Gž-684/2017-5 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-684/2017-5

Split, Gundulićeva 29a

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, te Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. S., N., M., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1385/15 od 28. prosinca 2016., u sjednici održanoj 20. prosinca 2017.,

p r e s u d i o j e:

Djelomično se odbija žalba tuženice kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana, pa se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1385/15 od 28. prosinca 2016.;

a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je naloženo tuženici da isplatiti tužiteljici iznos od 220.000,00 kn na ime neimovinske štete, i u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, kojim je naloženo tuženici da isplatiti tužiteljici iznos od 20.000,00 kn na ime imovinske štete, kao što se potvrđuje i u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, koji sadrži odluku o troškovima postupka.

b) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 220.000,00 kn na ime neimovinske štete, na način da zakonske zatezne kamate na taj iznos teku 2. travnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se zahtjev za više zatražene kamate za razdoblje od 23. siječnja 2008. do 2. travnja 2008. odbija kao neosnovan. c) preinačuje u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke, u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 20.000,00 kn na ime imovinske štete, na način da zakonske zatezne kamate na taj iznos teku 28. prosinca 2016. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se zahtjev za više zatražene kamate za razdoblje od 11. srpnja 2006. do 28. prosinca 2016. odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice te je naloženo tuženici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 220.000,00 kn na ime neimovinske štete s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je za više zatražene kamate zahtjev tužiteljice odbijen (točka I. izreke). Istom presudom naloženo je tuženici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici iznos od 20.000,00 kn na ime imovinske štete s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 11. srpnja 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje prema Uredbi o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok je za više zatražene kamate zahtjev tužiteljice odbijen (točka II. izreke).

Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 134.160,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počevši od 28. prosinca 2016. do isplate, dok je zahtjev tužiteljice za više zatražene kamate odbijen (točka III. izreke).

Protiv te presude žali se tuženica zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 125/13 i 89/14 - Odluka USRH, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se predmetna presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice i tuženici dosudi parnični trošak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba djelomično je osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete koju trpe zbog smrti sina sada pok. M. S.

Navedeni tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je do smrti njezinog sina došlo zbog propusta u liječenju, odnosno neodgovarajućeg i nepravilnog rada zdravstvene i službe osiguranja unutar zatvora tuženice u S.

U ovom stadiju postupka nije sporno da je sin tužiteljice primljen na izdržavanje kazne zatvora u Splitu 7. srpnja 2006., te da je 11. srpnja 2006., preminuo u svojoj zatvorskoj ćeliji.

Sporno je, je li tuženica odgovorna za smrt pok. M. S., a time i za štetu koju uslijed njegove smrti trpi tužiteljica.

Naime, u konkretnom slučaju tuženica odgovara za štetu po principu krivnje prema odredbi članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), odnosno pod uvjetom da u njezinom postupanju, odnosno postupanju njezinih radnika postoji krivnja za smrt sina tužiteljice, a time i za štetne posljedice koje uslijed toga trpi.

Prvostupanjski sud na temelju rezultata izvedenih dokaza, a posebno nalaza i mišljenja liječnika vještaka prof. dr. sc. Š. A., specijaliste sudske medicine, utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je sin tužiteljice sada pok. M. S. bio ovisnik o opojnim drogama, zbog čega mu je za vrijeme boravka u zatvoru bila propisana terapija, tj. uzimao je metadon koji služi kao terapija za ovisnike o opojnim drogama,

- da je jedna od nuspojava koja se javlja prilikom uzimanja metadona povraćanje i mučnina,

- da je pored toga, uzimao i amyzol u količini od 150 mg, koji lijek da predstavlja triciklički antidepresiv koji za nuspojavu može imati povraćanje i mučninu,

- da je tri dana prije smrti započeo s uzimanjem propisane terapije od strane specijaliste psihijatra koja uključuje lijekove fluzepam i apaurin, koji spadaju u skupinu benzodiazepina, te apaurin da djeluje kao naksiolik, a fluzepam kao hipnotik, s time što oba lijeka imaju nuspojavu mučninu i povraćanje,

