Kž-104/1998-2 · Županijski sud u Dubrovniku

Kž.104/98-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od predsjednika suda Marinka Perića, kao predsjednika vijeća, te sudaca Gašpara Lujaka i Bruna Karninčića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Jadranke Kristić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika A. H., zbog kaznenih djela iz čl. 115. st. 1. i čl. 66. KZRH, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja M. R., podnesenoj protiv oslobađajućeg dijela presude Općinskog suda u Metkoviću pod brojem K.39/95 od 21. kolovoza 1998. godine, u sjednici održanoj dana 7. srpnja 1999. godine

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I.Odbacuje se kao nedopuštena žalba oštećenika kao tužitelja M. R..

II. Po službenoj dužnosti se u točki I. izreke preinačuje presuda prvostupanjskog suda, na način da se protiv okrivljenika A. H., s ostalim osobnim podacima u presudi prvostupanjskog suda, na temelju čl. 339. toč. 2. ZKP/93

odbija optužba

da bi kao direktor poduzeća D. u M. tijekom 1992. g. do 31.10.1993. g. u namjeri da izbjegne djelomično plaćanje poreza i drugih propisanih doprinosa za djelatnika R. M. iz M. s kojim je zaključio Ugovor o radu 1.4.1991. g. s visinom plaće od 16.900,00 HRD, koja je u to vrijeme iznosila 1.300,00 DEM, a koja je dogovorno između njih od 1.1.1992. g. smanjena na 8.450,00 HRD-a, odnosno 650,00 DM, prilikom obračuna plaća davao netočne podatke o visini isplaćene plaće oštećenika, svjesno je umanjujući, a koji podaci su od utjecaja za utvrđivanje iznosa rečenih obveza, jer su polazni osnov za obračun istih, pa je djelatnik J. M., koji je za poduzeće vršio ove obračune, na tako umanjene plaće obračunavao i uplaćivao poreze, doprinose za oštećenika, te je na obrascima M 4 za 1992. g. prikazao ukupan iznos plaće od 826.466 HRD-a, a trebalo je 2.644.200 HRD-a, i na istim obrascima za 1993.g. do 31. listopada 1993. prikazao plaću u ukupnom iznosu od 5.384.618 HRD-a, a trebalo je 15.097.471 HRD-a, posljedicom čega su na tako manje prikazanu plaću u 1992. g. manje obračunati i uplaćeni u Fondove porezi i doprinosi u iznosu od 1.869.866 HRD-a, a u 1993. g. manje obračunati i uplaćeni porezi i doprinosi u iznosu od 10.752.868 HRD-a, što ukupno za obje godine iznosi 12.622.754 HRD-a ili po danas važećoj valuti 12.622,00 kn. dakle, kao poslodavac u namjeri da on izbjegne djelomično plaćanje poreza i drugih propisanih doprinosa davao lažne podatke o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa ovih obveza, a iznos obveze čije se plaćanje izbjegava prelazi iznos od 10.000 kn,

čime bi počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – utajom poreza ili doprinosa – označeno i kažnjivo po čl. 115. st. 1. KZRH.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda okrivljenik je na temelju čl. 340. toč. 3. ZKP/93 oslobođen optužbe zbog kaznenog djela iz čl. 115. st. 1. KZRH, dok je na temelju čl. 339. toč. 6. ZKP/93 protiv okrivljenika odbijena optužba zbog kaznenog djela iz čl. 66. KZRH.

Temeljem čl. 91. st. 1. ZKP/93 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 87. st. 2. toč. 1. – 5. ZKP padaju na teret proračunskih sredstava, dok je po čl. 100. st. 3. ZKP/93 oštećenik upućen da svoj imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

Protiv oslobađajućeg dijela te presude oštećenik kao tužitelj je pravodobno podnio žalbu, pobijajući je zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se ta presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i to pred potpuno izmijenjenim vijećem.

Okrivljenik nije podnio odgovor na žalbu.

Žalba nije dopuštena.

Naime, neovisno o pogrešnoj uputi koja mu je dana u rješenju općinskog državnog odvjetnika u Metkoviću pod brojem KT 198/96 od 21. ožujka 1997. godine, kojim rješenjem je odbačena kaznena prijava koju je žalitelj podnio protiv okrivljenika A. H., zbog kaznenog djela iz čl. 115. st. 1. KZRH, žalitelj uopće nije imao pravo poduzeti kazneni progon protiv okrivljenika, zbog kaznenog djela iz čl. 115. st. 1. KZRH, jer ovim kaznenim djelom žalitelj uopće nije oštećen, budući da tim kaznenim djelom nije povrijeđeno a niti ugroženo bilo koje žaliteljevo osobno ili imovinsko pravo.

Ovo iz razloga jer objekt zaštite kaznenog d jela iz čl. 115. st. 1. KZRH nisu osobna i imovinska prava fizičkih osoba, pa ni žalitelja, već su objekt zaštite ovog kaznenog djela porezi i doprinosi koji se uplaćuju za podmirivanje rashoda države odnosno tijela lokalne samouprave i uprave, ili za zadovoljavanje zajedničkih potreba u raznim oblastima društvenih djelatnosti, primjera radi u zdravstvu, socijalnoj skrbi, obrazovanju, znanosti i tome slično. S obzirom na to, žalitelj kao fizička osoba nije a niti može biti oštećen kaznenim djelom iz čl. 115. st. 1. KZRH.

Budući da žalitelj uopće nije oštećen ovim kaznenim djelom, on nije ni imao pravo poduzeti kazneni progon protiv okrivljenika, a isto tako nije ni ovlašten podnijeti žalbu protiv oslobađajućeg dijela pobijane presude prvostupanjskog suda, jer žalitelj nije a niti može imati svojstvo oštećenika u ovom kaznenom predmetu.

Slijedom toga žalitelj nije ovlašteni tužitelj u ovom kaznenom predmetu, jer takvo svojstvo nije mogao steći na temelju pogrešne upute iz ranije označenog rješenja općinskog državnog odvjetnika u Metkoviću.

Iz tih razloga je žalba nedopuštena, dok je prvostupanjski sud ostvario apsolutno bitnu postupovnu povredu iz čl. 354. st. 1. toč. 5. ZKP/93, jer uopće nije bilo optužbe ovlaštenog tužitelja, zbog čega je trebalo odlučiti kao u izreci, a na temelju čl. 386. i čl. 390. st. 1. ZKP/97.

U Dubrovniku, 7. srpnja 1999. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jadranka Kristić, v. r.

Marinko Perić, v. r.