I Kr-65/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-65/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Ane Garačić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv os. F. M. zbog krivičnoga djela iz čl. 161. st. 1. u vezi čl. 156. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne osuđenika dostavljenom s prijedlogom Općinskog suda u Čakovcu od 5. ožujka 1996. godine, br. K-221/94. (Kv-8/95.), u sjednici održanoj dana 25. travnja 1996. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. F.M. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Čakovcu od 26. siječnja 1995. godine, br. K-221/94., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Varaždinu od 12. svibnja 1995. godine, br. Kž-81/95., osuđenom F.M., nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni, primjenom čl. 43. OKZRH, izrečena je jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci.

Osuđenik je dana 28. lipnja 1995. godine podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne u kome navodi da su se nakon donošenja prvostupanjske presude pojavile okolnosti koje sudu prvoga stupnja nisu mogle biti poznate, a koje se sastoje u činjenici da mu je supruga postala korisnik invalidske mirovine u iznosu od 151,52 kn, potrebna joj je tuđa pomoć i njega, a zajedno s njima živi i jedan malodobni sin, pa iz toga razloga predlaže da se njegov zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne uvaži, te da mu se izrekne blaža kazna.

Dostavljajući zahtjev osuđenika, vijeće Općinskog suda u Čakovcu predložilo je da se zahtjev odbije, a isti su i prijedlozi Općinskog državnog odvjetništva Čakovec i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje je u svom dopisu navelo da okolnosti koje osuđenik ističe su iste one okolnosti koje je naveo u svojoj žalbi i koje je sud prvoga stupnja i sud drugoga stupnja već cijenio, pa nisu ispunjeni uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne.

Razmotrivši zahtjev ovaj Vrhovni sud našao je da isti nije osnovan.

Obiteljske prilike osuđenika, koje opisuje u svom zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, već je cijenio sud prvoga stupnja kao olakotnu okolnost i to činjenicu da je osuđenik otac dvoje dijece, da je jedini hranitelj obitelji, te da mu je supruga bolesna i nije nigdje zaposlena, pa mu se te okolnosti ne mogu povodom izvanrednog pravnog lijeka ponovno uvažavati.

Kako osuđenik u svom zahtjevu nije naveo nikakve druge okolnosti koje bi bile takove da bi očito mogle dovesti do blaže osude, da je sud za njih znao u vrijeme donošenja presude, trebalo je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne odbiti, te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja, a na temelju čl. 401. st. 6. ZKP.

U Zagrebu, 25. travnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

Katica Jelić, v.r.