Rev-960/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 960/05-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz K., kojega zastupa punomoćnica A. L., odvjetnica iz K., protiv tuženika I. R. iz S., kojega zastupa punomoćnica M. T., odvjetnica iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2004. godine, br. Gž-238/04., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama od 18. veljače 2003. godine, br. P-825/00., u sjednici održanoj dana 22. ožujka 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika se odbacuje kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Sesvetama od 18. veljače 2003. godine, br. P-825/00. presuđeno je:

Tuženik I. R. dužan je tužitelju D. B. platiti iznos od 10.225,83 EUR-a zajedno sa kamatama po stopi koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju u mjestu ispunjenja tekućom od 31. siječnja 1996. godine, pa do isplate, a sve u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, te mu nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 13.798,20 kn, sve u roku od 15 dana."

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 14. prosinca 2004. godine, br. Gž-238/04. presuđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika I. R. i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama posl. br. P-825/00. od 18. veljače 2003. godine, osim u dijelu koji se odnosi na pripadajuću zateznu kamatu na dosuđenu glavnicu, za vremenski period od 31. siječnja 1996. godine do 28. veljače 2002. godine.

II. Preinačuje se navedena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odlučeno o zateznim kamatama za vremenski period od 31. siječnja 1996. godine do 28. veljače 2002. godine i u tom dijelu sudi:

Nalaže se tuženiku I. R. isplatiti tužitelju D. B. zateznu kamatu na iznos glavnice od 20.000 DEM-a za vremenski period od 31. siječnja 1996. godine do 28. veljače 2002. godine, po stopi koja se u mjestu ispunjenja plaća na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate, u roku od 15 dana."

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud reviziju prihvati, pobijane presude u cijelosti ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Pravovremenu i potpunu reviziju tuženika prvostupanjski sud je dostavio na odgovor tužitelju.

Tužitelj nije odgovorio na izjavljenu reviziju.

Revizija nije dopuštena.

Člankom 284. st. 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 117/03) je propisao da će se odredba čl. 219. toga Zakona kojom je novelirana odredba čl. 382. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP) primjenjivati samo na postupke u kojima je glavna rasprava pred prvostupanjskim sudom zaključena nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 117/03) je stupio na snagu 1. prosinca 2003. godine – čl. 287.

Člankom 10. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku je propisano da će se po odredbama tog Zakona rješavat o reviziji izjavljenoj protiv pravomoćne drugostupanjske presude donesene nakon njegovog stupanja na snagu (Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku - “Narodne novine”, broj 112/99 – dalje ZIDZPP stupio je na snagu 6. studenoga 1999. godine).

Kako je u ovom sporu drugostupanjska pravomoćna presuda donesena 14. prosinca 2004. godine, to se dopuštenost revizije tuženika treba cijeniti prema noveliranoj odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92, 112/99 – dalje ZPP), a prema kojoj je revizija dopuštena u imovinskopravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude prelazi 100.000,00 kn.

U slučaju kada tužitelj traži tužbenim zahtjevom isplatu strane valute vrijednosti predmeta spora utvrđuje se prema kunskoj protuvrijednosti tog iznosa u vrijeme podnošenja tužbe.

Tako utvrđena vrijednost predmeta spora iznosi 71.548,00 kn (tečaj DEM prema domaćoj valuti na dan 21. travnja 1997. godine bio je 1 DEM = 3,5774 kn pa je protuvrijednost 20.000 DEM u kunama tada iznosila 71.548,00 kn).

Kako u ovom sporu vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 100.000,00 kn to revizija tuženika nije dopuštena te je primjenom čl. 392. ZPP-a odbačena kao nedopuštena.

Zbog navedenih je razloga odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

U Zagrebu, 22. ožujka 2006.

Predsjednik vijeća:

Katarina Buljan, v.r.