Rev-1062/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1062/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića, predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Viktorije Lovrić, Branka Medančića i Marine Paulić, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., privremeno na adresi S. G., Bosna i Hercegovina, zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici u S. B., protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo mora, prometa, turizma i razvitka, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Novoj Gradiški, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-233/08 od 16. ožujka 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-627/07 od 9. studenoga 2007., u sjednici održanoj 23. ožujka 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-233/08 od 16. ožujka 2009. potvrđena je presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški broj P-627/07 od 9. studenoga 2007. kojom je odbijen zahtjev tužitelja da mu tužena s naslova naknade štete počinjene terorističkim aktom, a na temelju priznatog mu prava na obnovu kuće u G. i na pravo na potporu mu opremanja obiteljske kuće isplatom iznosa 220.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, te ujedno tužitelju naloženo naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu 5.550,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćenjem tužbenog zahtjeva, podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 84/08) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a za koju povredu nije našao da bi bila počinjena.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu mu iznosa 220.000,00 kn na ime naknade štete u vidu novčane potpore za obnovu terorističkim aktom uništene kuće.

Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a nakon što su utvrdili:

- da je konačnim i pravomoćnim rješenjem Ureda državne uprave u Brodsko- posavskoj županiji od 28. srpnja 2004. utvrđeno pravo tužitelja na obnovu obiteljske kuće V. stupnja oštećenja, te pravo na potporu i opremanje najnužnijih predmeta kućanstva, a koja nekretnina je uništena terorističkim aktom,

- da je zahtjevom od 7. rujna 2004. tužitelj predložio tuženoj zamjenu priznatog mu prava na obnovu za novčanu potporu, jer da ne želi živjeti u obnovljenoj kući u kojoj da su smrtno stradali njegovi sumještani, povodom kojeg zahtjeva

- da je tužena predložila tužitelju novčanu potporu u iznosu 70.000,00 kn u skladu s odredbom čl. 68. b) Zakona o obnovi, a koji prijedlog

- da tužitelj nije prihvatio,

smatrajući da u situaciji kada je pravo na obnovu uništene kuće tužitelja uređeno Zakonom o obnovi („Narodne novine“, broj: 24/96, 54/96, 87/96 i 57/00 – dalje: Zakon o obnovi) u svezi Zakona o odgovornosti za štetu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija („Narodne novine“, broj: 117/03 – dalje: ZOŠTA) priznavanje mu i dosuđenje naknade štete izvan načina kako je to uređeno citiranim zakonima nije moguće.

Osporavajući zakonitost pobijane presude tužitelj i dalje ustraje u svojem zahtjevu za isplatu mu novčane naknade smatrajući da se nižestupanjskim presudama zadire u vlasnička prava tužitelja, te ga se ograničava u njegovom ustavnom pravu na slobodu izbora doma i slobodu kretanja.

Suprotno revizijskim navodima tužitelja pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili njegov zahtjev.

Uništenje objekta tužitelja nesporno je posljedica terorističkog akta.

Prema odredbi čl. 8. ZOŠTA materijalna šteta nastala uslijed terorističkog akta naknađuje se na teritoriju cijele Republike Hrvatske u obliku obnove oštećenih ili uništenih materijalnih dobara sukladno odredbama Zakona o obnovi.

Prema odredbi čl. 2. ZOŠTA za štetu izazvanu terorističkim aktom odgovara Republika Hrvatska na načelima društvene solidarnosti, ravnomjernog snošenja javnog tereta, te pravičnog i brzog obeštećenja.

Upravo polazeći od odredbe čl. 8. ZOŠTA i čl. 3. i čl. 11. Zakona o obnovi rješenjem Ureda državne uprave u Brodsko-posavskoj županiji, Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove Klasa: UP/I-361-01/04-01/9, Ur.broj: 2178- 01-03-02-04-04 od 28. srpnja 2004. tužitelju je u cilju naknade materijalne štete na njegovom objektu priznata obnova tog objekta, te mu priznata novčana potpora za njegovo opremanje.

To rješenje postalo je konačno i pravomoćno čime je tužitelj ostvario pravo na obnovu uništenog objekta, pa se ima smatrati da mu je tužena naknadila štetu u smislu odredbe čl. 8. ZOŠTA.

Tužitelj sada nezadovoljan takvim vidom naknade mu štete potražuje naknadu štete u novčanom obliku.

Prema odredbi čl. 68. b) Zakona o obnovi iznimno umjesto organizirane obnove obiteljske kuće ili stana IV., V. ili VI. stupnja oštećenja ministarstvo može uz suglasnost ili na zahtjev korisnika prava na obnovu kojem je konačnim rješenjem to pravo utvrđeno dodijeliti novčanu potporu u iznosu od: IV. stupanj oštećenja 40.000,00 kn, V. stupanj oštećenja 70.000,00 kn i VI. stupanj oštećenja 100.000,00 kn.

Tužena je tužitelju u povodu njegovog zahtjeva, a u skladu s citiranom odredbom čl. 68. b) Zakona o obnovi ponudila novčanu potporu u iznosu 70.000,00 kn, koju je tužitelj međutim odbio, držeći je preniskom.

Kako je dakle visina novčane potpore, a koja može korisniku prava na obnovu zamijeniti priznato pravo na obnovu zakonom propisana, to je jasno da tužena nema mogućnost ponuditi, odnosno priznati tužitelju novčanu potporu u većem iznosu, dakle iznad onog zakonom određenog.

Treba reći, a sve uz tužiteljevo objašnjenje zašto ne želi živjeti u obnovljenoj kući (u njoj smrtno stradali njegovi sumještani) da je prema odredbi čl. 68. a) Zakona o obnovi tužitelj imao mogućnost zahtijevati zamjenu njegove neobnovljene kuće za drugu odgovarajuću kuću u vlasništvu Republike Hrvatske, što on međutim nije učinio, a čime je mogao izbjeći situaciju – problem da nastavi živjeti u obnovljenoj kući koja mu više ne odgovara.

Tužitelju je naknada štete za terorističkim aktom uništenu kuću nadoknađena u skladu s odredbama ZOŠTA i Zakona o obnovi, čime je tužena u potpunosti ispunila svoju zakonsku obvezu prema tužitelju. Pri tome treba imati na umu, a polazeći od odredbe čl. 2. ZOŠTA da za ovakvu štetu tužena odgovara na načelu društvene solidarnosti, te ravnomjernog snošenja javnog tereta, što znači da se od tužene ne može očekivati naknada stvarne štete već one kojom se nastoji donekle ublažiti nastala šteta.

Ovako naknađenom štetom u vidu obnove uništenog objekta doista se ne zadire u vlasnička prava tužitelja na njegovom objektu, već se naprotiv ono afirmira. Priznavanje prava na obnovu uništene kuće tužitelju, a kako je tužena učinila, nije u bilo kakvoj svezi s njegovim pravom na odabir mjesta stanovanja, već je u svezi sa odredbom ZOŠTA i Zakona o obnovi koji reguliraju pitanje obnove terorističkim aktom uništene kuće. Stoga je bespredmetno pozivanje tužitelja na povredu ustavnog prava, a kako on to pokušava u reviziji.

Zbog navedenog reviziju je trebalo odbiti, te odlučiti kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 23. ožujka 2011.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.