Gž-493/2025-3 · Županijski sud u Splitu



Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-493/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Andree Boras-Ivanišević kao predsjednice vijeća, Borisa Mimice kao suca izvjestitelja te Sonje Meštrović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. MR, (OIB [osobni identifikacijski broj]), 2. mlt. ĆR, (OIB [osobni identifikacijski broj]), 3. mlt. BR, (OIB [osobni identifikacijski broj]), 2. i 3. tužitelji zastupani po majci i zz MR, 4. KR, (OIB [osobni identifikacijski broj]) i 5. HR (OIB [osobni identifikacijski broj]), svih iz [adresa], svi zastupani po pun Borisu Brljačiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po pun Nikoli Sabljaru, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Pn-1/24 od 05. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. srpnja 2025.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj Pn-1/24 od 05. rujna 2024., u pobijanom dijelu pod točkom I., i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„ I. Nalaže se tuženiku GR, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati I. tužiteljici MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 43.798,53 EUR- a, 2. tužiteljici mlt. ČR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 43.798,53 EUR-a, 3. tužitelju mlt. BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 46.452,98 EUR-a, 4. tužiteljici KR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 43.798,53 EUR-a i 5. tužitelju HR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 43.798,53 EUR-a, sve sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos po stopi od po stopi od 6,82 % godišnje počev od 13. prosinca 2018. do 31. prosinca 2018., po stopi od 6,54% godišnje počev od 01. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019., po stopi od 6,3 % godišnje počev od 01. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019., po stopi od 6,11 % godišnje počev od 01. siječnja 2020. pa do 18. travnja 2020., po stopi od 0% godišnje počev od 19. travnja 2020., do 18. listopada 2020., po stopi od 5,89% počev od 19. listopada 2020., do 31. prosinca 2020., po stopi od 5,75 % godišnje počev od 01. siječnja 2021., do 30. lipnja 2021., po stopi od 5,61% godišnje počev od 01. srpnja 2021. pa do 31. prosinca 2021., po stopi koja se u razdoblju od 01. siječnja 2022. pa do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se tužitelji sa zatraženim zakonskim kamatama na iznose dosuđene u točki I. izreke ove presude za razdoblje od 16. rujna 2017. godine pa do 12. prosinca 2018. godine kao neosnovanim.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku GR, OIB: [osobni identifikacijski broj] da 1. -tužiteljici MR, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. -tužiteljici KR, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 5. -tužitelju HR, OIB: [osobni identifikacijski broj] s naslova pretrpljene imovinske štete isplati iznos od 14.709,00 kn/1.952,22 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 7,41 % godišnje počev od 20. rujna 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% godišnje počev od 01. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godne, pod stopi od 6,82 % godišnje počev od 01. srpnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godne, pod stopi od 6,82 % godišnje počev od 01. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% godišnje počev od 01. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine, po stopi od 6,3% godišnje počev od 01. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine, po stopi od 6,11% godišnje počev od 01. siječnja 2020. godine pa do 18. travnja 2020. godine, po stopi od 0% godišnje počev od 19. travnja 2020. godine do 18. listopada 2020. godine, po stopi od 5,89% počev od 19. listopada 2020. do 31. prosinca 2020. godine, po stopi od 5,75% godišnje počev od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine, po stopi od 5,61% godišnje počev od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine, po stopi od 5,49% godišnje počev od 01. siječnja 2022. godine pa do isplate, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima do isplate, u roku od 15 dana."

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljima naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 35.680,50 EUR-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi obračunatoj sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, od dana 05. rujna 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude u dosuđujućem dijelu pod točkom I., i IV. žali se tuženi zbog svih žalbenih razloga propisani odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim razlozima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbom članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

5.1. Prije svega, a imajući u vidu žalbene navode i prijedloge žalitelja, valja navesti kako je u ranijem stadiju postupka, rješenjem ovog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž-1320/2023 od 13. prosinca 2023. ukinuta prvostupanjska presuda poslovni broj 28 Pn-153/19 od 12. prosinca 2022., pa je sukladno u recentnoj praksi i zauzetom pravnom stajalištu o primjeni članka 366. a ZPP, ovaj sud u ovom žalbenom stadiju postupka vezan zabranom dvostrukog ukidanja prvostupanjske presude.

