Rev-x-53/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 53/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz R., kojega zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u P., protiv prvotuženice E. M. i drugotuženika Ž. M., oboje iz R., koje zastupa punomoćnica V. S., odvjetnica u P., radi činidbe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-1003/15-2 od 31. kolovoza 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-58/2006-76 od 28. studenog 2014., u sjednici održanoj 8 ožujka 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1003/15-2 od 31. kolovoza 2015. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Općinski sud u Rovinju-Rovigno je presudom poslovni broj P-58/2006-76 od 28. studenog 2014. odbio je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženicima E. i Ž. M., da sruše dijelove svoje zgrade koji prelaze na zemljište tužitelja k.č. 8526/19 upisano u zk. ul. 5254 k.o. R. i to točno u širini po tužitelju izgrađenog temeljnog zida na k.č. 8526/19 i to 7,70 metara i u dubinu 0,40 metara na česticu tuženih k.č. 8526/15 k.o. R. i predaju tužitelju upravo u tim dimenzijama svoje zemljište u posjed tužitelju, slobodno od svoje zgrade i građevine.

II. Ukoliko tuženici sami i ne uklone dijelove zgrade koji se nalaze na zemljištu tužitelja k.č. 8526/19 upisane u zk. ul. 5254 k.o. R., istu će ukloniti tužitelj o trošku tuženika.

III. Dužni su tuženici naknaditi tužitelju troškove ovog spora."

Tužitelju je naloženo naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 28.430,00 kuna.

Županijski sud u Puli-Pola je presudom poslovni broj Gž-1003/15-2 od 31. kolovoza 2015. odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu (točka I. izreke). Preinačena je odluka o parničnim troškovima tako da je tužitelju naloženo naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 24.700,00 kuna, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 3.730,00 kuna (točka II. izreke).

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku kojom pobija presudu zbog svih revizijskih razloga. Predložio je da Vrhovni sud RH ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovno suđenje, a podredno da preinači nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju troškove revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Vijeće Vrhovnog suda RH ispitalo je dopuštenost revizije imajući na umu da je tužitelj podnio takozvanu redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11 - dalje: ZPP).

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1) ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna, 2) ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

3) ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona.

Pobijana presuda nije donesena prema odredbi čl. 373a i 373b ZPP, a ne radi se niti o presudi iz čl. 382. st. 1. točka 2. ZPP. Stoga je za dopuštenost podnesene revizije mjerodavan vrijednosni kriterij iz čl. 382. st. 1. točka 1. ZPP.

Predmet spora je tužbeni zahtjev vlasnika nekretnine koji glasi na činidbu-rušenje izgrađenog objekta i predaju zemljišta u posjed tužitelju, dakle ne odnosi se na novčanu svotu. Zato je u odnosu na vrijednost predmeta spora i ocjenu dopuštenosti revizije mjerodavna ona vrijednost predmeta spora koju je tužitelj označio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP), odnosno koju odredi sud rješenjem. U ovom sporu je vrijednost predmeta spora određena rješenjem suda po čl. 40. st. 4. ZPP u iznosu od 101.000,00 kuna (list 29 spisa), što je ujedno i vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, pa dakle ta vrijednost ne prelazi 200.000,00 kuna.

Stoga u ovom slučaju protiv drugostupanjske presude nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

Stranke mogu, u slučajevima u kojima se revizija ne može podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, od kojih su neki razlozi važnosti u toj odredbi primjerice navedeni. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

Međutim tužitelj se nije pozvao na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, niti revizija po svom sadržaju ispunjava kriterije za takozvanu izvanrednu reviziju propisane tom odredbom.

S obzirom na to da u ovom sporu nije dopuštena redovna revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, a ne radi se o reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP, valjalo je reviziju odbaciti kao nedopuštenu po čl. 392. st. 1. ZPP.

Zagreb, 8. ožujka 2016.

Predsjednica vijeća

Katarina Buljan, v. r.