Revr-467/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 467/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Ivice Crnića, Damira Mratovića, Ljubice Munić i mr. sc. Olge Jelčić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz C., kojeg zastupa punomoćnik J. Š., dipl. iur., odvjetnik u V., protiv tuženika I. C. C. T. d.o.o., L., kojeg zastupaju punomoćnici mr. sc. M. P., dipl. iur. i S. M., dipl. iur., odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu u V., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1789/04-2 od 11. siječnja 2005., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Ivancu poslovni broj P-115/04-53 od 1. srpnja 2004., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2006.,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1789/04-2 od 11. siječnja 2005. i sudi:

I. Prihvaća se žalba tuženika I. C. C. T. d.o.o. i preinačuje se presuda Općinskog suda u Ivancu poslovni broj P-115/04-53 od 1. srpnja 2004. u toč. I. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženik I. „C. C. T.“ d.o.o. L., dužan je tužitelju Š. V. iz C., …, na ime naknade štete zbog izgubljene zarade isplatiti iznos od 47.010,78 kn (četrdesettisućadeset kuna i sedamdesetosam lipa), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje, kako slijedi:

- na iznos od 2.939,59 kn, za mjesec studeni 2002.g., tekućom od 05. 11. 2002. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.405,91 kn, za mjesec prosinac 2002.g., tekućom od 05. 12. 2002. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.669,00 kn, za mjesec siječanj 2003.g., tekućom od 05. 01. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.942,07 kn, za mjesec veljaču 2003.g., tekućom od 05. 02. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.973,46 kn, za mjesec ožujak 2003.g., tekućom od 05. 03. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.461,26 kn, za mjesec travanj 2003.g., tekućom od 05. 04. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.728,55 kn, za mjesec svibanj 2003.g., tekućom od 05. 05. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.019,64 kn, za mjesec lipanj 2003.g., tekućom od 05. 06. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.265,53 kn, za mjesec srpanj 2003.g., tekućom od 05. 07. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.252,69 kn, za mjesec kolovoz 2003.g., tekućom od 05. 08. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.230,62 kn, za mjesec rujan 2003.g., tekućom od 05. 09. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.428,68 kn, za mjesec listopad 2003.g., tekućom od 05. 10. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.128,26 kn, za mjesec studeni 2003.g., tekućom od 05. 11. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 3.126,48 kn, za mjesec prosinac 2003.g., tekućom od 05. 12. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.937,68 kn, za mjesec siječanj 2004.g., tekućom od 05. 01. 2004. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.784,41 kn, za mjesec veljaču 2004.g., tekućom od 05. 02. 2004. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.526,59 kn, za mjesec ožujak 2004.g., tekućom od 05. 03. 2004. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.944,67 kn, za mjesec travanj 2004.g., tekućom od 05. 04. 2004. g. pa do isplate,

- na iznos od 3.250,66 kn, za mjesec svibanj 2004.g., tekućom od 05. 05. 2004. g. pa do isplate,

te mu počev od 1. lipnja 2004. g. na ime rente s naslova razlike plaće i invalidske mirovine isplaćivati mjesečno iznos od 2.474,51 kn (dvijetisućečetiristosedamdesetčetiri kune i pedesetjednu lipu), sve dok za to postoje zakonski uvjeti, tj. do dana kada će tužitelj steći uvjete za starosnu mirovinu, tako da mu dospjele obroke do pravomoćnosti ove presude isplati odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje, računajući za svaki pojedinačni mjesečni iznos od 5. u mjesecu za tekući mjesec, a dospijevajuće da mu isplaćuje najkasnije do 5. u mjesecu za tekući mjesec, te da mu naknadi parnični trošak.“

II. Odbija se žalba tužitelja Š. V. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Ivancu poslovni broj P-115/04-53 od 1. srpnja 2004. u dijelu pod toč. II. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za dosudu rente u iznosu od 776,15 kn mjesečno i to počevši od 1. lipnja 2004. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti (dok tužitelj ne stekne uvjete za starosnu mirovinu), uz zakonsku zateznu kamatu.