5.1 Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za naknadu pretrpljene neimovinske štete zbog smrti člana uže obitelji sad pok. UR te naknadu imovinske štete vezano uz pogreb pokojnog prednika tužitelja.

5.2. Među strankama nije sporno da je tuženik na štetu pok UR počinio kazneno djelo teškog ubojstva, te da je za isto osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora.

5.3. Međutim, tuženik drži da je građanskopravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti, te da je do predmetnog događaja došlo zbog okolnosti koje on nije skrivio u smislu odredbi čl. 1050 ZOO-a, te da je prednik tužitelja UR pridonio šteti sukladno čl. 1092 ZOO-a.

6. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku u bitnom utvrdio sljedeće:

- da je uvidom u presudu Županijskog suda u Rijeci, posl. br. K-15/18 utvrđeno da je tuženik proglašen krivim što je dana 16. rujna 2017. oko 5,40 sati u [adresa], u prostoru disco kluba [obrt], u [adresa], nakon što je PR od njega zatražio da napusti disco klub, a on to nije učinio, već se za pomoć obratio redaru u [obrt] OR, tražeći da ga zaštiti jer ga tjeraju van, pri čemu ga je UR odgurnuo od sebe riječima: "pusti me na miru, odi ća više", pa kada mu je ponovno prišao PR i uputio mu riječi "što sam ti ja rekao" i ponovno ga tjerao van iz kluba, pri čemu ga je nogom udario u stražnjicu, zbog čega je on pao na pod, na što su se neki od prisutnih u klubu počeli smijati, nakon što se podigao, izašao je van iz kluba uputio se u stan gdje je iz ormara – sefa uzeo revolver "Smith & Weston" i pištolj marke "HS" s većom količinom streljiva, te se tako naoružan s ciljem da iz osvete usmrti osobe koje su ga potjerale iz kluba i pri tome mu se smijale, vratio se nakon najmanje 15 do 20 minuta u disco klub, gdje je već pri ulasku u salu disco kluba počeo pucati, tako da je prvim hicem pogodio PR u prsa iza lijeve dojke, nakon čega je PR uspio pobjeći iz disko kluba, a on je nastavio pucati prema OR, koji je uslijed zadobivenih povreda pao na pod, gdje mu je prišao i unatoč tome što ga je UR molio da ga ne ubije u njega ispalio još metaka od kojih jedan i u glavu uz riječi "što se sad ne smiješ, ajde me sad istjeraj van" nakon čega se nastavio kretati po disco klubu s oružjem u rukama tražeći one koji su ga tjerali i smijali se, pri tome više puta ponavljajući "tko će mi se smijati, tko će mi se rugati" pa kada je uočio mušku osobu – SR kako se pomiče prema izlazu iz disco kluba u pravu te osobe ispalio je najprije tri streljiva od kojih je jedan pogodio SR u berdo lijeve noge, potom streljivo koje ga je pogodilo u desni kuk zbog čega je SR, uslijed zadobivenih povreda pao na samom izlazu iz disco kluba, prišao je do njega, stao iznad njega i pucao mu u glavu, nakon čega se udaljio od objekta da bi u daljnjem kretanju bio onemogućen intervencijom građanina koji ga je oborio na tlo i zadržao do dolaska policije, uslijed čega je UR koji je pogođen s najmanje 5 projektila zadobio prostrijelnu ranu glave s prijelomom baze lubanje i ozljedom malog mozga, prostrijelnu ranu desne šake, ustrijelnu ranu desnog bedra, s multifragmentalnim prijelomom bedrene kosti i ozljedom bedrene arterije i vene, ustrijelnu ranu desnog ramena s ozljedom desnog pluća i prijelomom desne lopatične kosti i 6 do 7 desnog rebra te ustrijelnu ranu prednje trbušne stjenke, od kojih povreda je na mjestu preminuo dok je PR zadobio otvorenu ranu prsnog koša s više komadnim prijelomom trećeg lijevog rebra i prijelomom lijeve lopatice, a SR prostrijelnu ranu lijeve natkoljenice, strijelnu ranu desnog kuka, prijelom vrata desne bedrene kosti, više komadni prijelom lijevog ramusa i kondila mandibule, zigomatičnog luka lijeve temporalne kosti te lateralne stjenke maksilarnog sinusa, više komadni prijelom lijevih faseta C3 i C4 kralješka te prijelom kaudorzalnog dijela pedikla C2, koje povrede, kod obojice, predstavljaju osobito teške i po život opasne povrede, dakle drugog ubio iz bezobzirne osvete, te u namjeri da iz bezobzirne osobe ubije dvije osobe poduzeo radnje koje prostorno i vremenski neposredno prethodilo ostvarenju kaznenog djela teškog ubojstva čime je u stjecaju počinio kaznena djela protiv života i tijela i to teško ubojstvo iz čl. 111 t. 4 Kaznenog zakona teška ubojstva u pokušaju iz čl. 111 t. 4 u vezi čl. 34 st 1 KZ-a, sve uz primjenu čl. 51 KZ-a.,

