II Kž-232/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 232/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Mirne Mavriček kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog N. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. travnja 2018. broj Kov-Iz-10/18 (Kov-24/18) o ukidanju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. svibnja 2018.

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog N. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., na temelju članka 125. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17., dalje: ZKP/08.), ukinut je istražni zatvor protiv okrivljenog N. M., te je odlučeno da se isti odmah puti na slobodu.

Protiv tog rješenja žalbu podnio je državni odvjetnik ne naznačujući žalbene osnove, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da odredi istražni zatvor protiv okrivljenog N. M. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Žalba državnog odvjetnika dostavljena je okrivljeniku i njegovoj braniteljici Lj. P., koja je dostavila i pisani odgovor na žalbu, predlažući njezino odbijanje.

Žalba nije osnovana.

II Kž 232/2018-4

Pobijajući zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju na strani okrivljenog N. M. ne postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo, a koji se temelji na nalazu i mišljenju vještakinje psihijatrice I. P. Č. i navodima iz iskaza svjedokinje G. M., državni odvjetnik u žalbi, iznoseći dijagnoze i sadržaj medicinske dokumentacije i dijelove nalaza i mišljenja vještakinje P. Č., u bitnome ističe da je kazneno djelo za koje se tereti u velikoj mjeri determinirano karakteristikama i strukturom (pasivno-ovisne) ličnosti okrivljenika, kod kojeg je prisutan dublji neurotski poremećaj, a te okolnosti, koje su bile odlučne kod određivanja istražnog zatvora, nisu se promijenile. Ističe da je okrivljenik nakon razvoda braka ostao u zajedničkom kućanstvu s bivšom suprugom G. M. jer se nije mogao pomiriti s razvodom, pa je nastavio kontrolirati njeno ponašanje i njezin život izvan zajedničkog kućanstva, tako da je i kritične zgode otišao na njeno radno mjesto, iako je radno vrijeme već isteklo, gdje se sukobio s oštećenim I. I., kojemu je velikim kuhinjskim nožem zadao smrtonosnu ranu prsnog koša. Žalitelj smatra da s obzirom da se okrivljenikova bivša supruga bavi ugostiteljstvom i po prirodi posla dolazi u kontakt s velikim brojem pretežito muških osoba, kraj činjenice da je kod okrivljenika i dalje prisutan senzibilitet prema bivšoj supruzi i nastojanje da zadrži kontrolu nad njom, uz prisutan dublji neurotski poremećaj kombiniran s elementima pasivno-ovisne strukture ličnosti, postoji opravdana bojazan da bi u novoj konfliktnoj situaciji okrivljeni N. M. mogao reagirati na sličan način, dakle, počinjenjem novog kaznenog djela, zbog čega predlaže da se preinači pobijano rješenje na način da se odredi istražni zatvor nad okrivljenikom po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Međutim, protivno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da ne postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost da će okrivljeni N. M. ponoviti kazneno djelo.

Iako se ocjena suca istrage prilikom određivanja i produljenja istražnog zatvora protiv okrivljenika temeljila na dijagnozama i okolnostima koje su navedene u priležećoj medicinskoj dokumentaciji iz koje proizlazi da je okrivljenom N. M. dijagnosticiran posttraumatski stresni poremećaj (PTSP-anksiozno-depresivna slika) F.43 i kronična promjena osobnosti (uzrokovana stresom), uslijed kojih bolesti je niskog frustracijskog praga i otežane kontrole agresivnosti sa simptomima razdražljivosti, preosjetljivosti, promjenjivosti raspoloženja i drugo, pravilno je prvostupanjski sud prilikom razmatranja posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove po članku 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. prihvatio stručno mišljenje vještakinje psihijatrice I. P. Č.

Naime, nalogom Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 1. veljače 2018. broj K-DO-222/17, Is-DO-92/17, naloženo je kombinirano psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje okrivljenog N. M. radi utvrđenja njegove ubrojivosti u vrijeme počinjenja djela, postojanja opasnosti da bi uslijed bolesti mogao počiniti teže kazneno djelo i potrebe izricanja sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja iz članka 68. KZ/11. Riječ je dakle o činjeničnim pitanjima za koja je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.

