II Kž-306/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 306/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, doc. kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog D. B. i optuženog M. B., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 29. srpnja 2019. broj Kv I-Us- 31/2019-9 (K-Us-4/2019-53) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 23. kolovoza 2019.,

r i j e š i o j e :

Žalbe optuženog D. B. i optuženog M. B. odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog D. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog D. B. i optuženog M. B. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.), u koji im je uračunato vrijeme uhićenja, lišenja slobode i dosadašnje trajanje istražnog zatvora od 15. svibnja 2018. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. B. po branitelju, odvjetniku N. M. s prijedlogom da se preinači pobijano rješenje na način da se ukine istražni zatvor, podredno da se istražni zatvor zamijeni predloženim jamstvom odnosno ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Protiv istog rješenja žali se i optuženi M. B. po braniteljici, odvjetnici G. V. te predlaže ukidanje pobijanog rješenja, podredno, preinačenje pobijanog rješenja na način da se istražni zatvor zamijeni jamstvom.

II Kž 306/2019-4

Žalbe nisu osnovane.

Obojica žalitelja ističu nedostatke obrazloženja pobijanog rješenja u vidu izostanka navođenja osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega. Time se pozivaju na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Međutim, suprotno navedenom, u pobijanom rješenju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer je obrazloženje pobijanog rješenja dostatno u svim njegovim elementima, uključujući i okolnosti na koje upućuju žalbe. Pitanje slažu li se žalitelji sa stavovima suda o tome predstavljaju li okolnosti navedene u pobijanom rješenju one osobite okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., pitanje je činjenične naravi o kojem će biti riječi u daljnjem dijelu ovog rješenja prilikom analize činjenica.

Također ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima o sadržaju isprava i dokaza u spisu te samih tih isprava i dokaza, kako to optuženi D. B. ističe u svojoj žalbi. Nasuprot žalbi optuženog M. B., dio obrazloženja koje se odnosi na postojanje osnovane sumnje, iako vrlo sažet, nije manjkav u takvoj mjeri da se pobijano rješenje ne bi moglo ispitati, a to je jedna pretpostavki za postojanje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

Ispitivanjem prvostupanjskog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio sve okolnosti koje su bitne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog D. B. i optuženog M. B. To se odnosi na postojanje osnovane sumnje kao opću pretpostavku iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., kao i one koji se odnose na posebnu pretpostavku iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Za svoju je odluku prvostupanjski sud dao odgovarajuće razloge. Potom je ispravno zaključio da se ista svrha za sada ne bi mogla postići blažim mjerama (članak 124. stavak 3. ZKP/08.) te da za sada nije povrijeđeno načelo razmjernosti (članak 122. stavak 2. ZKP/08.).

Žalitelji opširnim žalbenim osporavaju osnovanu sumnju za svoje sudjelovanje u inkriminiranom postupanju opisanom u činjeničnom supstratu optuženog akta, a i osnovanu sumnju za one okolnosti iz činjeničnog opisa navedene u pobijanom rješenju na kojima se temelji zaključak o opasnosti od bijega.

Tako optuženi D. B. pobija navod da je on na bilo koji način sudjelovao u prelasku optuženog M. B. u državu Bosnu i Hercegovinu te se poziva na nalaz vještaka za elektrotehniku, elektroniku i telekomunikacije kojeg je obrana pribavila i dostavila u spis. Međutim, nakon što je optužno vijeće prvostupanjskog suda ustanovilo postojanje relevantne vjerojatnosti i za taj dio inkriminiranih radnji, ovaj sud se nije ovlašten upuštati u analizu pojedinih dokaza i pitanja kaznene odgovornosti optuženog D. B. u tom dijelu. To će se razmatrati pred raspravnim vijećem. Ono će donijeti svoju ocjenu dokaza, a obrana će imati prilike zastupati svoje činjenične teze u tom pravcu te se pri tome pozivati i na podatke sadržane u ispravi istaknutoj u žalbi. Optuženi M. B. u svojoj žalbi također nudi analizu nekih od dokaza u spisu, i to u pogledu inkriminacije iz članka 329. stavka 1. točke 2. KZ/11. (počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja). I u odnosu na taj žalbeni navod vrijedi ono što je ovdje rečeno za sličan žalbeni navod optuženog D. B., a to je da ovaj sud u

II Kž 306/2019-4

ovom stadiju postupka prilikom ispitivanja rješenja o istražnom zatvoru nije ovlašten ulaziti u pojedina činjenična pitanja i utvrđivanje kaznene odgovornosti, već će o tome odluku donijeti raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka.

U obje žalbe je osporen i poseban uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Suprotno žalbenim tvrdnjama, i dalje postoje one okolnosti koje upućuju na opasnost da će ovi optuženici, ako bi bili pušteni na slobodu, postali nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske i time onemogućili uredno vođenje ovog kaznenog postupka.

Naime, obojica optuženika, pored državljanstva Republike Hrvatske, imaju i državljanstvo Bosne i Hercegovine uz koju su povezani na način da ondje imaju rodbinu i prijatelje.