-da je za gornja kaznena djela tuženik osuđen za kazneno djelo teško ubojstvo UR, na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina, za kazneno djelo pokušaja ubojstva SR na kaznu zatvora od 15 godina, te za kazneno djelo pokušaja teškog ubojstva PR, na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, te je po čl. 111 KZ-a uz primjenu čl. 51 st 1 i 2 KZ-a isti osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina;

-da je uvidom u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. I KŽ- 231/20 – 8 od dana 29. lipnja 2020. (list 300 do 315 spisa) razvidno da se istom preinačuje pobijana presuda u pravnoj oznaci dijela, te se izriče da je optuženi GR, djelom činjeničnim opisanim u izreci pobijane presude u odnosu na oštećenog SR počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz čl. 110 u svezi s čl. 34 KZ-a. Uslijed odluke pod I. te djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog GR, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se tom optuženiku za kazneno djelo počinjeno na štetu SR utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 godina, dok mu se za kazneno djelo iz čl. 111 t.4 KZ-a počinjeno na štetu UR prihvaća kao utvrđena po prvostupanjskom sudu kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina, a za djelo počinjeno na štetu PR kazna zatvora u trajanju od 10 godina, pa se optuženi GR uz primjenu čl. 51 st 1 i 2 KZ-a osuđuje na jedinstvenu kaznu od 35 godina.,

-da je uvidom u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. III KŽ 6/2022 od dana 24. ožujka 2021 (list 316 do 323 spisa) razvidno da je istom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, potvrđena drugostupanjska presuda posl. br. I KŽ-231/20;

- da iz iskaza I. tužiteljice proizlazi da ima dvoje djece od kojih je starije u vrijeme štetnog događaja imalo 12 godina i bila iznimno vezana uz oca, dok je sin u vrijeme šetnog događaja imao svega godinu i sedam mjeseci života, a u brizi oko istih joj pomažu njezini roditelji, te IV. i V. tužitelji.,

-da svojim iskazom V. tužitelj je potvrdio navode I. tužiteljice kako supruga i on pomažu istoj oko brige za unučad, naveo je da mu je sin puno pomagao i da unatoč tome što nema posebnih zdravstvenih problema, nije više ono što je bio.,

- da je uvidom u vjenčani list razvidno da je ovdje I. tužiteljica sklopila brak sa OR dana 17. prosinca 2005. u [adresa] i koji upis je izvršen pod rednim brojem 00018. Nadalje, utvrđeno je da je bračni drug UR, umro ..2017. u [adresa], te je brak prestao smrću;

-da je uvidom u rodni list za II. tužiteljicu ĆR (list 23 spisa) utvrđeno da je ista rođena ..2006., od oca UR i majke MR, rođene M;