III. Tužitelju V. Š. se nalaže da tuženiku I. C. C. T. d.o.o. nadoknadi parnični trošak u iznosu od 18.145,40 kn, u roku 15 dana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja pod toč. I. izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev i suđeno je:

„Tuženik I. „C. C. T.“ d.o.o. L., dužan je tužitelju Š. V. iz C., …, na ime naknade štete zbog izgubljene zarade isplatiti iznos od 47.010,78 kn (četrdesettisućadeset kuna i sedamdesetosam lipa), sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje, kako slijedi:

- na iznos od 2.939,59 kn, za mjesec studeni 2002.g., tekućom od 05. 11. 2002. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.405,91 kn, za mjesec prosinac 2002.g., tekućom od 05. 12. 2002. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.669,00 kn, za mjesec siječanj 2003.g., tekućom od 05. 01. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.942,07 kn, za mjesec veljaču 2003.g., tekućom od 05. 02. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.973,46 kn, za mjesec ožujak 2003.g., tekućom od 05. 03. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.461,26 kn, za mjesec travanj 2003.g., tekućom od 05. 04. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.728,55 kn, za mjesec svibanj 2003.g., tekućom od 05. 05. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.019,64 kn, za mjesec lipanj 2003.g., tekućom od 05. 06. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.265,53 kn, za mjesec srpanj 2003.g., tekućom od 05. 07. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.252,69 kn, za mjesec kolovoz 2003.g., tekućom od 05. 08. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.230,62 kn, za mjesec rujan 2003.g., tekućom od 05. 09. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.428,68 kn, za mjesec listopad 2003.g., tekućom od 05. 10. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.128,26 kn, za mjesec studeni 2003.g., tekućom od 05. 11. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 3.126,48 kn, za mjesec prosinac 2003.g., tekućom od 05. 12. 2003. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.937,68 kn, za mjesec siječanj 2004.g., tekućom od 05. 01. 2004. g. pa do isplate,

- na iznos od 1.784,41 kn, za mjesec veljaču 2004.g., tekućom od 05. 02. 2004. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.526,59 kn, za mjesec ožujak 2004.g., tekućom od 05. 03. 2004. g. pa do isplate,

- na iznos od 2.944,67 kn, za mjesec travanj 2004.g., tekućom od 05. 04. 2004. g. pa do isplate,

- na iznos od 3.250,66 kn, za mjesec svibanj 2004.g., tekućom od 05. 05. 2004. g. pa do isplate,

te mu počev od 1. lipnja 2004. g. na ime rente s naslova razlike plaće i invalidske mirovine isplaćivati mjesečno iznos od 2.474,51 kn (dvijetisućečetiristosedamdesetčetiri kune i pedesetjednu lipu), sve dok za to postoje zakonski uvjeti, tj. do dana kada će tužitelj steći uvjete za starosnu mirovinu, tako da mu dospjele obroke do pravomoćnosti ove presude isplati odjednom, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje, računajući za svaki pojedinačni mjesečni iznos od 5. u mjesecu za tekući mjesec, a dospijevajuće da mu isplaćuje najkasnije do 5. u mjesecu za tekući mjesec, te da mu naknadi parnični trošak, u iznosu od 19.731,57 kn.“

Pod toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je ostali dio tužbenog zahtjeva i to s osnova rente preko dosuđenog mjesečnog iznosa od 2.474,51 kn do zahtijevanog mjesečnog iznosa od 3.250,60 kn kao neosnovan.

