II Kž-179/1999-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-179/1999-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić i Milana Petranovića, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv mlt. B. I. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. KZ, odlučujući o žalbi mlt. B. I. podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 1999. godine broj Km-1/99 (Kvm-29/99), u sjednici održanoj 26. ožujka 1999. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba mlt. B.I.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 107. st. 1. ZKP, produljen je pritvor mlt. B.I., u odnosu na kojeg je mlađeg maloljetnika državni odvjetnik stavio prijedlog za izricanje odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod, zbog učina kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. KZ, a koji se pritvor temelji na pritvorskoj osnovi iz čl. 102. st. 2. toč. 4. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio mlađi maloljetnik B.I. po svojoj braniteljici, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba maloljetnika nije osnovana.

Iz sadržaja njegove žalbe proizlazi da se mlt. B.I., kao mlađem maloljetniku, koji je u vrijeme počinjenja djela imao 14 godina i 14 dana, ne može izreći maloljetnički zatvor, već odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod, koja sukladno čl. 15. Zakona o sudovima za mladež može trajati od šest mjeseci do najduže tri godine, a za produljenje pritvora po čl. 102. st. 2. toč. 4. ZKP, od općih uvjeta traži se mogućnost izricanja kazne zatvora u trajanju od osam ili više godina, slijedom čega se pritvor mlađem maloljetniku, po toj zakonskoj osnovi, ne može odrediti ni produljiti.

Suprotno tim tvrdnjama žalitelja, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja protiv mlađeg maloljetnika nije isključena mogućnost određivanja, odnosno produljenja pritvora iz zakonske osnove čl. 102. st. 2. toč. 4. ZKP, iz razloga što je kod ocjene pritvorske osnove relevantna isključivo težina inkriminiranog kaznenog djela, te kazna propisana za to kazneno djelo, ali ne i konkretna mogućnost izricanja baš takove kazne.

Kako je mlađi maloljetnik B.I. osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo iz čl. 91. toč. 4. KZ, sukladno gore izloženom protiv njega mogući je pritvor iz zakonske osnove čl. 102. st. 2. toč. 4. ZKP.

Uz navedeno, inkriminirani način počinjenja djela, a prije svega podatak da je mlađi maloljetnik zajedno sa svojom maloljetnom sestrom I. ubio majku na spavanju, a potom su je zajednički bacili u septičku jamu, su one osobite okolnosti, u svezi načina počinjenja djela, koje upućuju na opravdanost primjene pritvora po čl. 102. st. 2. toč. 4. ZKP.

Slijedom svega izloženog trebalo je odbiti žalbu mlt. B.I., te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 26. ožujka 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.