Rev-2544/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2544/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanka Jesenkovića i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja P. I. iz N., protiv tuženog GP R. N., radi nedopustivosti izvršenja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćnog rješenja Okružnog suda u Sisku od 31. svibnja 1990. godine br. Gž- 551/90, kojim je ukinuta prvostepena presuda Općinskog suda u Novskoj od 12. prosinca 1989. broj P-141/89 i tužba odbačena, u sjednici održanoj dana 28. veljače 1991. godine

r i j e š i o je:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva obustavu izvršnog postupka koji se vodi protiv njega kao dužnika zbog uklanjanja postrojenja, barake i stvari sa zemljišta tuženika kao vjerovnika i predaja tog zemljišta u posjed tuženiku za utvrđenje, da je nastupila zastara potraživanja tuženika kao vjerovnika koje mu pripada temeljem izvršne isprave u pravcu obveze tužitelja na predaju tog zemljišta i uklanjanje postrojenja i stvari sa zemljišta.

Povodom žalbe tužitelja drugostepeni sud ukinuo je prvostepenu presudu i odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

Protiv navedene pravomoćne drugostepene odluke tužitelj je izjavio pravovremenu, potpunu i dozvoljenu reviziju (čl. 400. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP) radi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se ukinu obje nižestepene odluke i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju, niti se javni tužilac nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja radi obustave izvršnog postupka koji se protiv njega kao dužnika vodi u predmetu I-184/76 pred prvostepenim sudom radi predaje u posjed nekretnina tuženika kao vjerovnika a za koje izvršenje tužitelj smatra da je nedopušteno jer da je nastupila zastara potraživanja iz izvršne isprave u toku izvršnog postupka koji nije još dovršen i u kojem je doneseno rješenje kojim se dozvoljava predloženo izvršenje protiv tužitelja koje do sada nije provedeno.

Drugostepeni sud pobijanom odlukom ukinuo je prvostepenu presudu kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, te odbacio tužbu izražavajući pri tom stav da za ovakvu tužbu kojom se traži obustava izvršnog postupka za utvrđenje da je izvršenje nedopušteno (zbog nastupa zastare potraživanja vjerovnika iz izvršne isprave) - nisu ispunjene zakonske pretpostavke koji stav kao pravilan prihvaća i ovaj revizijski sud s obzirom na rezultate pravomoćno dovršenog postupka pred nižim sudovima.

Naime, iz utvrđenja nižih sudova, a napose iz sadržaja spisa izvršnog predmeta I-184/76 proizlazi da revident kao dužnik u izvršnom postupku do sada uopće nije izjavio prigovor na kojem temelji tužbeni zahtjev u ovoj parnici u pogledu nedopuštenosti dozvoljenog izvršenja u smislu da je nastupila zastara potraživanja vjerovnika iz izvršne isprave, pa stoga nije u tom pravcu ni bilo mogućnosti da ga izvršni sud uputi na parnicu ako bi to bilo nužno radi odlučivanja o takvom eventualnom prigovoru tužitelja odnosno ako bi rješenje o prigovoru kakav do sada još nije ni izjavljen zavisilo od neke činjenice koja se odnosi na samo potraživanje, a među strankama je sporna (čl. 54. st. 1. Zakona o izvršnom postupku - ZIP).

Budući da se parnica radi nedopustivosti izvršenja može pokrenuti samo ako je dužnik prigovorom pobijao rješenje o izvršenju ( a takav prigovor utemeljen na činjenici koja se odnosi na potraživanje može se podnijeti i nakon proteka roka od 8 dana ako je činjenica nastupila nakon nastanka izvršne isprave odnosno u vrijeme kada se više nije mogla iznijeti u postupku iz kojeg potječe izvršna isprava sve do okončanja izvršnog postupka - čl. 51. st. 1. i 2. ZIP), a u povodu prigovora preko izvršnog suda upućen na parnicu što ovdje nije slučaj - proizlazi da je pravilan zaključak iz pobijane drugostepene odluke o tome da tužitelj nije ovlašten podnijeti predmetnu tužbu jer za takvu tužbu nisu ispunjene ranije izložene zakonske pretpostavke u čl. 54. st. 1. ZIP.

Stoga jer po nalaženju ovog suda nisu počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka pred drugostepenim sudom na koje revident upire (iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 7. i 13., te one iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. i čl. 375. st. 1. ZPP) a ne postoji ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu revizijski sud mora paziti po službenoj dužnosti - niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno (naime drugostepeni sud nije bio dužan ulaziti u meritum stvari te cijeniti osnovanost tužbenog zahtjeva u smislu odredbe čl. 379. Zakona o obveznim odnosima, s obzirom da je prethodno pravilno ustanovio da je tužba nedopuštena u ovom slučaju (valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. u vezi čl. 400. st. 4.ZPP).

U Zagrebu, 28. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.