Iz nalaza i mišljenja vještakinje I. P. Č. proizlazi da je imenovana vještakinja svoj nalaz sačinila na temelju podataka iz spisa, uvažavajući iskaze ispitanih svjedoka, cjelokupnu priležeću medicinsku dokumentaciju i to povijest bolesti KB S. D. Centra za hitnu medicinu od 30. prosinca 2017., otpusno pismo KBC, Klinike za psihološku medicinu, Centra za terapiju branitelja vezano uz hospitalizaciju u razdoblju od 19. veljače do 19. ožujka 2011., otpusno pismo vezano uz liječenje okrivljenika od 19. srpnja do 13. kolovoza 2004., nalaz

II Kž 232/2018-4

psihijatra od 17. siječnja 2017. i nalaze liječnika psihijatra iz siječnja 2018, kao i na temelju razgovora s okrivljenikom.

Iznoseći svoje mišljenje, vještakinja P. Č. je navela da neurotsku dimenziju dijagnosticiranog neurotskog poremećaja s elementima pasivno-ovisne strukture ličnosti predstavljaju trajni osjećaj nesigurnosti, pomanjkanje samopoštovanja, preosjetljivost, emocionalna labilnost snižena tolerancija na frustracije, osjećaj manje vrijednosti i teškoće u komunikaciji i otežano snalaženje u socijalnim relacijama. Pasivno ovisna obilježja okrivljenikove ličnosti iskazuju se u sklonosti podređivanju vlastitih potreba potrebama drugih ljudi, njegovoj neodlučnosti i bespomoćnosti u situacijama koje od njega zahtijevaju jasne stavove, pri čemu najčešće zauzima defanzivan stav. Iako takva ponašanja u pozadini imaju agresivan stav, osoba se taj stav boji iskazati, pa je prisutno potiskivanje straha i agresivnih pulzija, što se, prema mišljenju vještakinje, pojavljuje kao naglašenija osobina okrivljenikove ličnosti. Nadalje, simptomi PTSP-a koji su detaljno opisani u medicinskoj dokumentaciji, prema mišljenju vještakinje P. Č. nemaju neko posebno značenje u dinamici događaja koji je predmet postupka, a nakon što je iznijela i analizirala dinamiku partnerskih odnosa, vještakinja je zaključila da većina okrivljenikovih problema proizlazi iz pasivno- ovisne strukture njegove ličnosti i otežane kontrole agresije, koju ipak uspijeva neutralizirati korištenjem mehanizama obrane, a samo iznimno otvorenom agresijom.

Sagledavajući ukupnost psiholoških, psihopatoloških, socijalnih i drugih elemenata u njihovom međudjelovanju, vještakinja I. P. Č. zaključuje da, s obzirom na njegove primarne karakteristike ličnosti i njegovo cjelokupno funkcioniranje, kod okrivljenog N. M. se ne može govoriti o posebnom riziku u pravcu mogućeg počinjenja nekog novog kaznenog djela, a obzirom da je teško ponovljiva slična životna situacija, zbog čega smatra da nema indikacija za primjenu bilo koje sigurnosne mjere.

Dakle, s obzirom da je vještakinja, na temelju svog stručnog znanja s područja medicine i psihijatrije, sagledavajući ukupnost i međudjelovanje psiholoških, socijalnih i drugih elemenata, ocijenila da se kod okrivljenog N. M. ne može govoriti o posebnom riziku za počinjenje novog kaznenog djela i kraj činjenice da do sad nije bio osuđivan za kaznena djela, to pravilno prvostupanjski sud zaključuje da sve okolnosti konkretnog slučaja i rezultati psihijatrijskog vještačenja ne ukazuju na postojanje opasnosti da će okrivljenik puštanjem na slobodu počiniti istovrsno ili slično kazneno djelo, a pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje navodima žalbe državnog odvjetnika.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. svibnja 2018.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Mirna Mavriček, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.