Rev-565/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 565/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Mirjani Magud, u pravnoj stvari tužiteljice M. I. iz V., koju zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik u V., protiv prvotuženika Grada Vukovara, kojeg zastupa gradonačelnik Ž. S. i drugotuženika T. d.o.o. V., kojeg zastupa punomoćnica B. T., odvjetnica u V., radi isplate, odlučujući o reviziji drugotuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-1628/10 od 16. prosinca 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-323/09 od 4. svibnja 2010., 15. rujna 2011.,

r i j e š i o j e :

Revizija drugotuženika se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Vukovaru posl. br. P-323/09 od 4. svibnja 2010. naloženo je drugotuženiku isplatiti tužiteljici iznose od 86,22 kn mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja svakog pojedinog iznosa do isplate, počev od travnja 2004. do veljače 2007. te naknaditi joj parnični trošak u iznosu od 3.475,00 kn. Istom presudom odbijen je u cijelosti tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika.

Presudom Županijskog suda u Vukovaru posl. br. Gž-1628/10 d 16. prosinca 2010. odbijena je žalba drugotuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio drugotuženik na temelju odredbe čl. 382. st. 2. u vezi s čl. 385. i 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) zbog pogrešne primjene materijalnog prava navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske preinačiti nižestupanjske odluke na način da odbije tužbeni zahtjev ili ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o njemu imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima, te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava trebalo preispitati sudsku praksu.

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP je propisano da u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s time u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži: određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji bilo koji od navedenih elemenata izostao, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

U konkretnom slučaju drugotuženik u naprijed navedenom pravcu nije određeno naveo pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju.

Obzirom na izloženo, nisu ispunjene propisane pretpostavke iz čl. 382. st. 2. i 3. ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

Stoga, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo je reviziju drugotuženika odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu, 15. rujna 2011.

Sutkinja:

Mirjana Magud, v.r.