Rev-1836/1992-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1836/1992-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husinca, Vladimira Drakulića i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. V. iz G., zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku iz Z., protiv tužene C. o. d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 10.

9. 1991. br. Gž-8045/91, kojom je djelomično preinačena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 16. 5. 1991. br. Pn-1193/86, u sjednici održanoj dana 15. ožujka 1994. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija se kao neosnovana odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu prihvaćen je djelomično tužbeni zahtjev i naloženo tuženici da s naslova naknade štete isplati tužitelju iznos od 364.994,60 ondašnjih dinara (sada 364.995 HRD) sa pripadajućom zakonskom kamatom od 16. 5. 1991. do isplate, kao i parnični trošak u iznosu od 19.268,60 ondašnjih dinara (sada 19.269 HRD), dok je u pogledu preostalog dijela tužbeni zahtjev odbijen.

Okružni sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, potvrdio je presudu suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za 20.054 ondašnjih dinara (sada HRD), ukinuo istu presudu u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada za tuđu pomoć i za uništenu odjeću, te preinačio presudu u dijelu koji se odnosi na nematerijalnu štetu te snizio naknadu za fizičke boli sa iznosa od 80.000 na iznos od 50.000 ondašnjih dinara (sada HRD), za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti sa iznosa od 140.000 na iznos od 70.000 ondašnjih dinara (sada HRD) i za strah sa iznosa od 80.000 na iznos od 30.000 ondašnjih dinara (sada HRD).

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja izjavio je tužitelj reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinaku, a podredno ukidanje presude jednog i drugog suda.

Tuženica nije dala odgovor na reviziju, niti nadležni državni odvjetnik izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Nije sporno da je tužitelj u prometnoj nezgodi pretrpio materijalnu i nematerijalnu štetu, te da postoji odštetna odgovornost tuženice. Sporna je samo visina naknade nematerijalne štete, kao i zahtjev za naknadu štete zbog izgubljene školske godine.

Neosnovano tužitelj prigovara u pogledu odbijajućeg dijela presuda ukoliko se odnosi na naknadu zbog izgubljene školske godine. Sudovi su dali razloge za svoju odluku u ovom pogledu, a posebno da tužitelj nije dokazao štetu iz ovog vida. Kraj takvog stanja stvari, a jer se u ovoj fazi postupka ne može pobijati presuda zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, dalje: ZPP, "NN" br. 53/91), nema osnova za prihvaćanje revizije glede ovog zahtjeva tužitelja.

Nije u pravu tužitelj ni kada pobija presudu suda drugog stupnja u dijelu kojim je preinakom presude suda prvog stupnja odbijen zahtjev za naknadu nematerijalne štete preko iznosa koje je dosudio sud prvog stupnja.

Pravilno je, naime, sud drugog stupnja ocijenio da je sud prvog stupnja precijenio težinu povreda, te s obzirom na vrstu, jačinu i trajanje bolova i straha dosudio previsoku naknadu, pa je sud drugog stupnja opravdano sveo tu naknadu u realne i prihvatljive okvire.

Sa izloženih razloga, a jer nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi,a niti počinjena ona procesna povreda na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, "NN" br. 53/91), trebalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 15. ožujka 1994.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.