Croatian Supreme Court increases drug trafficking sentence from four to five years due to recidivism.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the prosecutor's appeal to increase the defendant's prison sentence from four years and three months to five years. The defendant argued the original sentence was too lenient, while the prosecutor emphasized the defendant's status as a repeat offender and the significant quantity of heroin involved. The court ruled that the lower court failed to adequately consider the defendant's prior convictions for similar crimes, which undermined the purpose of punishment, thereby justifying the harsher sentence.
Legislator headnote
AI generatedČl. 173. st. 2. KZ; Čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona; Čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97: When a first-instance court underestimates the severity of a drug trafficking offense by ignoring the defendant's history of similar convictions, the appellate court may increase the sentence to achieve the goals of special and general prevention.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 734/12-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić, Žarka Dundovića, Lidije Grubić Radaković i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. J. R., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika i opt. J. R., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 21. svibnja 2012. godine, br. K 30/11, u sjednici održanoj 21. studenoga 2012. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela,
p r e s u d i o j e :
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se opt. J. R. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN br. 71/06), za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju istih zakonskih propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od pet (5) godina, u koju mu se na temelju čl. 63. st. 1. KZ uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 4. studenoga 2010. godine, pa nadalje.
II. Odbija se kao neosnovana žalba opt. J. R., te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
Županijski sud u Splitu, presudom od 21. svibnja 2012. godine, br. K-30/11, proglasio je krivim opt. J. R. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN br. 71/06) i na temelju istih zakonskih propisa osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine i tri (3) mjeseca, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. čunao vrijeme provedeno u pritvoru od 4. studenoga 2010. godine, pa nadalje. KZ ura
Na temelju čl. 173. st. 7. KZ od opt. J. R. oduzima se 99,19 gr heroina koja droga će se po pravomoćnosti presude uništiti.
I Kž 734/12-9
Na temelju čl. 80. KZ od optuženika se oduzimaju mobiteli i kartice navedeni u izreci pobijane presude.
Na temelju čl. 82. st. 1. i 2. KZ od optuženika se oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 16.000,00 kn, koja sredstva postaju imovina Republike Hrvatske.
Na temelju čl. 122. st. 1. u svezi čl. 119. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN br. 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 62/03, 178/04 i 115/06, u nastavku: ZKP/97) optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka u iznosu od 1.500,00 kn na ime paušala, te u iznosu od 2.550,00 kn na ime nagrade sudsko-psihijatrijskom vještaku, dok se na temelju čl. 122. st. 4. ZKP/97 oslobađa dijela troškova postupka koji se odnose na ime nagrade telekomunikacijskom vještaku.
Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.
Optuženik se žali po branitelju B. M., odvjetniku iz S. i osobno (dva podneska) iz svih žalbenih osnova i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili podredno preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne kazna zatvora u kraćem vremenskom trajanju te preinači u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se korist oduzme u znatno manjem iznosu. Predlaže da se optuženik i branitelj pozovu na sjednicu vijeća.
Odgovori na žalbe nisu podneseni.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pisanom podnesku od 23. listopada 2012. godine, br. KŽ-DO-1384/12, predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, a žalba optuženika odbije kao neosnovana.
Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Drage Marincela, a u odsutnosti branitelja optuženika, B. M. odvjetnika iz S. koji nije pristupio, a dostava poziva je bila uredno iskazana, te u odsutnosti optuženika koji se nalazi u pritvoru, i s obzirom da ima branitelja, vijeće i predsjednik vijeća nisu smatrali da bi njegova nazočnost bila svrhovita.
Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.
Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka navodeći da prvostupanjski sud nije dao obrazloženje za tvrdnju da je optuženik 21. lipnja 2010. godine, na području Federacije Bosne i Hercegovine nabavio heroin koji je prodao J. G., čime ukazuje na postupovnu povredu iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97.
Protivno žalbenim navodima, nije ostvarena postupovna povreda na koju ukazuje optuženik.
I Kž 734/12-9
Optuženika se u izreci pobijane presude tereti da je na području Federacije Bosne i Hercegovine nabavljao veće količine, od po oko 100 gr, droge heroin koju je osobno ili posredstvom D. Z. krijumčario preko granice i odnosio na područje grada S. i grada S. …, što znači da ga se tereti za cjelokupnu aktivnost u kojoj je drogu nabavljao u Bosni i Hercegovini.