- da je kombinacija ovih lijekova mogla dovesti do povraćanja i do posljedičnog udahnuća želučanog sadržaja, a tom udahnuću želučanog sadržaja da je mogao doprinijeti i drugi neželjeni efekt ovih lijekova koji se očituju u depresiji središnjeg živčanog sustava poglavito centra za disanje, jer da dolazi do slabljenja refleksa gutanja, disanja i poremećaja svijesti,

- da je vještak zaključio kako su svi ordinirani lijekovi bili nužno potrebni za oblik ovisnosti i simptome koje je imao sada pok. M. S., s time što su svi ordinirani lijekovi pronađeni u njegovoj krvi prilikom obdukcije, što da znači da je uzimao ordiniranu terapiju, ali da je u konkretnom slučaju došlo do neželjenog djelovanja lijekova kako pojedinačno tako u zbroju u čijoj podlozi da je nastupilo slabljenje refleksa gutanja, refleksa disanja i svijesti,

- da je zbog nuspojava moglo doći i do povraćanja želučanog sadržaja i njegove aspirancije-udisanja te smrtnog ishoda, a što se u konkretnom slučaju i dogodilo, jer je naznačeni vještak u svom dodatnom nalazu i mišljenju naveo da je uzrok smrti pok. M. S., udahnuće želučanog sadržaja, a što proizlazi i iz zapisnika o obdukciji dr. A. A.,

- da je vještak dr. Š. A., ponovno dao svoj nalaz i mišljenje da su svi navedeni lijekovi bili nužno potrebni za oblik ovisnosti i simptome koje je imao pok. M. S., ali da su oni doveli do neželjenog djelovanja u vidu slabljenja refleksa gutanja, disanja ili kašljanja i uopće stanja svijesti, zbog čega da je povraćanje izazvalo udisanje povraćenog želučanog sadržaja, a time i smrtnog udisanja, s time što naveo kako su ti simptomi trajali relativno kratko, par minuta i da je onda došlo do smrti, i

- da iz dodatnog nalaza i mišljenja vještaka dr. sc. Š. A. od 8. prosinca 2014. proizlazi da za oblik liječenja sada pok. M. S. nije bila nužno potrebna cjelodnevna liječnička skrb, ali da je potreban nadzor i njega zdravstvenog osoblja koje zna stručno uočiti problem i brzo na njega medicinski reagirati,

- da iz dodatnog nalaza i mišljenja istoga vještaka od 9. studenoga 2016. proizlazi da što se tiče skrbi liječnika koji radi u jednoj smjeni od 7 do 15 sati ista da je dostatna, a što se tiče nadzora medicinske sestre/tehničara da ista nije dostatna jer da ne pokriva večernje sate i noć (od 20 sati do 7 sati sljedećeg dana) kada bi se u slučaju dojave o neželjenim posljedicama odnosno komplikacijama terapije u vidu povraćanja moglo brzo reagirati te očistiti dišne puteve i pružiti odgovarajuću hitnu medicinsku pomoć,

- da iz izvješća dežurnog zatvora za 11. srpnja 2006. proizlazi kako je u vremenu od 15,00 do 22,00 sata večernju terapiju podijelila med. sestra J. G., a od 18,00 do 19,00 sati djelatnik J. M. sa službenim psom obavio je pregled robe i stvari, a oko 21,15 voditelj I Odjela, I. K. prijavio je da je osuđenik M. S. loše i da se pozove Hitna pomoć, koja je po pozivu stigla u 21,25 sati, koja je s dr. B. na čelu, u 21,40 sati konstatirala smrt osuđenika M. S.,

- da iz iskaza svjedoka I. K. proizlazi kako je M. S. našao na njegovom krevetu, pa da je, a nakon što se nije budio kada da je zazvao, pozvao dežurnog da pozove hitnu, dok su mu do dolaska hitne pokušali dati pomoć, ali kada je hitna stigla konstatirala je smrt, i da u zatvoru u to vrijeme nema doktora,

