I Kž-379/2004-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 379/04-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. R. zbog kaznenog djela iz 263. st. 1. Kaznenog zakona (NN 110/97; 27/98 i 129/00), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 17. veljače 2004. godine, br. K-124/00, u sjednici održanoj dana 11. listopada 2005 godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e :

Žalba optuženog D. R. odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom proglašen je krivim D. R. što je počinio kazneno djelo iz čl. 263. st. 1. Kaznenog zakona, te je temeljem istog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, u koju kaznu mu je temeljem čl. 63. Kaznenog zakona uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 2. do 19. lipnja 2000. godine. U odnosu na troškove kaznenog postupka imenovani je obavezan temeljem čl. 122. st. 1. Zakona o kaznenom postupku na dužnost naknade troškova u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna, te troška provedenih vještačenja u iznosu od 3.300,00 kuna.

Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi D. R. po branitelju mr. sc. Ž. G., odvjetniku iz S., žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te odluke o izrečenoj sankciji, dok iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žali i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Zatražio je i obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

I Kž 379/04-5

Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97; 27/98; 58/99; 112/99 i 58/02, u nastavku Zakon o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optuženik i branitelj, te je sjednici pristupio samo branitelj optuženika mr. sc. Ž. G.. Sjednica vijeća održana u odsutnosti obaviještenog optuženika, na temelju čl. 374. st. 4. Zakona o kaznenom postupku.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da državni odvjetnik tijekom glavne rasprave nije bio ovlašten izmijeniti činjenični opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela koje stavlja na teret optuženiku, tvrdeći da se činjenično stanje niti u čemu nije izmijenilo u odnosu na vrijeme podizanja optužnice.

Prvenstveno valja istaći da je državni odvjetnik ovlašten disponirati svojim optužnim aktom do donošenja prvostupanjske presude, pa prema tome postoji njegovo pravo i izmijeniti opis kaznenog djela i njegovu pravnu kvalifikaciju, osobito kada, kao u konkretnom slučaju, kazneno djelo ubojstva u pokušaju zamjenjuje kaznenim djelom dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, koje kazneno djelo je znatno blaže od kaznenog djela ubojstva u pokušaju. Tužitelj u tome dijelu ocjenjuje izvedene dokaze na glavnoj raspravi u odnosu na obilježja kaznenog djela, te prema vlastitoj ocjeni tereti optuženika za kazneno djelo za koje on smatra da postoji dovoljno dokaza za postojanje osnovane sumnje da ga je optuženik počinio. U konkretnom slučaju viđenje državnog odvjetnika izmijenjeno je prvenstveno u pogledu tvrdnji o namjeri optuženika kada je pucao, na koju izmjenu svoga viđenja je državni odvjetnik ovlašten, pa stoga i nije u pravu optuženik kada tvrdi da takvu izmjenu u odnosu na terećeno kazno djelo državni odvjetnik nije mogao učiniti.

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da zaključak prvostupanjskog suda da je upravo on pucao na način kako je to opisano u izreci pobijane presude nije dokazan.

Točno je da je balistički vještak istakao kako je moguće da barutne čestice ostanu i dulje vrijeme na rukama nakon pucanja, međutim, sam optuženik u svojoj obrani u istrazi (list 25) ističe da ne zna da li se prilikom njegovog boravka u Hercegovini, koji je prethodio kritičnom događaju, pucalo. Također, okolnost utvrđenih tragova barutnih čestica prvostupanjski sud ispravno povezuje sa iskazom svjedoka I. Š., koji, suprotno tvrdnji samog optuženika u žalbi, nedvosmisleno ukazuje upravo na optuženika kao na osobu koja je kritične zgode pucala na način opisan u izreci pobijane presude. Prvostupanjski sud jasno navodi da vjeruje iskazu toga svjedoka, a razlike u njegovu iskazu da li je optuženik kritične zgode prije nego li će pucati rekao mu „stani, pucat ću“ ili „skloni se, pucat ću“ nisu odlučne, jer niti sam državni odvjetnik izmjenom činjenog opisa kaznenog djela, te drugačijom pravnom oznakom kaznenog djela više nije teretio optuženika da bi pucanje bilo u namjeri lišenja života svjedoka Š., gdje bi za ocjenu namjere na ubojstvo bila odlučna ova razlika u iskazima.

I Kž 379/04-5

Povezivanjem ovih dokaza prvostupanjski sud ispravno utvrđuje da je kritične zgode upravo optuženik bio osoba koja je ispalila sporne projektile i time počinila kazneno djelo, kako je to utvrđeno u izreci pobijane presude.

Također, prvostupanjski sud, suprotno tvrdnji žalbe, ispravno utvrđuje da je ispaljenjem ovih projektila nastupila i konkretna opasnost i to upravo obzirom na iskazanu potrebu upozoravanja oštećenika da se skloni je optuženik namjerava pucati, te stvarno i puca odmah nakon ovog upozorenja, a sami projektili i pogađaju ostakljenu stijenu ulaza u hotel na visini od 99 i 110 cm od poda. Uz ovu konkretnu opasnost za svjedoka Š., ispravno zaključuje prvostupanjski sud da je opasnost postojala i u odnosu na druge osobe koje su se tu mogle zateći, obzirom da se u hotelu i disco-club, čiji gosti su bili kako optuženik i svjedok Š., ali jednako tako i druge osobe koje su se nalazile u disco-clubu, a jednako tako i hotelski recepcionar i čuvar hotela, koji su se stvarno i zatekli na mjestu gdje je pucano te su, da bi se zaštitili, sakrili se nakon ispaljenja projektila. Stoga ispravno prvostupanjski sud, na temelju izvedenih dokaza i njihove savjesne i ispravne ocjene zaključuje da su se u radnjama optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela stavljenog mu na teret izmijenjenom optužnicom i to kako u pogledu apstraktne tako i konkretne opasnosti koja je nastupila ispaljivanjem dvaju projektila te stoga opravdano i optuženika proglašava krivim za ovo kazneno djelo.

U odnosu na odluku o kaznenoj sankciji prvostupanjski sud je izveo sve dokaze važne za utvrđivanje odlučnih činjenica značajnih za proces individualizacije kazne, te zatim izvršio njihovo ispravno vrednovanje, i to kako olakotnih okolnosti (sudjelovanje u Domovinskom ratu, te posljedice i traume tjelesne i psihičke naravi zbog kojih optuženik i danas trpi, a sve prema utvrđenjima vještaka neuropsihijatra dr. B. U.), tako i otegotnih okolnosti (okolnost specijalnog povrata, za koja kaznena djela je bila primijenjena uvjetna osuda). Suprotno tvrdnji žalitelja, ispravnim vrednovanjem ovih okolnosti prvostupanjski sud je osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, koju i Vrhovni sud kao sud drugog stupnja nalazi primjerenom stupnju opasnosti kaznenog djela koje je optuženik počinio i njega kao počinitelja tog kaznenog djela.

Prema tome, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a đene povrede zakona iz čl. 379. st. 1. Zakona o kako pri ispitivanju pobijane presude nisu na

kaznenom postupku, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 387. Zakona o kaznenom postupku presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. listopada 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Aleksandra Holjevac, v.r.

Ana Garačić, v. r.