Presudom drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda prvog stupnja u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen (toč. I. izreke) a prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev s naslova rente preko dosuđenog mjesečnog iznosa od 2.474,51 kn do zahtijevanog mjesečnog iznosa od 3.250,66 kn, tj. za daljnji iznos od 776,15 kn mjesečno i to počevši od 1. lipnja 2004. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, tj. dok tužitelj ne stekne uvjete za starosnu mirovinu, uz zakonsku kamatu. Tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak odmjeren u iznosu od 21.256,75 kn.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava kao i zbog povreda odredaba parničnog postupka. Tuženik predlaže da revizijski sud prihvati reviziju na način da preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev, a tužitelju naloži da tuženiku nadoknadi parnične troškove, odnosno da pobijanu kao i prvostupanjsku presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtjeva da mu se naknade troškovi sastavljanja revizije.

Na reviziju tuženika odgovorio je tužitelj koji smatra da revizija nije osnovana i predlaže da je se odbije.

Zahtjeva da mu tuženik nadoknadi troškove sastavljanja odgovora na reviziju.

Revizija je osnovana.

U postupku koji je prethodio reviziji sudovi su utvrdili da je tužitelj kao radnik tuženika stradao na radu 11. srpnja 1998., te da su stranke 14. lipnja 2000. postigle izvansudski sporazum o naknadi štete koju je pretrpio tužitelj. Prema čl. 5. tog sporazuma tuženik u ovom predmetu prihvatio je obvezu da u skladu s fizičkim mogućnostima oštećenika (ovdje tužitelja) nađe rješenje ponovnog uključivanja oštećenika u radnu sredinu, čime bi se osigurala plaća oštećenika do nastupanja uvjeta za mirovinu. Također je ugovoreno da ako oštećenik ne bi mogao obavljati zadane poslove, te bi se stekli uvjeti za otkaz ugovora o radu ili invalidsku mirovinu, da se tuženik obvezuje oštećeniku podmirivati razliku između plaće koju bi primao na svojem radnom mjestu poslovođe i invalidske mirovine odnosno naknadne plaće na drugim poslovima sve do stjecanja prava na starosnu mirovinu.

Sudovi nižeg stupnja utvrđuju da je tužitelj u skladu s tim sporazumom nastavio raditi kod tuženika, istina na drugim poslovima, ali je ostvarivao plaću koju bi imao da nije bilo ozljede na radu. Također su utvrdili da je dana 30. travnja 2002. tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju zbog gospodarskih razloga time da je tužitelju na temelju 37 godina radnog staža pripala otpremnina u iznosu od 120.000,00 kn. Utvrđeno je da tužitelj nije prigovorio takvoj odluci, pa je odluka o otkazu ugovora o radu postala pravomoćna i tužitelju je kod tuženika prestao radni odnos 31. listopada 2002. Nakon toga se tužitelj prijavio na Zavod za zapošljavanje gdje je primao naknadu zbog nezaposlenosti, te je zatim otišao u invalidsku mirovinu na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 28. kolovoza 2003.

Sudovi nižeg stupnja prihvaćaju tužbeni zahtjev jer da je stvarni razlog otkaza ugovora o radu od 30. travnja 2002. bila činjenica što preostala radna sposobnost tužitelja nije bila takova da je dalje mogao raditi. Zbog toga tužitelju dosuđuju razliku između plaće koju bi ostvarivao i naknadu koju je ostvario na Zavodu za zapošljavanje, odnosno invalidske mirovine, te mu dosuđuju rentu do stjecanja prava na starosnu mirovinu. Pri tome se pozivaju na citiranu odredbu čl. 5. Sporazuma sklopljenog između stranaka 14. lipnja 2000. smatrajući da na temelju tog ugovora tužitelj ima pravo na rečenu razliku između plaće koju bi ostvarivao i stvarnih prihoda na temelju naknade koja pripada nezaposlenim radnicima odnosno invalidske mirovine.

Tuženik i tijekom postupka pred sudovima nižeg stupnja, a i sada u reviziji s pravom osporava pravno stajalište koje je zauzeto u pobijanoj i prvostupanjskoj presudi.