- da iz zapisnika o obdukciji od 18. srpnja 2006., koji je izrađen od strane stalnog sudskog vještaka dr. A. A., mr.sc. specijaliste sudske medicine, proizlazi kako je uzrok smrti M. S. A. contenti ventriculu (udahnuće želučanog sadržaja), pa je mišljenje vještaka da je sada pok. M. S. umro nasilnom smrću zbog udahnuća želučanog sadržaja, s time što vanjskim pregledom nisu nađeni znaci svježih mehaničkih ozljeda, unutarnjim pregledom našla se tekuća krv, opća punokrvnost unutarnjih organa, krvarenje u plućevinu i edem pluća, a histološkom analizom našlo se udahnuće želučanog sadržaja i kronična upala jetre, te je toksikološkom analizom u brisevima nosa, u dlakama, krvi, urinu, žuči, tkivu jetre i bubrega dokazala se nazočnost narkoanalgetika metadona, te antidepresiva amitriptilina, kao i anksiolitika diazepama i njegovih metabolita, a kombinacija ovih lijekova mogla je dovesti do udahnuća želučanog sadržaja,

- da iz dopisa Uprave za zatvorski sustav, Zatvora u Splitu od 18.travnja 2016. proizlazi kako je u zatvoru u Splitu u predmetnom razdoblju Odjel zdravstvene zaštite bio organiziran sa zaposlena tri medicinska tehničara/sestre i jednom liječnicom opće medicine M. P., dr.med., s time što je ta služba bila organizirana radnim danom, vikendom i blagdanom u radnom vremenu od 7 do 20 sati, a svakodnevno da se vrše tri podjele terapije-jutarnja, popodnevna i večernja, koja terapija se dijeli i pije pod strogim nadzorom i kontrolom jednog medicinskog tehničara i dva pravosudna policajca, kako bi se spriječile zloupotrebe uzimanja terapije, dok pok. M. S. da nije bio pod pojačanim nadzorom.

S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud smatrao je utvrđenim da je u radu zatvorske uprave i zdravstvene službe bilo propusta, odnosno da isti nisu poduzeli sve potrebite radnje kojima bi se osigurala kvalitetna zdravstvena zaštita nad sada pok. M. S. za vrijeme njegovog boravka u zatvoru, jer je istom kao ovisniku o opojnim drogama propisana terapija, i to lijekovi metadon, Amyzol, Apaurin i Fluzepam, koji svi za posljedicu imaju mučnine i povraćanje. Kako iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka dr. Š. A. proizlazi da je kombinacija ovih lijekova, mogla dovesti do povraćanja i do posljedičnog udahnuća želučanog sadržaja, kojem je udahnuću želučanog sadržaja mogao doprinijeti i drugi neželjeni efekt tih lijekova koji se očituje u depresiji središnjeg živčanog sustava, poglavito centra za disanje, jer da uzimanjem tih lijekova dolazi do slabljenja refleksa gutanja, disanja i poremećaja svijesti, to je prvostupanjski sud zaključio da radnici tuženice unatoč tome što su znali do kakvih sve nuspojava ordinirani lijekovi mogu dovesti (mučnine, povraćanje, slabljenje refleksa gutanja, disanja i svijesti, i da dolazi od povraćanja želučanog sadržaja i njegove aspiracije-udisanja, a potom i smrtnog ishoda, što se i desilo pok. M. S.), nisu istome osigurali stalnu liječničku skrb i nadzor nad uzimanjem tih lijekova, odnosno nisu mu kao zatvoreniku osigurali stalno praćenje jer je uzimao takvu ordiniranu terapiju. Navedeno da potvrđuje i činjenica, što u zatvoru nije bilo stalno liječnika ili pak drugog medicinskog osoblja za slučaj hitne medicinske intervencije i to kroz vrijeme od 20,00 sati do 7,00 sati, idućeg dana, pritom je prvostupanjski sud posebno cijenio i vještačenje vještaka dr. A., iz kojega proizlazi da nadzor nad uzimanjem lijekova podrazumijeva i nadzor medicinske sestre, medicinskog tehničara i sl. koji su obučeni u slučaju uočavanja komplikacija terapije u vidu povraćanja te aspiracije brzo reagirati, očistiti dišne puteve i primijeniti umjetno disanje ukoliko je isto potrebno, a što da je bila potrebna kod pok. M. S.

Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da u zatvoru nije bila ustrojena zdravstvena služba, već da je dolazio zatvorski liječnik dr. M. P., liječnik opće medicine, dok su pok. M. S. ordinirani i lijekovi od strane spec. psihijatra dr. B. L. prema nalazu od 08. srpnja 2006., s time što je taj sud utvrdio i da je ponovni pregled bio 11. srpnja 2006., kada mu liječnik dodatno, a s obzirom na to da se žalio na nervozu, i da je tražio povišenje terapije, propisao i jednokratno apaurin 10 mg u 10 sati, s time što je upućen na pregled psihijatru, to je prvostupanjski sud zaključio da se zdravstveno stanje pokojnog nije bilo poboljšano, i da se, a imajući na umu nuspojave propisanih lijekova moglo očekivati da bi iste mogle doveli do neželjenih djelovanja, zbog čega je taj sud zaključio da je trebalo obratiti više pažnje na zdravstveno stanje sada pok. M. S. i njegovo ponašanje.

Kako je prvostupanjski sud utvrdio da u zatvoru nije organizirana zdravstvena služba koja bi djelovala stalno, a tuženica da nije dostavila nikakve dokaze na koji način je uređena komunikacija te službe i uprave zatvora, pa kako je prihvaćajući kao vjerodostojan iskaz svjedoka I. K., utvrdio da liječnika nije bilo u vrijeme kada je sada pok. M. S. pozlilo, već da je pozvana hitna medicinska pomoć Solin, koja je, po pozivu, stigla u zatvor s dr. Z. B., koji je samo konstatirao smrt zatvorenika, to je taj sud zaključio da ne može prihvatiti kao osnovane navode tuženice da su svi lijekovi koje je primao pok. M. S. tijekom boravka u zatvoru bili apsolutno inicirani te da ni dodatni napori zatvorskih čuvara nisu mogli spriječiti nastanak nuspojava u obliku povraćanja i posljedičnog udahnuća želučanog sadržaja uslijed čega je nastupila smrt, pa da stoga nije bilo nikakve nezakonitosti ili nepravilnosti u radu službenika kaznenih tijela tuženice.

Naime, prvostupanjski sud zaključio je da je tuženica prilikom boravka osobe u zatvoru trebala osigurati zdravlje i dobrobit zatvorenika, pa kako je sada pok. M. S. bio ovisnik o opojnim drogama kojemu je kao takvom propisana terapija, koja je, po mišljenju vještaka dr. A., nužna za oblik ovisnosti i simptome kakve je imao, ali s obzirom na neželjeno djelovanje tih lijekova u vidu slabljenja refleksa gutanja, disanja, kašljanja i stanja svijesti, po ocjeni prvostupanjskog suda, izostala je potrebita medicinska skrb o pok. M. S. jer je istome trebao stalni liječnički nadzor tijekom konzumacije ordiniranih lijekova, a čega u konkretnom slučaju nije bilo, jer da pravo zatvorenika na zdravstvenu zaštitu ne podrazumijeva samo propisivanje određenih lijekova koji su potrebni, u ovom slučaju za ovaj oblik ovisnosti i simptome koje je imao pok. M. S., već i redovitu brigu o njegovom tjelesnom i duševnom zdravlju odnosno stalni liječnički nadzor nad njim, zbog čega je zaključio kako se u ovom slučaju radi o propustima zatvorske uprave i zatvorskog liječnika u pogledu pružanja adekvatne zdravstvene zaštite nad pok. M. S., što je u konačnici dovelo do njegove smrti, jer da su istog ostavili bez nadzora i njege zdravstvenog osoblja, odnosno nije dobio odgovarajuću liječničku skrb za vrijeme služenja zatvorske kazne.