- da je uvidom u rodni list za III tužitelja BR (list 24 spisa) utvrđeno da je isti rođen ..2016., od oca UR i majke MR, rođene M;

- da je uvidom u ponudu pogrebnik [adresa] (list 25 spisa) broj 1631/15 od 20. rujna 2017. utvrđeno da je ista izdana na ime V. tužitelja, a glede pogrebnih troškova pokojnog UR i to u ukupnom iznosu od 8.379,00 kn od čega na ime pogrebne opreme 3.439,30 kn, pločice 150,00 kn, smrtovnica 300,00 kn, preuzimanja 350,00 kn, na ime oblačenja 150,00 kn, na ime prijevoza 1080,00 kn, na ime usluga 1250,00 kn, na ime frižidera 200,00 kn, na ime novog lista 1.460,00 kn;

- uvidom u račun [obrt] br. 13/17 od 19. rujna 2017. (list 26 spisa) je utvrđeno da je isti naslovljen na obitelj UR, te isti glasi na uslugu nošenja pokojnog UR na groblju [adresa], u [adresa], u iznosu od 800,00 kn;

- da je uvidom u račun 18/2017 ([broj]) izdan od RR iz [adresa] je razvidno da je isti izdan u [adresa], dana 19. rujna 2017., na ime obitelji UR, a za uslugu sviranja na misi zadušnici na pogrebu pokojnog UR, u iznosu od 200,00 kn;

- da je uvidom u račun [obrt] izdane na ime UR (list 28 i 29 spisa) razvidno da je isti izdan dana 19. rujna 2017. godine, na ime cvijeća u vidu vijenaca i ikebana, u iznosu od 2.350,00 kn;

-da je uvidom u račun (list 30 spisa) razvidno da je isti izdan od LR i VR, na ime obitelji UR ..2017., a za uslugu troškova sviranja na pogrebu;

- da je uvidom u račun 27/17 [obrt] prijevoza (list 31 spisa) razvidno da je isti dana 19. rujna 2017. godine, a na ime prijevoza putnika na relaciji [adresa] – [adresa]

Križ u iznosu od 480,00kn;

7. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je temeljem uvida u isprave priložene u spisu a to posebice presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj K-15/18, presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. lipnja 2020. pod poslovnim brojem 1 Kž-231/20-8 te presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj III Kž- 6/2022. od 24. ožujka 2021. a pozivom na odredbu članka 12. stavak 3. ZPP-a koja propisuje da je parnični sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti počinitelja vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojim se optuženik proglašava krivim. Nadalje prvostupanjski sud obrazlaže da činjenice utvrđene u izreci kaznene presude kojim se konkretizira radnja izvršenja obvezuje sud, imajući u vidu detaljno opisano kazneno djelo u samoj izreci kaznene presude koje je tuženik počinio na štetu prednika ovdje tužitelja iz bezobzirne osvete na posebno okrutan način, što isključuje bilo kakvu odgovornost prednika tužitelja, a isto tako da ne postoje okolnosti koje ukazuju na nesposobnost za rasuđivanje na koju se poziva tuženik.

8. Zbog navedenog prvostupanjski sud je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženika na isplatu zatražene neimovinske štete u cijelosti.

9. Zaključak prvostupanjskog suda je pravilan jer žalbenim navodima tuženika nije doveden u pitanje.

10. Prema odredbi članka čl. 12. stavak 3. ZPP-a, sud je u parničnom postupku, u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca, vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Ta vezanost parničnog suda pravomoćnom osuđujućom presudom kaznenog suda obuhvaća činjenična utvrđenja iz opisa bića kaznenog djela sadržana u izreci presude kaznenog suda, posebice one odlučne činjenice koje predstavljaju bitna činjenična obilježja predmetnog kaznenog djela, kao i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela. Međutim pravilno tuženik u žalbi navodi kako u načelu kaznena odgovornost i građanskopravna odgovornost nisu istovjetne, odnosno da je građanskopravna odgovornost šira od kaznene odgovornosti.