Posebna povezanost optuženog D. B. za Bosnu i Hercegovinu proizlazi i iz njegovih žalbenih navoda u kojima se ističe da je tijekom 2014. ondje boravio zbog obiteljskih razloga i izrazito lošeg zdravstvenog stanja najužeg člana njegove obitelji, kao i da je ondje zatražio izdržavanje zatvorske kazne koju je tamo i izdržao. Takvim su tvrdnjama, a posebice okolnošću da je zatražio izdržavanje kazne u državi različitoj od one gdje su mu supruga i djeca. A dovedeni u pitanje prethodni žalbeni navodi o čvrstoj povezanosti ovog optuženika s Republikom Hrvatskom gdje živi sa suprugom i djecom. Uz takvo stanje stvari, namjeravana odjava prijavljenog prebivališta u Bosni i Hercegovini, za koju žalba tvrdi da je namjerno opstruira Županijski sud u Osijeku s ciljem održavanja okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, ne bi u bitnome utjecala na zaključak o opasnosti od bijega optuženog D. B. U pravu je kada ističe da državljanstvo ne može biti osobita okolnost iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. No u konkretnoj situaciji nije riječ o jedinoj okolnosti, nego navedena okolnost u logičnoj povezanosti s okolnostima navedenima u zadnjem odjeljku treće stranice te u prvom i drugom odjeljku četvrte stranice pobijanog rješenja, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega. Stoga je neosnovan i žalbeni navod da je od strane prvostupanjskog suda riječ o „orkestriranim radnjamaˮ u pravcu neutemeljenog produljivanja istražnog zatvora optuženom D. B. Nadalje, optuženikova nedostupnost u drugom predmetu Županijskog suda u Osijeku iz 2014. kada je trebao izdržati kaznu zatvora tri godine (podaci o tome se nalaze na listu 750. spisa) je svakako okolnost relevantna za predviđanje optuženikovog ponašanja u ovom kaznenom predmetu jer ukazuje na određeni obrazac njegovog postupanja u sudskim postupcima.

Žalba optuženog M. B. također osporava opasnost od bijega dajući svoje viđenje razloga kretanja ovog optuženika na području Bosne i Hercegovine, Republike Hrvatske i Savezne Republike Njemačke za koje žalba tvrdi da nisu bili motivirani bijegom, niti skrivanjem. Ovdje žalba ispušta iz vida podatke policije na poleđini lista 535. spisa prema kojima je ovaj optuženik 2. travnja 2017. (kada je došlo do požara u kući u vlasništvu oštećenih R. i R. O.) iz Republike Hrvatske prevezen preko graničnog prijelaza G. P. u Bosnu i Hercegovinu. Nakon toga se do 3. siječnja 2018. nalazio na području Č., T., G., B. L., L., F. i S. Potom se od siječnja do svibnja 2018. nalazio u blizini F. u Saveznoj Republici Njemačkoj te je u više navrata odlazio na područje Švicarske, Republike Austrije, Republike Srbije i Republike Mađarske. Optuženik je zatim 15. svibnja 2018. tijekom noćnih sati prikriveno ušao u Republiku Hrvatsku na način da je izbjegao kontrolu i evidentiranje prilikom ulaska nakon čega je u popodnevnim satima izvršeno njegovo uhićenje. Ovakvo

II Kž 306/2019-4

kretanje u razmjerno kratkom vremenu kroz više država i neprestano mijenjanje mjesta boravišta te prikrivenom ulasku u Republiku Hrvatsku u cijelosti opovrgava njegove žalbene navode kojima se nastoji prikazati da se isti nije skrivao prije uhićenja u Republici Hrvatskoj.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da izložene okolnosti upućuju na opasnost da će ovi optuženici, ako bi bili pušteni na slobodu, postati nedostupni pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Treba još dodati i visinu kazne zatvora koja je zaprijećena za djelo iz članka 329. stavak 1. točka 2. KZ/11. (od jedne do deset godina) za koje se terete, pored ostalog, obojica optuženika Te okolnosti mogu predstavljati značajan motiv za izbjegavanje sudjelovanja u postupku. Zbog toga je protiv ovih optuženika opravdano produljena mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Nadalje, u kontekstu svega izloženog, svrha istražnog zatvora u pogledu otklanjanja opasnosti od bijega ne može se za sada ostvariti blažim mjerama pa tako niti jamstvom koje u svojim žalbama predlažu optuženici.

Prvostupanjskom se sudu napominje da u daljnjem tijeku postupka s posebnom pozornošću pazi na to da je u postupcima u kojima je određen istražni zatvor dužan postupati posebno žurno (članak 11. stavak 2. ZKP/08.), jer je ustavno pravo optuženika koji je lišen slobode da sud u najkraćem roku odluči o optužbi protiv njega. Zato se od suda u takvim predmetima traži posebna marnost u radu.

S obzirom na to da žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 23. kolovoza 2019.

Zapisničarka

Predsjednik vijeća

Ivona Horvatić,v.r.

dr. sc. Marin Mrčela, doc., v.r.