Fraud conviction partially upheld; property claim upheld despite corporate loss; sentence deemed appropriate.
Legislator summary
AI generatedThe appellate court partially accepted the prosecutor's appeal against a first-instance fraud conviction. While the court upheld the criminal sentence of one year of imprisonment with a four-year probation period, it modified the civil ruling to order the defendant to pay the full economic claim of 769,988.41 kn to the victim company. The court reasoned that the defendant must bear the loss regardless of whether the company suffered a net profit, and found the original sentence appropriate given the defendant's personal hardships and prior record.
Legislator headnote
AI generatedčl. 247 st. 2 KZ/11; čl. 158 st. 1 ZKP/08: The perpetrator of economic fraud is liable for the full extent of the victim's loss, even if the perpetrator's own company did not suffer a net loss; the sentence must be proportionate to the crime's gravity balanced against mitigating and aggravating circumstances.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 4 Kž-96/16-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Pavičić, kao predsjednice vijeća, te Dušanke Zastavniković Duplančić i Željka Horvatovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Snježane Lipski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B., zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247 st. 2 Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, broj K-DO-4638/07 (KPO-DO-89/08) od 10. prosinca 2015. godine, izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj KO-570/14 od 26. studenoga 2015. godine, na sjednici vijeća održanoj dana 16. veljače 2016. godine,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba državnog odvjetnika, p r e i n a č u j e se prvostupanjska presuda u odluci o imovinskopravnom zahtjevu na način da je okrivljeni D. B. dužan isplatiti oštećenom trgovačkom društvu N. A. d.o.o. u stečaju, Đ., na ime imovinskopravnog zahtjeva iznos od 769.988,41 kn.
II U ostalom se dijelu žalba državnog odvjetnika o d b i j a kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
Pobijanom presudom proglašen je krivim D. B. zbog počinjenja kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz čl. 247 st. 2 KZ/11, činjenično opisanog izrekom te presude, te je temeljem čl. 247 st. 2 KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, a temeljem čl. 56 KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 4 godine. Temeljem čl. 158 st. 1 Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 – dalje u tekstu ZKP/08) oštećeno trgovačko društvo N. A. d.o.o., u stečaju, Đ., s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 769.988,41 kn upućuje se na parnicu. Temeljem čl. 148 st. 1 u svezi čl. 145. st. 2 toč. 1 do 7 ZKP/08 okrivljenik je dužan platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.380,91 kn, te na ime paušala iznos od 500,00 kn, dok će troškovi branitelja po službenoj dužnosti T. H. biti određeni posebnim rješenjem.
Protiv ove presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog odluke o kazni i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljeniku izrekne stroža kazna te da se oštećeniku dosudi imovinskopravni zahtjev u iznosu od 769.988,41 kn.
Odgovor na žalbu podnio je okrivljenik po branitelju T. H., odvjetniku iz Z., u kojem je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.
Spis predmeta dostavljen je temeljem čl. 474 ZKP/08 Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, nakon čega je vraćen na daljnje postupanje.
Žalba državnog odvjetnika djelomično je osnovana u dijelu koji se odnosi na imovinskopravni zahtjev oštećenika, a neosnovana je u dijelu kojom se pobija prvostupanjska presuda zbog odluke o kazni.
U pravu je žalitelj kada tvrdi da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi zakonski uvjeti da prvostupanjski sud dosudi oštećniku imovinskopravni zahtjev u iznosu od 769.988,41 kn.
Naime, prvostupanjski je sud temeljem čl. 158 ZKP/08 oštećeno trgovačko društvo N. A. d.o.o. u stečaju, Đ., s imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 769.988,41 kn uputio na parnicu, a u obrazloženju presude je za svoju odluku kao razlog naveo da je prouzročenjem štete oštećeniku pribavljena materijalna dobit trgovačkom društvu T. d.o.o., a ne okrivljeniku.
Prije svega, potrebno je napomenuti da je oštećeno trgovačko društvo N. A. d.o.o. u stečaju, Đ., postavilo imovinskopravni zahtjev prema okrivljenom D. B., a ne prema trgovačkom društvu T. d.o.o. i da je okrivljenik na raspravi održanoj dana 26. studenoga 2015. godine pozvan da se očituje o optužnom aktu i o imovinskopravnom zahtjevu izjavio da se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela i da priznaje imovinskopravni zahtjev. U obrani je posebno naveo da je zbog imovinskih prilika jedino u mogućnosti na rate naknaditi štetu oštećeniku.