10.1. Odredbom članka 1050. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, u daljnjem tekstu: ZOO/05), određeno je da osoba koja zbog mentalnog ili intelektualnog oštećenja ili kojih drugih razloga nije sposobna za rasuđivanje ne odgovora za štetu što je drugom prouzroči. U stavku 2. tog članka propisano je da tko drugom prouzroči štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju, osim ako dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje, a koje to stanje dospio tuđom krivnjom, za štetu će odgovarati onaj u koji ga je u to stanje doveo (stavak 3).

11. Pravilno je prvostupanjski sud otklonio kao neosnovan prigovor tuženika kojim se poziva kako nije svojom krivnjom dospio u takvo stanje (prolazne nesposobnosti za rasuđivanje), smatrajući da činjenice utvrđene u izreci kaznene presude kojom se konkretizira radnja izvršenja, obvezuju sud, pa imajući u vidu detaljno opisano kazneno djelo u samoj izreci kaznene presude, koje je tuženik počinio na štetu prednika tužitelja, iz bezobzirne osvete, na posebno okrutan način, nakon ranjavanja nema mjesta primjeni čl. 1050 ZOO-a. Uostalom svi dokazi koji su bili predloženi po tuženiku izvedeni su u predmetnom kaznenom postupku, a posebice psihijatrijsko vještačenje, gdje je utvrđeno da je kod tuženika riječ o osobi s dominantno narcističkim poremećajem ličnosti koja je u kritičnom trenutku dovela do afektivne reakcije s dominantno negativnim afektima – srdžba, ljutnja, bijes i agresivni porivi.

12. U procesnoj pravnoj situaciji kada je tuženik u odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka predlagao provođenje dokaza, na okolnost da je prednik tužitelja u smislu odredbe članka 1092. ZOO-a imao doprinos nastanku vlastite štete, pravilno je prvostupanjski sud otklonio navedeni prigovor smatrajući da su svi predloženi svjedoci još ranije saslušani u kaznenom postupku upravo na navedene okolnosti.

13. Naime, Odredbom članka 12. stavak 3. ZPP-a je propisano da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. Stoga je prvostupanjski sud u pogledu postojanja kaznenog djela teškog ubojstva na štetu pok UR, kako je to ranije opisano i kaznene odgovornosti tuženika GR kao počinitelja istoga, vezan za ranije navedenu pravomoćnu presudu Županijskog suda u Rijeci, posl. br. K-15/18, od 15. studenoga 2019., koja je djelomično preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Kž-221/20 od 29. lipnja 2020., a kojom je isti oglašen krivim.

13.1. Tuženik se tijekom postupka pozivao na odredbe čl. 1050 i čl. 1092 ZOO-a smatrajući da je bez svoje krivnje doveden u stanje jake razdraženosti teškim vrijeđanjem i zlostavljanjem od strane trećih osoba, u čemu je svojim držanjem doprinio i sudjelovao pok. UR. Odredbom čl. 1050 st. 2. ZOO-a, određeno je da tko drugome prouzroči štetu u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, odgovoran je za nju osim ako ne dokaže da nije svojom krivnjom dospio u to stanje. Odredbom st. 3 istog članka je određeno da ako je u takvo stanje dospio tuđom krivnjom za štetu će odgovarati onaj koji ga je u to stanje doveo.

14. Iz rezultata provedenog toksikološkog vještačenja, ali i psihijatrijskog vještačenja u kaznenom postupku pred Županijskim sudom u Rijeci posl. br. K – 15/18., razvidno je da je tuženik bio u pijanom stanju sa koncentracijom alkohola od najmanje 1,56 g/kg alk u krvi, a da je vještak psihijatar ocijenio da je tempore criminis bio smanjeno ubrojiv u stanju jakog afekta u duljem trajanju, odnosu u stanju tzv produljenog afekta. Iz nalaza vještaka proizlazi da je dinamika događaja bila takva da je tuženik doživio tzv narcističnu povredu što je kod njega rezultiralo afektivnim stanjem, afektivnom reakcijom karakteriziranom ljutnjom, bijesom, srdžbom i agresivnim porivima, pa su sposobnost shvaćanja značenja djela i još naglašenije vladanja vlastitom voljom bile tempore criminis znatno smanjene.