U postupku je nesporno utvrđeno da su i optuženik i D. Z. zaustavljeni nakon prelaska granice iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku i kod njih je pronađen heroin u navedenim količinama. Navedeno je i obrazloženo u pobijanoj presudi time da je prvostupanjski sud uz ove nesporne činjenice raspolagao i sadržajem razgovora i SMS poruka koje su rezultat posebnih izvidnih mjera, pa je stoga dano cjelovito obrazloženje o nabavci heroina u Bosni i Hercegovini, što i sam optuženik u suštini nije osporavao.
Nije osnovana niti žalba optuženika zbog postupovne povrede iz čl. 367. st. 2. ZKP/97 u kojem dijelu navodi da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima, preslušanim razgovorima koji su vođeni poslije 10. lipnja 2010. godine, pa do 20. lipnja 2010. godine, jer nisu vođeni u periodu koji se optuženiku stavlja na teret.
Tehničke snimke pribavljene pod uvjetima i na način iz čl. 180. st. 1. i čl. 182. ZKP/97 mogu se upotrijebiti kao dokaz u kaznenom postupku, što je u konkretnom slučaju ispoštivano i stoga nije osnovana žalba da bi se radilo o nezakonitim dokazima.
U žalbi podnesenoj osobno, optuženik ukazuje da je ispitan prije završetka dokaznog postupka međutim, niti ta žalbena tvrdnja nije osnovana s obzirom da iz zapisnika sa glavne rasprave od 21. svibnja 2012. godine (list 347 do 353 spisa), proizlazi da je optuženik ispitan na kraju dokaznog postupka nakon čega je državni odvjetnik izmijenio optužnicu, o kojoj se optuženik ponovo očitovao. Nakon toga je dokazni postupak završen, pa slijedom toga nije ostvarena niti postupovna povreda na koju optuženik ukazuje u osobno podnesenoj žalbi.
Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje, a nije ostvarena niti koja od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP/97.
Nije osnovana niti žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
U tom dijelu žalbe optuženik navodi da nitko od djelatnika policije nije vidio primopredaju droge između optuženika i J. G., niti je netko saslušan na te okolnosti.
Ukazuje i na preslušane razgovore tvrdeći da iz tih razgovora ne proizlazi dogovor između njega i J. G. o kupoprodaji droge, kao niti činjenica da bi D. Z. poslao po drogu. Smatra i da je trebalo provjeriti obranu optuženika u kojoj je imenovao konkretne osobe povezane s drogom.
Navedenim žalbenim navodima, optuženik nije doveo u sumnju utvrđenja suda prvog stupnja.
I Kž 734/12-9
U odnosu na susret optuženika i J. G., prvostupanjski sud ne tvrdi da bi netko od djelatnika policije vidio primopredaju droge. Susret nije bio sporan, njihov izlazak iz vozila i rukovanje te kratki razgovor. Navedeno prvostupanjski sud utvrđuje na temelju izvješća Ravnateljstva policije koje je rezultat posebnih izvidnih mjera. Nakon tog susreta, J. G. je zaustavljen po policiji i od njega je oduzeto 97,13 gr heroina, što je utvrđeno iz iskaza J. G. i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Optuženik i J. G. su komunicirali i dogovarali susret mobitelom dan ranije i toga dana kada je susret uslijedio.
Kada se uzme u obzir sastanak na groblju u večernjim satima, nakon kojeg je J. G. zaustavljen sa heroinom, neosnovana je žalbena tvrdnja da taj susret ne bi bio u vezi kupoprodaje heroina.
Neosnovano optuženik osporava da bi iz snimljenih telefonskih razgovora proizlazilo da je D. Z. u dogovoru s optuženikom odlazila u Bosnu i Hercegovinu i za njega prenosila drogu u Republiku Hrvatsku. Naime, iz preslušanih razgovora na koje se poziva pobijana presuda proizlazi, da oni komuniciraju i da D. Z. obavještava optuženika što se događa u Bosni i Hercegovini te o činjenici prelaska granice. Razgovori koje je vodio nakon što je D. Z. zaustavljena po djelatnicima policije također potvrđuju navedeni zaključak kako to osnovano zaključuje sud prvog stupnja, citirajući sadržaj tih razgovora, na što se upućuje optuženik da se ne bi bespotrebno ponavljao.
Optuženik se u žalbi poziva i na obranu u kojoj je teretio obitelj Š. za koju su on i D. Z. prenosili drogu međutim, te tvrdnje nije argumentirao niti na glavnoj raspravi niti sada u žalbi, već smatra da je to sud trebao sam istražiti.
