I Kž-254/2008-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 254/08-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković, mr. sc. Branka Brkića, mr. sc. Marijana Svedrovića i Dragana Poljaka, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. Đ. zbog kaznenog djela iz čl. 173 st.2 i 3 KZ, odlučujući o žalbi optuženika M. Đ. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 14. siječnja 2008 godine, br. K-12/07, u sjednici održanoj 1. travnja 2008 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o je:

Odbija se žalba optuženika M. Đ. kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Varaždinu djelomično je stavljena izvan snage presuda Županijskog suda u Varaždinu od 24. listopada 2003 godine br. K-10/03 preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 7. rujna 2004 godine kojom je optuženik M. Đ. u odsutnosti proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 i 3 KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam godina, s time da se novom presudom temeljem čl. 63 KZ optuženiku u izrečenu kaznu uračunava vrijeme provedeno u ekstradicijskom pritvoru od 28. lipnja do 10. studenog 2005 godine, te vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora od 10. studenog 2005. do 5. svibnja 2006 godine, te vrijeme provedeno u pritvoru od 5. svibnja 2006 godine pa nadalje.

Protiv ove presude podnio je žalbu optuženik putem branitelja G. V. odvjetnika iz V. i osobno.

U žalbi koju je podnio putem branitelja, optuženik se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

I Kž 254/08-4

U žalbi koju je podnio osobno, optuženik se također žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a „ukoliko smatra da je kriv“ da prvostupanjsku presudu preinači na način „da smanji kaznu“.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

U pisanom očitovanju, kojeg je usmeno ponovio sjednici prisutan zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milojko Vučković, predloženo je da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada u žalbi navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367 st. 1 t. 11 ZKP, s tvrdnjom da sud prvog stupnja u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama i to iz razloga što je nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje. Naime, u žalbi se navodi da je prvostupanjski sud odbio bez osnove dokazne prijedloge obrane koji su mogli imati utjecaja na donošenje odluke, a činjenice je utvrdio na dokazima čija vjerodostojnost je upitna, pri čemu polemizira s ocjenom dokaza po sudu prvog stupnja.

Nasuprot takvim tvrdnjama optuženika u žalbi, sud prvog stupnja temeljito je analizirao i ocijenio sve provedene dokaze, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje je u svim odlučnim činjenicama obrazložio u presudi. Opravdano je sud prvog stupnja odbio dokazne prijedloge obrane koje on ponavlja u žalbi i to iz razloga što je činjenično stanje na osnovi provedenih dokaza zaista u potpunosti i bez dvojbe utvrđeno, što je vrlo detaljno obrazloženo u prvostupanjskoj presude i takvo obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

Naime, materijalni dokaz u vidu četiri otiska papilarnih linija na plastičnoj vrećici s ručkama, za koje je utvrđeno da pripadaju otiscima prstiju optuženika M. Đ. (što on ne osporava) potkrjepljuje iskaze dvojice prikrivenih istražitelja, koji su u osobi koja je došla zajedno s D. B. i ubacila vrećicu s 9.607 tableta opojne droge MDMA u automobil prikrivenog istražitelja.

Pritom je obranu optuženika koju on ponavlja u žalbi, a koja sadrži njegovo objašnjenje porijekla otisaka papilarnih linija, sud prvog stupnja opravdano ocijenio neosnovanom i to ne samo u odnosu na navedene dokaze, nego i s obzirom na neuvjerljivu, neživotnu i nelogičnu priču o načinu na koji su mogli ostati otisci njegovih prstiju na vrećici. Stoga je opravdano odbijen prijedlog obrane, a ponovljen u žalbi, da se daktiloskopski vještače i otisci prstiju druge osobe, jer se obrana optuženika u tom dijelu ukazuje sasvim neosnovanom.

Suprotno tvrdnjama žalitelja, sud prvog stupnja valjano je ocijenio iskaze svjedoka D.

V. i M. Č. vjerodostojnima, zbog objektivnosti iskazivanja i potkrijepe u navedenim dokazima, zbog čega opravdano nije prihvatio istinitim iskaze svjedoka I. O., S. K., A. i B. P.

I Kž 254/08-4

te I. O., za što je dao vrlo temeljito obrazloženje koje prihvaća i sud drugog stupnja i na njega upućuje žalitelja. Također se ne može prihvatiti prigovor žalitelja na ocjenu nevjerodostojnosti iskaza svjedoka D. P. i iskaza prikrivenih istražitelja po sudu prvog stupnja, jer se taj prigovor u žalbi svodi na puko polemiziranje s prvostupanjskom presudom, bez ikakvog uporišta u bilo kojoj činjenici ili dokazu.

Prema tome, na osnovi provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, valjano je sud prvog stupnja utvrdio da se u činu optuženika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz čl. 173 st. 2 i 3 KZ, zbog čega žalba optuženika ni u tom dijelu nije osnovana.

Nasuprot tvrdnji žalitelja, izrečena kazna zatvora u trajanju od sedam godina primjerena je svim istaknuti otegotnim i olakotnim okolnostima, težini djela. Naime, valja imati u vidu da se radi o izuzetnoj društveno opasnoj kriminalnoj djelatnosti u ilegalnoj trgovini opojnih droga, koja u ovom slučaju podrazumijeva čvrstu organizaciju u kojoj je optuženik zauzimao visoko mjesto u hijerarhiji pri nabavci i prodaji, te da se radi o zaista velikoj količini droge, te da je optuženik do sada osuđivan, pa i za istovrsno kazneno djelo. Stoga se po stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrečenom kaznom mogu ostvariti sve zakonom predviđene svrhe kažnjavanja.

Kako Vrhovni sud Republike Hrvatske, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 379 st. 1 t. 1 i 2 ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitan povreda odredaba kaznenog postupka, a niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, to je po čl. 387 ZKP presuđeno kao u izreci.

U Zagrebu, 1. travnja 2008 godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.