14.1. Iako je tuženik u ovome postupku predlagao provođenje psihijatrijskog vještačenja, a na okolnost njegove sposobnosti za rasuđivanje tempore criminis, a sve vezano za primjenu čl. 1050 i čl 1092 ZOO-a, isti nije u roku od 30 dana uplatio predujam za provođenje predmetnog vještačenja, unatoč tome što je bio uredno upozoren da sud u protivnom neće izvoditi predmetni dokaz pozivom na odredbu čl. 153 st. 3 ZPP-a., pa je pravilno prvostupanjski sud odustao od predloženog dokaza u smislu naprijed cit. odredbe. Naime, predmetna odredba čl. 153 st. 3 ZPP-a navodi da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što mu sud odredi. U tom će slučaju sud obzirom na sve okolnosti po svom uvjerenju cijeniti od kakve je važnosti što stranka nije podmirila iznos potreban za podmirenje troškova. Imajući u vidu naprijed citiranu odredbu ZPP- a pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je predloženi dokaz predložen isključivo u svrhu odugovlačenja ovog parničnog postupka obzirom tuženik nije prije proteka roka tražio njegovo produljenje, već je zahtjev za produljenje roka stavio neposredno prije ročišta određenog za 27. kolovoza 2024.

15. Odredbom čl. 1092 ZOO-a je određeno da oštećenik koji je doprinio da šteta nastane ili bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Sukladno navedenim odredbama ZOO kada se radi doprinosu oštećenika šteti tuženik drži da je potrebno utvrditi postojanje uzročno posljedične veze između ponašanja pravnog prednika tužitelja u konkretnom slučaju i nastanka štete, pri čemu da je i sam pravni prednik tužitelja u određenoj mjeri doprinio tome da do štete i štetnog događaja kao takvog uopće dođe, pa stoga nije opravdano, niti zakonito da traži popravak cjelokupne nastale štete od tuženika kada u njezinom nastanku ima i doprinosa oštećene osobe.

16. Otklanjajući prigovor tuženika glede suodgovornosti prednika tužitelja u vlastitoj šteti, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda, previlno se prvostupanjski sud poziva na činjenice utvrđene u izreci kaznene presude kojom se konkretizira radnja izvršenja i koje obvezuju sud. Iz same izreke kaznene presude proizlazi da je ovdje tuženik oglašen krivim što je, nakon što ga je PR zatražio da napusti klub, a on to nije učinio, obratio se redaru u disco klubu OR, tražeći da ga zaštiti jer ga tjeraju van, pri čemu ga je UR odgurnuo od sebe riječima: "pusti me na miru, odi ća više", pa kada mu je ponovno prišao PR i uputio mu riječi "što sam ti ja rekao" i ponovno ga tjerao van iz kluba, pri čemu ga je nogom udario u stražnjicu, zbog čega je on pao na pod, na što su se neki od prisutnih u klubu počeli smijati, nakon što se podigao, izašao je van iz kluba uputio se u stan gdje je uzeo revolver i pištolj s većom količinom streljiva, te se tako naoružan s ciljem da iz osvete usmrti osobe koje su ga potjerale iz kluba i pri tome mu se smijale, vratio se nakon najmanje 15 do 20 minuta u disco klub, gdje je već pri ulasku u salu disco kluba počeo pucati, tako da je prvim hicem pogodio PR, nakon čega je PR uspio pobjeći iz disko kluba, a on je nastavio pucati prema OR, koji je uslijed zadobivenih povreda pao na pod, gdje mu je prišao i unatoč tome što ga je UR molio da ga ne ubije, u njega ispalio još metaka od kojih jedan i u glavu uz riječi "što se sad ne smiješ, ajde me sad istjeraj van",.