Oštećenik je u konkretnom slučaju postavio imovinskopravni zahtjev u odnosu na osobu okrivljenika koji je bio direktor trgovačkog društva T. d.o.o. i koji je, a što proizlazi iz izreke presude, upravo svojim djelovanjem kao direktora, dakle odgovorne osobe, odgovoran za pribavljanje nepripadne materijalne dobiti za svoje trgovačko društvo. Dakle, isključivo radnjama okrivljenika kao direktora trgovačkog društva T. d.o.o. je nastupila šteta za oštećeno trgovačko društvo N. A. d.o.o. u stečaju, Đ.
Iz ovih razloga ispravna je tvrdnja državnog odvjetnika da okrivljenika treba obvezati na snašanje imovinskopravnog zahtjeva bez obzira na činjenicu što je nepripadna materijalna korist pribavljena njegovom trgovačkom društvu kojem je bio direktor.
Uslijed navedenog, djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, ovaj drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o imovinskopravnom zahtjevu i na njegovo snašanje obvezao okrivljenog D. B.
Međutim, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je okrivljeniku izrečena preblaga kazna, odnosno, da je prvostupanjski sud precijenio značaj olakotnih okolnosti, podcijenio značaj otegotnih okolnosti i da izrečena kazna neće ostvariti svrhu kažnjavanja.
Suprotno tvrdnji žalitelja, prvostupanjski je sud potpuno i savjesno ocijenio sve one okolnosti koje su odlučne za odabir vrste i visine kazne, te se u konkretnom slučaju ispravno odlučio za izricanje uvjetne osude i to osudom okrivljenika na kaznu zatvora od 1 godine s rokom provjeravanja od 4 godine. Naime, olakotnim okolnostima na strani ličnosti okrivljenika prvostupanjski je sud cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela, protek vremena od počinjenog kaznenog djela, da nakon počinjenja ovog kaznenog djela nije više dolazio u sukob sa zakonom, kao i njegove obiteljske prilike. Prema izvješću Centra za socijalnu skrb Glina, Podružnica Topusko, proizlazi da je okrivljenik odrastao u teškim uvjetima budući je u drugom razredu srednje škole napustio školovanje zbog smrti roditelja, zaposlio se preko student servisa i skrbio za svoje dvije sestre, prošao je sva bojišta u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, dva puta je bio ranjen i 25 % je invalid, sada je nezaposlen kao i njegova supruga, otac je četvero djece od kojih najstariji sin nije zaposlen, a drugo dvoje djece se školuju, ne posjeduje nekretnine i dugogodišnji je korisnik novčane pomoći od Centra za socijalnu skrb. Otegotnom okolnošću okrivljeniku je cijenjeno da je do sada osuđivan. Cijeneći utvrđenu otegotnu okolnost na strani ličnosti okrivljenika, kao i niz utvrđenih olakotnih okolnosti, te dovodeći ih u vezu s težinom i posljedicama počinjenog kaznenog djela, i ovaj sud drži, da će se u konkretnom slučaju i uvjetnom osudom s izrečenom kaznom zatvora od 1 godine i rokom provjeravanja od čak 4 godine, prije svega djelovati na okrivljenika da ubuduće više ne čini kaznena djela i da uskladi svoje ponašanje s društveno prihvatljivim normama. Osim toga, na ovaj će se način djelovati i na sve ostale da shvate pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja njihovih počinitelja. Stoga nema potrebe strožem kažnjavanju okrivljenika, a kako to neosnovano predlaže žalitelj. Ispitana je pobijana presuda i u smislu čl. 476 st. 1 toč. 1 i 2 ZKP/08 u pogledu bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako niti jedna takva povreda nije utvrđena, a razlozima žalbe nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, valjalo je po čl. 486 st. 1 ZKP/08 presuditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Zagrebu, 16. veljače 2016. godine
ZAPISNIČARKA:
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Snježana Lipski, v.r.
Jasna Pavičić, v.r.