S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud zaključio je da u ovom slučaju postoje sve pretpostavke odštetne odgovornosti na temelju odredbe članka 1045. stavka 1. ZOO-a, jer da je tuženica odgovorna tužiteljici za nastalu joj štetu iz predmetnog štetnog događaja, i time da joj ju je dužna naknaditi, pritom se pozvavši i na odredbu članka 13. Zakona o sustavu državne uprave ("Narodne novine", broj 190/03), prema kojoj Republika Hrvatska je dužna naknaditi štetu građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci ako nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne samouprave odnosno pravnih osoba.

Također se prvostupanjski sud kod donošenja pobijane odluke pozvao i na Zakon o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine", broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02 i 190/03) i to odredbu članka 2., kojom je određeno da je glavna svrha izvršavanja kazne zatvora, uz čovječno postupanje i poštovanje dostojanstva osobe koja se nalazi na izdržavanju kazne zatvora njegovo osposobljavanje za život na slobodi u skladu sa zakonom i društvenim pravilima, te odredbu članka 14. stavka 1. točke 7. toga Zakona, kojom je određeno da svaki zatvorenik ima, pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom, pravo i na, između ostalog, zdravstvenu zaštitu, i odredbu članka 37. stavka 1. točke 2. istog Zakona, kojom je određeno da osim teških povreda službene dužnosti utvrđenih općim propisom, teškom povredom službene dužnosti smatra se i nepoduzimanje propisane mjere koje je dovelo do štetne posljedice ili do ozbiljne mogućnosti njezina nastanka, kao i na odredbu članka 103. stavka 1. toga Zakona, kojom je određeno da se zatvoreniku osigurava liječenje i redovita briga o tjelesnom i duševnom zdravlju te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a zatvorenik je dužan držati se uputa liječnika i poduzimati mjere u svrhu liječenja, sprječavanja zaraznih bolesti i zaštite zdravlja, dok je stavkom 3. propisano da će se zatvoreniku propisati lijekovi s osnovne liste lijekova Hrvatskog zavoda za obvezno zdravstveno osiguranje u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, a članka 104. stavkom 1. istoga Zakona, propisano je da je prigodom prijama zatvorenika na izdržavanje kazne zatvora, kao i prigodom otpusta obvezan liječnički pregled. Podatke o stanju zdravlja liječnik unosi u zdravstveni karton i osobnik, a zatvorenika koji je bolestan ili ozlijeđen, odnosno kod kojeg se na temelju njegova izgleda ili ponašanja može pretpostaviti da je tjelesno ili duševno bolestan, liječnik je obvezan pregledati i poduzeti sve potrebno da se bolest spriječi, liječi ili ne pogorša, dok je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka na prijedlog i preporuku liječnika program izvršavanja će se uskladiti sa zdravstvenim stanjem zatvorenika stavak 3.

Nadalje se prvostupanjski sud kod donošenja pobijane odluke pozvao i na Pravilnik o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje pritvora ("Narodne novine", broj 135/99), kojim je propisano, i to člankom 41. da ostvarivanje zdravstvene zaštite sukladno članku 13. ovoga Pravilnika i pružanje drugih zdravstvenih usluga tijekom izvršavanja pritvora osigurava zdravstvena služba, odnosno zatvorski liječnik u zatvoru te Bolnica za osobe lišene slobode, na teret troškova kaznenog postupka, koji se naknađuju od nadležnog suda posebnim zahtjevom, dok članak 49. određuje da nad pritvorenikom ovisnikom, koji je započeo metadonsku terapiju prije određivanja pritvora, zatvorski liječnik provodi detoksifikaciju, koja u pravilu ne može trajati dulje od dva mjeseca. Zatvorski liječnik obvezan je voditi posebnu evidenciju pritvorenika ovisnika na metadonskoj terapiji. Članak 52. u okviru svojih redovnih poslova zatvorski liječnik posebno je dužan kontinuirano pratiti zdravstveno stanje pritvorenika, a posebice onih iz članka 19. stavak 3. ovoga Pravilnika, nadzirati higijensko- zdravstvene uvjete života u zatvoru i održavanje čistoće prostorija u kojima borave pritvorenici, posteljine, kupaonica i sanitarija. Zatečeno stanje kao i uočene nedostatke zatvorski liječnik evidentira u knjigu obilazaka zdravstvene službe. O uočenim nedostacima odmah će obavijestiti upravitelja zatvora.