U tom pravcu optuženik nije predlagao provođenje dokaza pa niti saslušanje tih osoba za koje smatra da ih je trebalo saslušati i da je to trebao učiniti prvostupanjski sud iako sud, osim puke tvrdnje optuženika i to tek u izmijenjenoj obrani na glavnoj raspravi, nije imao bilo kakvih indicija o njihovoj umiješanosti u kupovinu droge u Bosni i Hercegovini i njezinom prenošenju u Republiku Hrvatsku.
Stoga osnovano nije prihvaćena obrana optuženika u tom pravcu, što žalbenim navodima nije s uspjehom osporeno.
Optuženik je predlagao da se preslušaju svi razgovori snimljeni tijekom provođenja izvidnih mjera, jer bi se iz njih moglo zaključiti za koga je prenosio drogu međutim, detaljnije taj prijedlog nije obrazložen, niti se to čini sada u žalbi, iako je obrana imala mogućnost preslušati navedene CD i ukazati na konkretne razgovore na koje se poziva. Ovako se radi o paušalnoj tvrdnji da bi se iz ostalih razgovora moglo utvrditi nešto drugo od onoga što utvrđuje prvostupanjski sud.
Osim toga, da je optuženik prenosio drogu i za obitelj Š., ostvario bi također kazneno djelo za koje proglašen krivim vjerojatno s drugim modalitetom njegova počinjenja, ali to nije predmet razmatranja u ovoj odluci.
S obzirom na navedeno, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
I Kž 734/12-9
U osobno podnesenoj žalbi, optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona ne obrazlažući taj žalbeni osnov, pa je pobijana presuda u tom dijelu ispitana na temelju čl. 379. st. 1. toč. 2. ZKP/97 i nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon. Zbog odluke o kazni žali se državni odvjetnik navodeći da je prvostupanjski sud dao veliki značaj olakotnim okolnostima te propustio uzeti u obzir da je osuđenik višestruki specijalni povratnik, da je kroz dulje vremensko razdoblje činio kaznena djela čiji je predmet velika količina teške droge koja može ugroziti zdravlje većeg broja ljudi i donijeti iznimnu zaradu.
Optuženik izrečenu kaznu nalazi prestrogom s obzirom na olakotne okolnosti, prije svega s obzirom na priznanje prenošenja droge.
Ocjenjujući žalbene navode i ispitujući pobijanu presudu u odluci o kazni, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi odabir vrste i visine kazne, međutim nije ih i adekvatno ocijenio.
U pravu je državni odvjetnik kada navodi da je podcijenjena ranija osuđivanost optuženika zbog istovrsnih kaznenih djela, na kazne zatvora koje očigledno nisu ostvarile svrhu kažnjavanja.
Naime, osuđenik je osuđivan presudom Županijskog suda u Dubrovniku zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ na kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i šest (6) mjeseci, presudom Općinskog suda u Splitu zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ i presudom Županijskog suda u Zadru zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. KZ na kaznu zatvora u trajanju od sedam (7) godina, koje kazne očigledno nisu ostvarile svrhu kažnjavanja.
Navedeno, uz činjenicu da je predmet ovog kaznenog djela teška droga i to u znatnoj količini, koja je kupovana i prenošena iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku i čijom bi se prodajom ostvarila znatna imovinska korit i ugrozilo zdravlje većeg broja ljudi, opravdava strože kažnjavanje na što osnovano ukazuje državni odvjetnik.
Stoga je prihvaćena žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, a iz istih razloga nije prihvaćena žalba optuženika iz istog žalbenog osnova.
Izrečenom kaznom zatvora u trajanju od pet (5) godina, po mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske ostvarit će se svrha kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ, kako u vidu specijalne tako i generalne prevencije.
Nije osnovana niti žalba optuženika zbog oduzimanja imovinske koristi, jer nema osnova za njeno umanjenje za iznos sredstava uloženih u kriminalnu djelatnost, kako se to predlaže u žalbi, ali se ne navodi o kojem bi se iznosu radilo.
U osobno podnesenoj žalbi, optuženik se žali i zbog odluke o oduzimanju mobitela, međutim tim žalbenim navodima nije s uspjehom doveo u sumnju odluku prvostupanjskog suda s obzirom da su mobiteli oduzeti iz razloga jer ih je optuženik nedvojbeno koristio prilikom počinjenja djela.
I Kž 734/12-9
Žalba optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka nije obrazložena, pa odluka u tom dijelu nije niti mogla biti ispitana.
Nađena droga oduzeta je u skladu sa zakonom.
Iz svih navedenih razloga, na temelju čl. 390. st. 1. i čl. 387. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 21. studenoga 2012. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.
Dražen Tripalo, v. r.