I Kž-453/2005-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 453/05-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, Dražena Tripala i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ivana Protkovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. R. M., zbog kaznenog djela iz čl. 90. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 14. travnja 2005., broj Kv-I-10/05 (K-259/99), u sjednici održanoj dana 07. veljače 2007.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba osuđ. R. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu na temelju čl. 409. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 110/97, 27/98, 58/98, 112/99 i 58/02 – u nastavku: ZKP), odbačen je zahtjev osuđ. R. M. za obnovu kaznenog postupka dovršenog pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 24. siječnja 2003., broj K-259/99, preinačene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. siječnja 2004., broj I Kž-207/03, kojom je R. M. osuđen zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ-a na kaznu zatvora u trajanju od osam godina.

Protiv tog rješenja žali se osuđ. R. M. osobno i po branitelju V. M., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se žalba prihvati, ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Obje žalbe, budući se žalbeni navodi ponavljaju i nadopunjuju, su razmatrane kao jedna žalba osuđenika.

Zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske očitujući se o podnesenoj žalbi sukladno čl. 399. u svezi čl. 373. st. 1. ZKP-a pismeno je predložila da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

U podnesenoj žalbi osuđenik i branitelj ponavljaju navode sadržane u zahtjevu za obnovu postupka i dopunama tih zahtjeva, te i nadalje smatraju da iz sadržaja dopisa dr. prof.

I Kž 453/05-7

J. Š. proizlazi nužnost provođenja rekonstrukcije da bi se utvrdilo da li je ozljeda oštećenika mogla nastati kako je opisuje osuđenik, te da nije ispitano psihičko stanje optuženika u vrijeme počinjenja djela, a niti saslušan svjedok I. B. na okolnosti gdje je pokojnog pronašao nakon upita oca oštećenika.

Suprotno navodima žalbe, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je sud prvog stupnja pravilno odbacio zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, jer predloženi dokazi i činjenice očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova.

Naime, pregledom spisa predmeta, posebno prvostupanjske presude proizlazi, da je sud prvog stupnja svestrano cijenio nalaz i mišljenje neposredno saslušanog vještaka dr. D. S. na temelju kojeg je utvrdio težinu i način zadobivanja tjelesne ozljede oštećenika, koja je dovela do njegove smrti, te isključio mogućnost nastanka ove ozljede padom oštećenika na leđa, a optuženika s nožem u ruci na njega. S obzirom na to, pravilno je postupio kada nije prihvatio obranu optuženika kao vjerodostojnu u pogledu njegovih navoda kako je nastala ubodna rana s lijeve strane vrata oštećenika, o čemu se izjasnio i drugostupanjski sud. Naime, i taj sud opravdano zaključuje, s obzirom na mjesto pronalazaka većih tragova krvi, da je oštećeni ubodnu ranu zadobio dok je stajao, što ni dr. prof. J. Š. u svojom nalazu ne isključuje, a koji dokaz je po prvostupanjskom sudu također izveden čitanjem u tijeku glavne rasprave. Da je to tako dokazuje i dopis dr. J. Š. priložen uz žalbu osuđenika iz kojeg proizlazi, da su nalazi navedenih vještaka potpuno identični i bez razmimoilaženja.

Žalbeni navodi osuđenika u pogledu njegovog psihičkog stanja u vrijeme počinjenja djela, kao i prijedlog za rekonstrukciju, isticani su u žalbi na prvostupanjsku presudu te su u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocjenjeni kao neosnovani, budući da ubrojivost optuženika ničim nije dovedena u pitanje, pri čemu je cijenjena i medicinska dokumentacija koju osuđenik spominje i sada u žalbi.

Prema tome, svi dokazi na koje se poziva žalitelj u navodima žalbe cijenjeni su u prvostupanjskom postupku, a posebno u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pa slijedom navedenog, ni po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova postupka.

Kako ne postoje razlozi zbog kojih osuđenik pobija prvostupanjsko rješenje, a ispitujući žalbu po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 398. st. 4. ZKP-a, ovaj sud nije utvrdio povrede navedene u toj odredbi, niti u odredbi iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP-a, to je primjenom st. 3. čl. 398. riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 07. veljače 2007.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Ivan Protković, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.