Rev-1671/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1671/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Gordani Jalšovečki, u pravnoj stvari tužiteljice K. M. iz S., koju zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik u K., protiv tuženika J. o. d.d., Podružnica Z., kojeg zastupa punomoćnik I. G. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž-2038/2008 od 12. ožujka 2010., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-613/07

od 22. travnja 2008., 5. prosinca 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužiteljica zahtjeva isplatu iznosa od 30.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom i naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupak u iznosu od 6.100,00 kuna.

Drugostupanjskom presudom djelomično je prihvaćena žalba tužiteljice, preinačena je prvostupanjska presuda te je:

- naloženo tuženiku platiti tužiteljici 30.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 22. travna 2008. do isplate i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu od 6.405,00 kuna,

- odbijen je zahtjev tužiteljice za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice za period od 19. lipnja 2007. do 22. travnja 2008. i

- naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 1.525,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08 – ispr. i 57/11, dalje: ZPP). Predlaže prihvatiti reviziju, preinačit nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev. Traži trošak nastao podnošenjem revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Da bi ova revizija bila dopuštena, u reviziji kumulativno moraju biti navedene obje procesne pretpostavke propisane odredbom čl. 382. st. 3. ZPP. Odnosno u reviziji stranka mora naznačiti određeno pravno pitanje, individualizirano na način da ne ostavlja dvojbe o kojem pravnom pitanju, u okviru koje zakonske norme, ili određenog pravnog instituta, je riječ. Također, stranka mora izložiti razloge zbog kojih neko pitanje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. Ti su razlozi samo primjerice navedeni u odredbi čl. 382. st. 2. toč. 1. do 4. ZPP.

U slučaju da je u reviziji izostala bilo koja od procesnih pretpostavki propisanih čl. 382. st. 3. ZPP, tada nema niti uvjeta za razmatranje revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP. Ovo zbog toga što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem se revizijom pobija i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana zbog kojeg je podnesena.

Revident u reviziji, smatrajući to pravnim pitanjem u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, problematizira tumačenje odredbi čl. 921. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/981, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO) i čl. 221.a ZPP. Međutim, samo pozivanje revidenta na pojedine zakonske odredbe, uz istovremeno propuštanje navođenja pitanja koje se odnosi na tumačenje ili primjenu tih normi, čini pitanje općenitim, odnosno nedovoljno određenim.

Kao razlog zbog kojeg postavljeno pitanje smatra važnim revident se poziva na razlog iz čl. 382. st. 2. točka 3. ZPP, odnosno smatra da je pravno shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci suprotno pravnom shvaćanju koje je zauzeo revizijski sud. Prema shvaćanju revizijskog suda, da bi razlog na koji se tuženik poziva bio važan u smislu čl. 382. st. 2. ZPP, nije dovoljno samo pozvati se na odredbu koja primjerice propisuje taj razlog, već se u reviziji mora navesti odluka ili odluke revizijskog suda u kojima je zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom izraženom u pobijanoj odluci. U koliko to nije učinjeno, kao u ovoj reviziji, nije moguće ispitati radi li se zaista o razlogu važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

S obzirom na navedeno revizija nije dopuštena pa je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 5. prosinca 2011.

Sutkinja:

Gordana Jalšovečki, v.r.