17. Prema tome, unatoč činjenici da je pok UR tuženiku doista uputio riječi "pusti me na miru, odi ća više", pa čak i mogućnosti da se isti smijao tuženiku nakon što je isti pao na pod uslijed udarca u stražnjicu od strane PR, ova verbalna provokacija ni na koji način ne može opravdati napad tuženika na tužitelja. Fizički napad predstavlja neprimjerenu i nedopuštenu reakciju koje je nerazmjerna verbalnoj provokaciji i koja se ne može tumačiti u svrhu opravdanja postupanja tuženika, zbog čega pravilno prvostupanjski sud smatra da nema mjesta primjeni čl. 1092 ZOO-a jer prednik tužitelja nije na bilo koji način svojim ponašanjem pridonio štetnom događaju, naprotiv da ga je tuženik iz bezobzirne osvete, na posebno okrutan način, nakon ranjavanja i molbi da ga poštedi, lišio života.

18. Odredbom članka 1045. stavak 1. ZOO-a propisana je osnovna pretpostavka odgovornosti za prouzročenje štete iz koje proizlazi da tko drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Nadalje, člankom 1101 ZOO-a propisano je da u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njezine uže obitelji (bračni drug, roditelji i djeca) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove. Tijekom postupka sud je utvrdio da je ovdje I. tužiteljica supruga, II. i III. tužitelji su djeca, a IV. i V. tužitelji roditelji pok UR, te činjenicom nastupa smrti istoga, tužitelji prema ranije cit. zakonskoj odredbi ostvaruju pravo na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete koja im je prouzročena njegovom smrću.

19. Prilikom odmjeravanja visine naknade za utuženi vid nematerijalne štete, sud je imao u vidu odredbu članka 1100. stavak 1. ZOO koja određuje da će sud za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliske osobe, ako nađe da okolnosti slučaja, a osobito jačina bolova i njihovo trajanje to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade materijalne štete a i kad nje nema. Naime, kod određivanja naknade neimovinske štete, sud nema neki egzaktni, precizni, materijalno vrijednosni kriterij po kojem bi mogao odrediti visinu te naknade, nego odluke o tome mora donijeti na temelju svih okolnosti konkretnog slučaju, vodeći pri tome računa o tome da naknada treba biti pravična, dakle da treba predstavljati adekvatan odgovor za učinjenu povredu. Novčana naknada za neimovinsku štetu osim funkcije novčane satisfakcije koja se daje oštećeniku za subjektivno zadovoljenje s ciljem da mu omogući pribavljanje određenih životnih zadovoljstava kako bi se time ublažile posljedice štetnog događaja, odnosno što prije uspostavila njegova narušena duševna ravnoteža, ima za funkciju poravnanje prouzročene neimovinske štete (kompenzacijsku funkciju), te funkciju odvraćanja štetnika od počinjenih takvih povreda – preventivnih funkcija.

20. Imajući u vidu da smrt prednika tužitelja za tužitelje predstavlja nemjerljiv gubitak, kao i okolnosti u kojima je usmrćen a koje se odnose na intenzitet duševnih boli koje su pretrpjeli tužitelji, imajući pri tome u vidu načelo individualizacije naknade i primjenom pravnog standarda pravične naknade kao i pravno shvaćanje zauzeto sa 2. sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-47/2020-5, ovaj sud ocjenjuje da je tužiteljima valjalo u cijelosti priznati zatraženu naknadu po osnovi pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu s osnove duševnih boli zbog smrti bliskog srodnika.

21. Zakonskom odredbom članka 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, dok je odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano da tuženik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zateznu kamatu. Na ovako dosuđen iznos neimovinske štete tužiteljima primjenom odredbe članka 1103. ZOO-a pripada zakonska kamata od dana podnošenja tužbe,odnosno 13. prosinca 2018.

22. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na temelju odredbe članka 154. stavak 5., a u svezi članka 155. i 164. ZPP-a pa se žalba tuženika u tom pravcu odbija kao neosnovana.

23. Slijedom navedenog, kako ovaj sud ne nalazi ostvarenja bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, to je žalbu tuženika valjalo odbiti kao neosnovanu te je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a pobijanu presudu potvrditi, čime je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu, 3. srpnja 2025 .

Predsjednica vijeća

Andrea Boras-Ivanišević