Rev-625/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 625/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Branku Medančiću, u pravnoj stvari I-tužiteljice M. S., II-tužiteljice D. T., III-tužitelja J. S., IV-tužitelja V. S. i V-tužiteljice L. S., svih iz S. i svih zastupanih po punomoćniku S. G., odvjetniku iz S., protiv tuženika Ž. A. iz S., zastupanog po punomoćnici M. J., odvjetnici iz S., radi iseljenja, i u pravnoj stvari protutužitelja Ž. A. iz S., zastupanog po punomoćnici M. J., odvjetnici iz S., protiv I- protutuženice M. S., II-protutuženice D. T., III-protutuženika J. S., IV-protutuženika V. S. i V-protutuženice L. S., svi iz S. zastupani po punomoćniku S. G., odvjetniku iz S., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tuženika- protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-2261/08 od 20. studenoga 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-769/04 od 26. studenoga 2007., 24. siječnja 2011.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tuženika- protutužitelja Ž. A. kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i naloženo je tuženiku da iseli iz stana u zgradi anagrafske oznake „S., G. – predio K.-M.“, te sve prostorije kao i prostor okućnice u kojima drži svoje stvari oslobodi i preda tužiteljima na korištenje. Odbijen je protutužbeni zahtjev na utvrđenje da je protutužitelj spram protutuženika suvlasnik za 1/6 dijela čest. zem. 2616 K.O. S., na kojoj je u naravi izgrađena zgrada anagrafske oznake „S., G.“, te da nekretnina predstavlja bračnu stečevinu gdje je njegov udio za ½ dijela, pa da su mu protutuženici dužni izdati ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva. Na ime troškova postupka tuženiku-protutužitelju je naložena isplata tužiteljima-protutuženicima 17.690,00 kn.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik-protutužitelj, zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ukinu obje nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje nadležnom sudu.

Tužitelji-protutuženici nisu odgovorili na reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Na temelju odredbe čl. 382.st.1. t.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP-a) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kuna.

S obzirom da je tužba u ovom postupku sudu podnesena 1. listopada 2001. o vrijednosti predmeta spora mora se odlučivati primjenom odredbe čl. 38. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01). Naime, čl. 284. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 117/03 – ZIDZPP03.) propisano je da će se odredba čl. 18. ZIDZPP 03, kojom je brisan raniji članak 38. ZPP-a, primjenjivati samo na postupke u kojima je nakon stupanja na snagu ZIDZPP 03 podnesena tužba. Odredbom čl. 287. ZIDZPP 03 propisano je da taj Zakon stupa na snagu 1. prosinca 2003., dakle nakon što je podnesena tužba u ovom postupku.

Odredbom čl. 38. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99 i 88/01) propisano je da kada se spor vodi iz odnosa korištenja stana vrijednost predmeta spora se računa prema jednogodišnjoj najamnini, osim ako je riječ o najamnom odnosu zaključenom na kraće vrijeme.

Opće je poznata činjenica da jednogodišnja najamnina odnosno stanarina za predmetni stan, računajući od 1. listopada 2001. kao dana podnošenja tužbe u ovom postupku, ne prelazi iznos od 100.000,00 kuna.

U protutužbi protutužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora.

Prema odredbi čl. 40. st. 4. ZPP-a, ako se nakon upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari utvrdi da je tužitelj propustio odrediti vrijednost predmeta spora, sud prvog stupnja će na brz i prikladan način, nakon što strankama omogući da se o tome izjasne, odrediti vrijednost predmeta spora rješenjem protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba.

Odredbom čl. 40. st. 5. ZPP-a propisano je ako prvostupanjski sud u slučaju iz stavka 4. ovoga članka ne utvrdi vrijednost predmeta spora na način određen u tom stavku najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn. S obzirom na navedeno, u skladu sa citiranom odredbom čl. 40. st. 4. ZPP-a, vrijednost predmeta spora po protutužbi trebao je rješenjem odrediti prvostupanjski sud. Međutim, kako prvostupanjski sud do zaključenja glavne rasprave vrijednost predmeta spora nije odredio rješenjem, na temelju odredbe čl. 40. st. 5. ZPP-a smatra se da je vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva 50.000,00 kn.

Budući da vrijednost predmeta spora ni tužbenog niti protutužbenog zahtjeva o kojima je odlučeno osporenom drugostupanjskom presudom ne prelaze 100.000,00 kuna, to je u ovom predmetu revizija nedopuštena.

Stoga je valjalo riješiti kao u izreci i reviziju odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu, 24. siječnja 2011.

S U D A C:

Branko Medančić, v.r.