Revr-819/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 819/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice M. G. iz K., koju zastupa punomoćnik I. S. G. odvjetnica iz Z., protiv tužene Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Jastrebarskom, Građansko-upravni odjel, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i isplati odlučujući o reviziju tužene protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gžr-10/07 od 4. srpnja 2007. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Jastrebarskom br. P-495/03 od 20. srpnja 2006., u sjednici vijeća održanoj 8. siječnja 2008.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženice se prihvaća i drugostupanjska presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gžr-10/07 od 4. srpnja 2007. preinačava u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke, tako da se odbija žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Jastrebarskom, br. P- 495/03. od 20. srpnja 2006., u dijelu kojim je pod st. 1/1 odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, da se poništi Rješenje Republike Hrvatske, Disciplinskog suda pri Ministarstvu pravosuđa br. Ds-1/93 od 8. rujna 1993. i Rješenje – odluka Disciplinskog suda Općinskog suda u Karlovcu od 20. srpnja 1993. br. Su-277/93 kojom se tužiteljici izriče mjera prestanka radnog odnosa.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gžr-10/07 od 4. srpnja 2007., između ostalog, što je predmet odlučivanja u ovoj fazi revizijskog postupka, preinačena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Jastrebarskom br. P-495/03 od 20. srpnja 2006. u pobijanom dijelu pod toč. 1/1 izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje odluke Republike Hrvatske – Disciplinskog suda pri Ministarstvu pravosuđa br. Ds-1/93 od 8. rujna 1993. i odluka Disciplinskog suda Općinskog suda u Karlovcu od 20. srpnja 1993. br. Su-277/93 tako da je suđeno:

„Poništava se rješenje Republike Hrvatske – Disciplinskog suda pri Ministarstvu pravosuđa br. Ds-1/93 od 8. rujna 1993. kojim se odbija prigovor tužiteljice M. G. iz K., te potvrđuje rješenje odluka Disciplinskog suda Općinskog suda u Karlovcu od 20. srpnja 1993. br. Su-277/93 kojim se tužiteljici zbog teže povrede radne dužnosti izriče mjera prestanka radnog odnosa kao nezakonito.“.

Protiv tog dijela pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na izjavljenu reviziju.

Revizija je osnovana.

Predmetnom tužbom tužiteljica je, između ostalog, zatražila da se poništi Rješenje tužene od 8. rujna 1993. kojim je odbijen prigovor tužiteljice i potvrđeno rješenje Disciplinskog suda Općinskog suda u Karlovcu od 20. srpnja 1993. prema kojem je tužiteljici izrečena mjera prestanka radnog odnosa, a na koji se zahtjev nadovezuju i daljnji zahtjevi tužiteljice za vračanje na rad i isplatu.

Tužiteljici je izrečena navedena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa jer joj se stavlja na teret da je izjavila „K. je bio srpski grad i bit će srpski“, te „jeba vam četnici mater“ čime da je počinila težu povredu radne obveze iz čl. 117. st. 3. Zakona o redovnim sudovima ("Narodne novine", broj 32/88., 16/90., 41/90., 14/91.), ponašanjem koje šteti ugledu suda.

Odredbom čl. 117. st. 3. Zakona o redovnim sudovima propisano je da se težom povredom radne obveze, između ostalog, smatra i ponašanje koje šteti ugledu suda.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda, koje prihvaća i drugostupanjski sud, proizlazi da je tužiteljica zaista dana 9. lipnja 1993., u prostorijama građanskog kancela Općinskog suda u Karlovcu u kojem je bila zaposlena kao daktilograf, izgovorila riječi koje joj se stavljaju na teret, koje utvrđenje veže i revizijski sud.

S obzirom na utvrđene okolnosti konkretnog slučaja, revizijski sud prihvaća i zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica na opisani način počinila težu povredu radne obveze koja joj se stavlja na teret (čl. 117. st. 3. Zakona o redovnim sudovima u vezi čl. 371. st. 4. Zakona o upravi, te u skladu s odredbama Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa "Narodne novine", broj 34/91, 91/92).

Pri tome su opravdano uzeti u obzir prostor i vrijeme počinjenja povrede, odnosno da je počinjena na radu pred većim brojem djelatnika, intenzitetom koji se mogao čuti i u drugoj sobi, uz zgražanje prisutnih i uz komentare po cijelom sudu, a sve to u vrijeme neprijateljskih napada na K. kojima su danonoćno bili izvrgnuti djelatnici suda kao i svi građani K., što je sve istaknuto u razlozima prvostupanjske presude.

S obzirom na izloženo ovaj revizijski sud smatra da okolnosti na koje se poziva drugostupanjski sud (da inkriminirane riječi nisu izgovorene u javnom nastupu, da u prostoriji u kojoj su izrečene tada nije bilo stranaka i da se radilo o komentaru radijskih vijesti) ne umanjuju značenje i težinu počinjene povrede ne dovode u sumnju pravilnost ocjene prvostupanjskog suda da se radi o težoj povredi radne obveze, kako je to okvalificirano i odlukama donesenim u disciplinskom postupku u kojem je tužiteljici izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa.

Stoga je, u odnosu na pobijani dio drugostupanjske presude ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 385. toč. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 - dalje: ZPP) pa je u tom dijelu trebalo preinačiti drugostupanjsku presudu i uspostaviti prvostupanjsku presudu te pozivom na odredbe čl. 395. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 8. siječnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.