I Kž-183/2018-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 183/2018-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. H. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 90. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi osuđenog J. H. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 24. siječnja 2018. broj Kv-I-28/2017 (K-9/2012-372), u sjednici održanoj 14. studenog 2018.

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog J. H..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Karlovcu je, na temelju članka 506. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – i 143/12. – a ispravno bi bilo i 56/13., 145/13.,152/14. te 70/17., - dalje: ZKP/08.), odbacio zahtjev osuđenog J. H. za obnovu kaznenog postupka.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni J. H. po branitelju, odvjetniku M. K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „usvoji žalbu osuđenika na Rješenje Županijskog suda u Karlovcu poslovnog broja K-9/12, Kv-I-28/17 od 24. siječnja 2018. i povodom žalbe rješenjem preinači ili ukine te prema potrebi predmet uputi na ponovni postupak“.

I Kž 183/2018-4

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni J. H. i po braniteljici, odvjetnici A. H., bez navođenja žalbenih osnova, predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske „prihvatiti predmetnu žalbu i ukinuti pobijano rješenje te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje“.

Obje podnesene žalbe razmatrane su kao jedna žalba osuđenog J. H..

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavkom 1. ZKP/08., na čiju primjenu upućuje odredba članka 495. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Iako u žalbi uvodno ističe pojedine, naprijed navedene, žalbene osnove zbog kojih pobija rješenje prvostupanjskog suda, osuđeni J. H. te osnove ne obrazlaže, već ponovno iznosi iste činjenice i predlaže iste dokaze u odnosu na koje je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nisu očito prikladni da se na temelju njih dopusti obnova kaznenog postupka.

S pravom je prvostupanjski sud ocijenio da činjenice kojima upire na nevjerodostojnost i nezakonitost zapisnika o očevidu i dokazi koje predlaže provesti (pribavljanje službenog izvješća Policijske uprave karlovačke o mjerama poduzetim radi osiguranja mjesta događaja, rekonstrukcija događaja i kombinirano balističko, prometno i sudsko medicinsko vještačenje) očito nisu prikladni da se na temelju tih činjenica i dokaza dopusti obnova kaznenog postupka.

Naime, presudom Županijskog suda u Karlovcu od 11. siječnja 2013. broj K-9/2012, preinačenom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 24. listopada 2013. broj I Kž- 345/2013, proglašeni su krivima J. H. i N. H. da su zajedno i po prethodnom dogovoru, s maloljetnim M. H., u cilju da članove obitelji V. liše života, pratili vozilo u kojem su se nalazili F. V., M. V., D. J. te maloljetna M. V. i dijete M. V. te ispalili veliki broj hitaca u pravcu teretnog vozila u kojem su se nalazili imenovani oštećenici, uslijed čega je M. V. zadobio ustrijelne rane prsišta od kojih je odmah i preminuo, a maloljetna M. V. i D. J. su zadobile osobito teške i po život opasne ozljede, pa samo zahvaljujući pravovremeno pruženoj liječničkoj pomoći nije došlo do njihove smrti, dok F. V. i dijete M. V. samo stjecajem sretnih okolnosti nisu zadobili ozljede, pa da su time počinili kazneno djelo ubojstva iz članka 90. KZ/97. i tri kaznena djela pokušaja ubojstva iz članka 90. u vezi s člankom 33. KZ/97., za koja je J. H., nakon utvrđenja pojedinačnih kazni, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osamnaest godina, u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru.

Iznoseći činjenice kojima osporava vjerodostojnost i zakonitost provedenog očevida, osuđeni J. H. nastoji ukazati na potrebu provođenja rekonstrukcije događaja i kombiniranog vještačenja i to radi utvrđenja „tko je od osuđenika, za koje je nesporno utvrđeno na kojim su mjestima u automobilu sjedili, mogao ispaliti sporne hice, a s obzirom na lokacije čahura“.

I Kž 183/2018-4

Međutim, s obzirom na to da su osuđeni J. H. i N. H. proglašeni krivima da su zajedno s maloljetnikom kao supočinitelji, dakle, zajednički i dogovorno (prema tome, prihvaćajući radnje ostalih supočinitelja kao vlastite) počinili predmetna kaznena djela, kraj činjenice da je osuđeni J. H. prilikom ispitivanja pred redarstvenim vlastima, a uz nazočnost branitelja, potvrdio da je ispalio dva hica u smjeru vozila oštećenih, to provođenje predloženih dokaza radi utvrđenja tko je od osuđenika ispalio sporne hice ne bi imalo utjecaja na činjenična utvrđenja na kojima je utemeljena presuda donesena u prethodnom postupku, pa stoga u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka predloženi dokazi očigledno ne bi ni sami za sebe, ni u vezi s prijašnjim dokazima doveli do oslobođenja osuđenog J. H., a niti do njegove osude po blažem zakonu.

Nadalje, i u odnosu na prijedlog za ispitivanje svjedoka R. M., čiju ovjerovljenu izjavu je osuđenik priložio uz zahtjev za obnovu kaznenog postupka, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da je u pitanju dokaz očito neprikladan da se na temelju njega dopusti obnova.

Naime, posredna saznanja R. M. o tome da su oštećeni članovi obitelji V. kritične zgode imali u svom vozilu dva pištolja iz kojih su pucali na vozilo u kojem su se nalazili osuđeni J. H. i maloljetnik M. H., da su prestali pucati kada im je ponestalo municije i da je na njihovo vozilo, nakon što su potom krenuli za oštećenicima, pucao maloljetnik M. H., u opreci su s materijalnim dokazima i činjenicom da od oštećenika nije oduzeto vatreno oružje, niti je očevidom pronađena čahura streljiva koja bi potvrđivala iznesene tvrdnje, a na vozilu u kojem su se nalazili osuđeni J. i N. H. te maloljetnik M. H. nije nađeno oštećenje.

Stoga, kraj dokaza koji nesumnjivo upućuju na zaključak o sudjelovanju osuđenog N. H. u počinjenju predmetnog kaznenog djela i kraj činjenice da su osuđeni J. i N. H. i maloljetnik M. H. u vozilu marke „A.“ progonili oštećenike na duljini prometnice od nekoliko kilometara, za koje vrijeme je, s manjim prekidima, pucano na vozilo oštećenika, a koja dinamika predmetnog događaja isključuje tezu o postupanju osuđenika u nužnoj obrani, osnovano prvostupanjski sud nalazi da ni ispitivanje R. M. kao svjedoka očito nije prikladan dokaz da se na temelju njega dopusti obnova postupka.

Zbog iznesenog, žalbenim tvrdnjama osuđenog J. H. nije doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda da činjenice i predloženi dokazi nisu očigledno prikladni da se na temelju njih dopustu obnova postupka, a Vrhovni sud Republike Hrvatske je, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08. ispitao pobijano rješenje i po službenoj dužnosti te je našao da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da nije ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te da na štetu osuđenika nije povrijeđen kazneni zakon.

Zbog toga je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odbijena kao neosnovana žalba osuđenog J. H..

Zagreb, 14. studenog 2018 .

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Marijana Kutnjak Ćaleta,v.r.

Vesna Vrbetić, v. r.