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i navedenih propisa prvostupanjski sud smatrao je nedvojbeno utvrđenim da je u radu zatvorske uprave i zdravstvene službe bilo propusta, odnosno da isti nisu poduzeli sve potrebne radnje kojima bi se osigurala kvalitetna zdravstvena zaštita nad sada pok. M. S., a imajući na umu da je isti bio ovisnik o opojnim drogama i propisanu mu terapiju i očekivane nuspojave, pa zaključuje kako je u radu zatvorske uprave bilo propusta jer mu nije bila osigurana stalna zdravstvena skrb, a koja mu je trebala biti, a što da predstavlja nezakonit i nepravilan rad uslijed kojeg je došlo do štetnog događaja, tj. smrti M. S.

Kako je prvostupanjski sud zaključio da tuženica nije dokazala da je poduzela sve potrebno ili što je bilo moguće učiniti za zdravlje zatvorenika, sada pok. M. S., to je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice na ime naknade neimovinske štete koja joj je nastala uslijed smrti bliskog srodnika (sina) u iznosu od 220.000,00 kn, pozivom na odredbu članka 1101. ZOO-a, s time što je na temelju odredbe članka 1103. ZOO-a, zakonske zatezne kamate tužiteljici dosudio na taj iznos od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, tj. 23. siječnja 2008. pa do isplate, po stopi na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a, kao što joj je dosudio i naknadu imovinske štete s osnova troškova pogreba, podizanja grobnice i nadgrobnog spomenika te crnine u iznosu od 20.000,00 kn, pozivom na odredbu članka 1093. ZOO-a, navodeći da u pogledu visine troškova pogreba prvostupanjski sud prihvaća iskaz tužiteljice da su ti troškovi bili oko 7.000,00 kn, jer da je to uobičajena cijena troškova pogreba, a u odnosu na troškove podizanja nadgrobnog spomenika taj sud je pošao od podataka dobivenih od strane L. d.o.o. S. (tužiteljica ne raspolaže s računima), prema kojima se cijena nadgrobnog spomenika kreće u rasponu od 6.000,00 kn do 12.000,00 kn, pa je dosudio tužiteljici iznos od 8.000,00 kn, smatrajući da se radi o cijeni prosječnog spomenika vrste i kvalitete kakva je uobičajena i koji za takvu namjenu izdvajaju građani prosječnih imovinskih prilika, zbog čega je tužiteljici je s osnove troškova pogreba i nadgrobnog spomenika dosuđen iznos od 15.000,00 kn, kao što su joj dosuđeni i troškovi crnine u iznosu od 5.000,00 kn na temelju odredbe članka 223. ZPP-a, pritom imajući na umu i podatke V. d.d. o cijeni koštanja ženskih kostima, odijela, suknji, jaketa, košulja, te obuće za vrijeme crnine.

Navedena činjenična utvrđenja kao i zaključak prvostupanjskog suda da na strani tuženice postoji krivnja za smrt sina tužiteljice M. S. u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud, jer su utemeljeni na rezultatima izvedenih dokaza, s time što ni žalbenim navodima tuženice nisu dovedeni u sumnju.

Stoga, na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da je pok. M. S. bio potreban nadzor i njega zdravstvenog osoblja (medicinske sestre/tehničara) koji znaju uočiti problem i na njega brzo reagirati jer to proizlazi iz vještačenja vještaka dr. Š. A., a čega u konkretnom slučaju nije bilo prema utvrđenju toga suda, bez obzira što mu nije bila potrebna cjelodnevna liječnička skrb, ne utječu ni žalbeni navodi tuženice da nije bilo nikakve dojave zatvorske službe o neželjenim komplikacijama terapije i da nikakvom medicinskom intervencijom ne bi bilo moguće spriječiti nastanak smrtne posljedice, kada to ne proizlazi iz utvrđenja suda, a posebno i iz nalaza i mišljenja naznačenog vještaka, koji je u svom dodatnom nalazu i mišljenju naveo da što se tiče skrbi liječnika koji radi u jednoj smjeni od 7,00 do 15,00 sati, da je ista dostatna, a što se tiče nadzora medicinske sestre/tehničara da ista nije dostatna jer da ne pokriva večernje sate i noć (od 20,00 sati do 7,00 sati sljedećeg dana) kada bi se u slučaju dojave o neželjenim posljedicama, odnosno komplikacijama terapije u vidu povraćanja moglo brzo reagirati te očistiti dišne putove i pružiti odgovarajuću hitnu medicinsku pomoć, što je u ovom slučaju izostalo.

