Rev-1325/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1325/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-predlagateljice osiguranja K. U. iz O., zastupane po punomoćniku D. O. odvjetniku iz O., protiv tuženika-protivnika osiguranja F.-T. d.o.o. iz D. S., zastupanog po punomoćnici S. M. odvjetnici iz O., radi osiguranja tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o reviziji tuženika-protivnika osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2897/12-3 od 12. prosinca 2013., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P-98/11-18 od 30. siječnja 2012., u sjednici održanoj 21. srpnja 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenje Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2897/12-3 od 12. prosinca 2013. potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Osijeku broj P-98/11-18 od 30. siječnja 2012. kojim je na prijedlog tužiteljice kao predlagateljice osiguranja, a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu kunske protuvrijednosti 39.478,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama određena privremena mjera zabranom tuženiku-protivniku osiguranja otuđenje i opterećenje nekretnina: stana 25. ETAŽA 398/10000 u naravi stan s 23 koji se nalazi na 1. i 2. katu dvorišnog dijela, sastojećeg od predprostora, boravaka i blagovaonice, kuhinje, ostave i wc te stubišta i predprostora sobe, sobe i kupaonice ukupne površine 56,90 m2, a koji stan se nalazi u naravi zgrade mješovite uporabe i dvorišta u O., … upisan u zk. uložak 3106, poduložak 25 k.o. O. i to u odnosu na kč.br. 6319/6 ukupne površine 962 m2, a koja privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja tog parničnog postupka, te naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Osijeku izvršiti zabilježbu te privremene mjere.

Protiv drugostupanjskog rješenja protivnik osiguranja je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporna pravna pitanja:

1. Ukoliko predlagatelj osiguranja u prijedlogu za izdavanje privremene mjere uopće nije naveo činjenice na kojima temelji zahtjev za određivanje privremene mjere, te nije predložio dokaze kojima se tim navodi potkrjepljuju, ima li uvjeta za izdavanje privremene mjere temeljem stanja spisa?

2. Ima li se smatrati da je protivljenje tužbenom zahtjevu protivnika osiguranja implicira i namjeru protivnika osiguranja da spriječi ili znatno oteža naplatu tražbine predlagateljice u smislu odredbe čl. 344. Ovršnog zakona, čime bi bila ispunjena jedna od pretpostavki za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine?

3. Mora li predlagatelj osiguranja ukazati na konkretne radnje ili propuštanja protivnika osiguranja, savjesno poduzetih radi ugrožavanja namirenja tražbine predlagatelja, kao uvjet za izdavanje privremene mjere?

smatrajući da pobijana odluka ovisi o rješenju tih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer da su o istima Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-1494/11 od 28. prosinca 2011. odnosno Županijski sud u Varaždinu u odluci broj Gž-1706/05 od 13. listopada 2005. te Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Pž-6714/06 od 15. veljače 2007. izrazili pravna shvaćanja suprotno onom iz pobijane odluke. Predložene je stoga ukidanje obih nižestupanjskih rješenja i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

Predlagateljica osiguranja je odgovorila na reviziju predloživši njezino odbacivanje kao nedopuštene odnosno odbijanje kao neosnovane.

Revizija nije dopuštena.

Protiv pobijanog rješenja, u smislu odredbe čl. 12. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13 – dalje: OZ) dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 123/08, 57/11, 25/13 – dalje: ZPP) a prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjskog rješenja ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženik kao protivnik osiguranja ovim postavljenim pitanjima problematizira postojanje uvjeta za izdavanje konkretne privremene mjere, ocjenjujući da za to nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke u smislu odredbe čl. 341. i 344. OZ, smatrajući da samo činjenica podnošenja tužbe od strane tužiteljice kao predlagateljice osiguranja odnosno odgovora na tužbu tuženika kao protivnika osiguranja a kojima se on usprotivio tužbenom zahtjevu, predlagateljica osiguranja nije učinila vjerojatnim postojanje ni svoje novčane tražbine, a time ni pretpostavke za određivanje privremene mjere radi osiguranja utužene novčane tražbine, zbog čega da nisu postojale pretpostavke za izdavanje ove privremene mjere. Ocjenjuje da takvo pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je suprotno onome Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-1494/11 od 28. prosinca 2011. odnosno Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1706/05 od 13. listopada 2005. te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6714/06 od 15. veljače 2007. a u kojima da je izraženo pravno shvaćanje da predlagatelj osiguranja mora učiti vjerojatnim postojanje novčane tražbine vezano uz koju se traži njezino osiguranje te ukazati na konkretne radnje – propuštana protivnika osiguranja, zbog kojih ostvarivanje prava predlagatelja osiguranja u realizaciji njegovih potraživanja može biti osujećeno, a bez da se izrekne predložene privremena mjera.

Iz stanja spisa predmeta u kojem je izdata sporna privremena mjera proizlazi:

- da je tužbom podnesenom 25. siječnja 2011. tužiteljica zahtijevala raskid kupoprodajnog ugovora sklopljenog između stranaka glede predmetnog stana u O. i povrata uplaćenih 39.478,00 eura u kunskoj protuvrijednost, a kojem zahtjevu se tuženik tijekom trajanja postupka protivio,

- da je na ročištu održanom 20. siječnja 2012. tužiteljica predložila izdavanje predložene privremene mjere,

- da je 27. siječnja 2012. sud donio djelomičnu presudu kojom je raskinut kupoprodajni ugovor, te 30. siječnja 2012. izdao predmetnu privremenu mjeru,

- da je djelomična presuda potvrđena od drugostupanjskog suda presudom Gž-2897/12 od 12. prosinca 2013. te

- da tuženik traži od tužiteljice da iseli iz predmetnog stana i preda mu ga slobodnog na raspolaganje, a odbija isplatu isplaćenog iznosa 39.478,00 eura u kunskoj protuvrijednosti.

U skladu s prednjim, a posebno polazeći od razloga obrazloženja nižestupanjskih rješenja o privremenoj mjeri, proizlazi da razlozi kojima su se nižestupanjski sudovi rukovodili prilikom izdavanja privremene mjere su bili: pravomoćno raskinut ugovor o kupoprodajni stana, a unatoč tome protivljenje tuženika na povrat uplaćenog iznosa na ime dijela cijene stana, u odnosu na kojeg tuženik od tužiteljice potražuje iseljenje te predaju. U takvim okolnostima, tužiteljica kao predlagateljica osiguranja je u smislu odredbe čl. 341. i 344. OZ navela činjenice na kojima temelji svoj zahtjev za određivanje privremene mjere, te učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a što je pobijanim rješenjem i ocijenjeno kao ispunjenje zakonskih pretpostavki za izdavanje privremene mjere.

Kako je dakle pravno shvaćanje iz pobijanog rješenja upravo u skladu s pravnim shvaćanjima iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1494/11, rješenja Županijskog suda u Varaždinu Gž-1706/05 te Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6714/06, to u reviziji postavljena pravna pitanja se ne mogu smatrati važnim za osiguranje jedinstven primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Stoga je reviziju trebalo odbaciti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 21. srpnja 2015.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.