U odluci o otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2002. jasno je označeno da se otkaz daje zbog gospodarskih razloga, a ne zbog toga što tužitelj ne bi bio sposoban za daljnji rad, tj. zbog osobno uvjetovanih razloga. Sporazum od 14. lipnja 2000. uređuje situacije kada tužitelju radni odnos prestane zbog njegove radne nesposobnosti, a ne i za slučaj kada do prestanka radnog odnosa dođe zbog poslovno uvjetovanih razloga. Sporazum od 14. lipnja 2000. štiti prava tužitelja kao osobe koja je stradala na radu za vrijeme dok traje njegov radni odnos.

Već je rečeno da tužitelj nije pobijao odluku o poslovno uvjetovanom otkazu od 30. travnja 2002., već se s njom suglasio. Zato sudovi nisu ovlašteni u ovom postupku, kao o prethodnom pitanju (čl. 12. Zakona o parničnom postupku), raspravljati i utvrđivati druge razloge za otkaz ugovora o radu od onih koji su utvrđeni odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu. To zato jer je odluka o otkazu ugovora o radu konstitutivna odluka čiji se pravni učinak može pobijati u sporu kojeg je radnik ovlašten pokrenuti na temelju čl. 126. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95., 54/95. – ispr., 65/95. – ispr., 17/01. i 82/01. – dalje: ZR).

Budući da tužitelj rečenu odluku o poslovno uvjetovanom otkazu o radu nije pobijao u takvom zasebnom sudskom postupku, gdje bi se kao o glavnom zahtjevu odlučivalo je li otkaz dopušten, to on nema osnovanog prava pobijati tu odluku u ovom postupku prigovorom da je riječ o drugim razlozima za otkaz, a ne o poslovno uvjetovanom otkazu. Pobojne odluke proizvode pravne učinke sve dok ih sud konstitutivnom odlukom po tužbi, dakle ne po tvrdnjama jedne stranke, ne poništi (čl. 112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima – "Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. u vezi s čl. 6. ZR). Rečenom odlukom utvrđeno je da tužitelju prestaje radni odnos iz poslovno uvjetovanih razloga. Ta odluka vezuje sud u ovom postupku i o njoj se ne može osnovano raspravljati ni odlučivati kao o prethodnom pitanju.

U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je da se tužitelj nije nakon što mu je prestao radni odnos kod tuženika zaposlio, već se prijavio na Zavod za zapošljavanje gdje je primao naknadu za nezaposlene, a kasnije ostvario i pravo na invalidsku mirovinu.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da se tužitelj, nakon što mu je prestao radni odnos kod tuženika, nije nigdje zaposlio. U takvoj situaciji tužitelj odlaskom u invalidsku mirovinu nije pretrpio štetu koja bi se očitovala kao razlika između plaće koju bi on ostvarivao da je ostao zaposlen i iznosa invalidske mirovine koju tužitelj prima. Zato revizijski sud ocjenjuje da ne postoji obveza tuženika da tužitelju plaća zahtijevanu rentu.

Zbog rečenog su sudovi nižeg stupnja pogrešno primijenili odredbe čl. 195. u vezi s čl. 188. st. 1. i 2. ZOO kad su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu dospjelih iznosa razlike između plaće i naknade za zapošljavanje odnosno invalidske mirovine i kada su tužitelju dosudili rentu za ubuduće.

Na temelju čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03. – dalje: ZPP) pobijanu presudu valjalo je preinačiti tako da se žalba tuženika prihvati i preinači prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev prihvaćen, te da se žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev za daljnji iznos od 776,15 kn sa zateznim kamatama od 1. lipnja 2004. pa sve dok postoje zakonski uvjeti.

Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 166. st. 2. ZPP.

Tuženiku su priznati troškovi popisani u troškovniku od 17. lipnja 2004. (list 114 spisa) u iznosu od 11.922,90 kn, zatim troškovi sastavljanja revizije u iznosu od 3.250,00 kn i na taj iznos 615,00 kn PDV, te troškovi sudskih pristojbi na reviziju u iznosu od 2.187,50 kn ili sveukupno 18.145,40 kn.

U Zagrebu, 1. lipnja 2006.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivo Grbin, v.r.