreniku, tako i po službenoj dužnosti po Zatvoru u Š. Doduše, prvostupanjski je sud u obrazloženju pobijanog rješenja trebao jasnije razgraničiti da je prijedlog podnesen osobno po zatvoreniku odbijen na temelju članka 59. KZ/11.-17, dok je prijedlog podnesen po službenoj dužnosti po Zatvoru u Š. odbijen na temelju članka 159.a. točke 2. ZIKZ-a, ali te okolnosti same po sebi ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, budući da je oba prijedloga za uvjetni otpust trebalo odbiti.

Naime, iz izvješća s mišljenjem Zatvora u Š. proizlazi da je zatvorenik potpuno nekritičan prema ovisnosti o alkoholu, nije radno angažiran, te da ne koristi pogodnosti izlaska, dok se rizik od kriminalnog povrata kod njega procjenjuje visokim kad je u pitanju specijalno povratništvo, a jednako tako je visok i rizik od ozbiljne štete u odnosu na sebe i druge pa je prijedlog da se zatvoreniku ne odobri uvjetni otpust. Prema izvješću Probacijskog ureda Z. I. proizlazi da zatvorenik planira živjeti s ocem i pomajkom koji su suglasni s time, ali da nisu u mogućnosti financijski mu pomoći, osim što mu mogu osigurati hranu i drva za grijanje. Pri tome je otac zatvorenika naveo da ne kontaktira s njim dok se nalazi na izdržavanju kazne, osim što mu je poslao pismo u zatvor na koje mu nije odgovorio. Stoga je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, unatoč činjenici da se zatvorenik pridržavao odredbi kućnog reda i da nije stegovno tretiran, kao i osiguranom postpenalnom prihvatu, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kod zatvorenika nisu postignuti svi resocijalizacijski elementi potrebni za život na slobodi, slijedom čega je osnovano odbio, kako osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika jer svrha kažnjavanja još nije uvijek nije postignuta, tako i prijedlog zatvora podnesen po službenoj dužnosti, budući da je nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne zatvora.

Budući da ni ostalim zatvorenikovim žalbenim navodima kojima upire na to da se oštećenica odselila iz Republike Hrvatske, što nije sa sigurnošću utvrđeno, nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. siječnja 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.