Rev-2368/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2368/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorda Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja M. S. iz Đ., koga zastupa M. P., odvjetnik iz Đ., protiv tuženika URO G. Đ., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 4. travnja 1991. br. Gž-1110/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu od 16. listopada 1990. godine br. P-431/90, u sjednici održanoj dana 23. siječnja 1992. godine

p r e s u d i o j e:

O d b ija s e r e v i z ija k a o n e o s n o v a n a .

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda ukinut je platni nalog tog suda br. Pl-38/89 od.6. travnja 1989. godine za iznos od 357,76 dinara. Tužitelj je dužan naknaditi tuženome parnični trošak od 4,50 dinara (sada 4 CRD).

Drugostepeni je sud odbio kao neosnovanu žalbu tužitelja i presudu prvostepenog suda potvrdio.

Protiv pravomoćne presude drugostepenog suda izjavio je reviziju tužitelj uz prigovor da se odluke temelje na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Opravdavajući prigovore navodi se da su odluke utemeljene na iskazima svjedoka koji su radnici tuženog ili pak u ugovornom odnosu sa tuženom što upućuje na njihovu pristranost. Smatra da je trebalo preslušati kao svjedoke radnike koji su radili na objektu autobusnog kolodvora (u kojem se nalazi i sporni poslovni prostor), a da bi uviđajem na licu mjesta bilo utvrđeno da su radovi izvedeni upravo na poslovnom prostoru tužene i da su izvedeni po tužitelju. Predlaže da se revizija prihvati.

Na reviziju nije odgovoreno niti se nadležni javni tužilac izjasnio o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Temeljem odredbe č l . 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet na temelju č l. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao Zakon Republike Hrvatske revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja« Stoga prigovori revizije kojima se prigovara pravilnosti ocjene iskaza preslušanih svjedoka u krajnjem je ishodu prigovor pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja koji se prigovori u ovoj fazi postupka ne mogu s uspjehom isticati (svjedoci u ovom postupku inače su preslušani upravo na prijedlog tužitelja).

Utvrđeno je da je predmet ugovora o zakupu poslovnih prostorija od 1 . I V 1988. godine koji je zaključen između tuženog kao zakupodavca i I. S. kao zakupoprimca bila poslovna prostorija na autobusnom kolodvoru, s time da se zakupac obvezao u poslovne prostorije uvesti centralno grijanje. Utvrđeno je takodjer da tuženi nije u ugovornom odnosu sa tužiteljem jer nije tuženi naručio od tužitelja sporne radove ili pak isplatu vrijednosti izvedenih radova a koje tužitelj traži.

Stoga prigovor, revizije o tome da su radovi stvarno izvedeni po tužitelju i da su izvedeni u poslovnoj prostoriji tuženog nije odlučna kraj utvrđene činjenice da tuženi nije u ugovornom odnosu u pogledu spornih radova sa tužiteljem (ugovorni odnos naručilac-izvođač radova) pa stoga nema niti osnova za naknadu za izvršeni rad tražiti od tuženog.

Stoga revizija nije osnovana zbog čega je odlučeno kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 23. siječnja 1992. godine

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.