Kako prvostupanjski sud navedene odlučne činjenice nesporno utvrdio, a o kojima sukladno odredbi članka 1101. ZOO-a, ovisi pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete tužiteljici, kao roditelju za smrt njezinog sina, kao i njezino pravo na naknadu troškova njegovog pogreba sukladno odredbi članka 1093. ZOO-a, to je pravilno taj sud postupio kada je zaključio da tužiteljici pripada pravo od tuženice tražiti naknadu neimovinske i imovinske štete koju trpi.

Slijedom navedenog, tužiteljici na ime pravične novčane naknade zbog smrti djeteta M. S., pravilnom primjenom odredbe članka 1101. stavka 1. ZOO-a, pripada pravična novčana naknada s osnove neimovinske štete u zatraženom iznosu od 220.000,00 kn, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud, s time što tu visinu ni tuženica posebnim žalbenim navodima ne pobija. Međutim, nije pravilno postupio taj sud kada je tužiteljici po ovoj osnovi dosudio pripadajuće zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje predmeta spora 23. siječnja 2008., jer prema mišljenju ovoga suda u ovom slučaju obveza pravične novčane naknade dospjela je danom podnošenja tužbe 2. travnja 2008., a ne danom podnošenja pisanog zahtjeva, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud, i to na temelju odredbe članka 1103. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a, zbog čega je za više zatražene kamate za razdoblje od 23. siječnja 2008. do 2. travnja 2008., zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan jer na temelju podnesenog zahtjeva, koji je procesna pretpostavka u smislu odredbe članka 186. ZPP-a za podnošenje predmetne tužbe, nije bilo moguće nesporno utvrditi osnovu odgovornosti tuženice (koja je tijekom postupka utvrđena).

U odnosu na naknadu imovinske štete s osnove troškova pogreba, podizanja grobnice i nadgrobnog spomenika te crnine u iznosu od 20.000,00 kn, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je taj iznos dosudio tužiteljice, a koji iznos ni tuženica posebnim žalbenim navodima ne pobija. Međutim, nije pravilno postupio prvostupanjski sud kada je tužiteljici po ovim osnovama dosudio pripadajuće zatezne kamate od 11. srpnja 2006. do isplate, kao dana kada je trebala sahraniti sina i nabaviti crninu, kada se u ovom slučaju radi o nenovčanoj imovinskoj šteti koja je utvrđena donošenjem sudske odluke jer tužiteljica ne posjeduje nijedan račun o plaćenim troškovima po ovim osnovama, zbog čega joj je na temelju odredbe članka 1089. stavka 2. ZOO-a, u vezi s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a, pripadajuće zatezne kamate na navedeni ukupni iznos imovinske štete, valjalo dosuditi od dana donošenja sudske odluke, tj. 28. prosinca 2016. do isplate, dok je za više zatražene kamate za razdoblje od 11. srpnja 2006. do 28. prosinca 2016. zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Pravilno je donesena odluka o parničnom trošku, jer je parnični trošak dosuđen na temelju odredbe članka 154. stavka 3. ZPP-a, a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, i u visini propisanoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), s time što ga posebnim žalbenim navodima ni tuženica ne pobija, dok se navedena preinaka ne odnosi na glavno potraživanje i ista ne utječe odluku o troškovima postupka.

S obzirom na navedeno, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, djelomično odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i djelomično potvrditi pobijanu presudu, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženice na temelju odredbe članka 373. ZPP-a, valjalo djelomično preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu 20. prosinca 2017.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić