Gž Ovr-35/2020-2 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž Ovr-35/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sucu Igoru Delinu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice D. K. iz N. V., OIB:….., protiv ovršenice M. Š. iz P., OIB: …., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditeljice protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-3363/18 od 5. studenoga 2019., 27. siječnja 2020.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba ovrhovoditeljice D. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-3363/18 od 5. studenoga 2019.

Obrazloženje

Uvodno označenim rješenjem odlučeno je:

''1. Odbija se prijedlog za ovrhu kao neosnovan.

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda Stalnoj službi u Opatiji, zabilježba odbijenog prijedloga za ovrhu posl. br. Ovr-3363/18 na nekretninama označenim kao k.č.br.519/1-oranica, upisana u zk.ul.451 K.O. P., k.č.br.531/16-put, upisana u zk.ul.1525 K.O. P., k.č.br. 531/1-kuća i dvorište, upisana u zk.ul.1519 K.O. P., k.č.br.602/1, upisana u zk.ul.943 K.O. M., k.č.br.601/1, upisana u zk.ul.942 K.O. M., 4. suvlasnički dio: 328/1000 etažno vlasništvo (E-2), k.č.br.600/3 upisana u zk.ul.944 K.O. M., k.č.br. 600/1 upisana u zk.u.716 K.O. M..''

Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavila ovrhovoditeljica zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka. Tvrdi da ovršenica, da bi izbjegla plaćanje dospjelog potraživanja, fiktivnom fiducijom onemogućava ovrhovoditeljicu naplatiti se iz vrijednosti nekretnina kojih je stvarni vlasnik. Godinu dana nakon podnošenja ovršnog prijedloga, suprug ovršenice S. Š. fiktivno je utužio ovršenicu, kao stvarnu vlasnicu ove nekretnine, a ne M. Š., majku ovršenice, koja je samo fiktivno fiducijarna vlasnica iste. Sud je dužan na ništavost ugovora paziti po službenoj dužnosti i pokrenuti postupak utvrđenja ništetnosti toga ugovora. Suprotno mišljenju suda, ovršenica je upisana u zemljišne knjige kao stvarni zemljišnoknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, a M. Š. je upisana kao fiducijarni vlasnik koji se ima i može smatrati stvarnim vlasnikom nekretnine tek po upisu brisanja prava vlasništva M. Š. na istoj nekretnini. Za pravilno zakonito rješavanje ove stvari treba primijeniti čl. 82. st. 2. Ovršnog zakona i uzeti da je ovršenica zemljišnoknjižni i stvarni vlasnik predmeta ovrhe. Predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati prijedlog za ovrhu i donese rješenje o ovrsi primjenom čl. 82. st. 1. Ovršnog zakona, a podredno, predlaže da se zastane s postupkom i podnese Ustavnom sudu Republike Hrvatske zahtjev za ocjenu suglasnosti čl. 82. st. 2. Ovršnog zakona s Ustavom Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog za ovrhu kao neosnovan, uz obrazloženje da se ovrha na nekretnini može odrediti protiv ovršenika koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik (suvlasnik, nositelj prava građenja) nekretnine i da je ovrhovoditelj dužan podnijeti i izvadak iz zemljišne knjige kojim dokazuje da je ovršenik upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine, a ako nije upisan kao vlasnik, ovrhovoditelj je dužan dostaviti ispravu podobnu za upis prava vlasništva ovršenika, da je uvidom u izvatke iz zemljišnih knjiga utvrđeno da je vlasnica nekretnina na kojim se predlaže ovrha M. Š., dok ovršna isprava glasi na ovršenicu M. Š., pa kako ovršenica i vlasnica nekretnina na kojima se predlaže ovrha nisu istovjetne osobe, to je prijedlog za ovrhu odbijen, pozivom na odredbu čl. 82. st. 2. i čl. 41. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17.; dalje OZ).

Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP, koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – ''Narodne novine'', 70/19.), u vezi čl. 21. st. 1. OZ, na bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno. Odredbom čl. 82. st. 1. OZ je propisano da je uz prijedlog za ovrhu na nekretnini ovrhovoditelj dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige kao dokaz o tome da je nekretnina upisna kao vlasništvo ovršenika.

Ako je pravo na nekretnini iz stavka 1. toga članka upisano u zemljišnoj knjizi na drugu osobu, a ne na ovršenika, prijedlogu se može udovoljiti samo ako ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upis ovršenikova prava (st. 2.).

Iz izvadaka iz zemljišne knjige slijedi da je na predmetnim nekretninama uknjiženo pravo (su)vlasništva na ime M. Š. na temelju Ugovora sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina od 28. srpnja 2017. kao fiducijarne vlasnice, dok je fiducijarni dužnik ovršenica M. Š..

Fiducijarno vlasništvo podrazumijeva svoju ograničenost raskidnim uvjetom, drugim riječima, ako fiducijaru (fiducijarnom vjerovniku) tražbina osigurana prijenosom vlasništva stvari bude ispunjena, pravo vlasništva te stvari vraća fiducijantu (fiducijarnom dužniku). Stoga, sklapanjem Ugovora sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom prava vlasništva i upisom njegova prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, fiducijar (M. Š.) je stekla pravo vlasništva kao prethodna vlasnica, dok je fiducijant (ovdje ovršenica) potonji vlasnik, odnosno mogući budući ovlaštenik prava vlasništva za slučaj prestanka osigurane tražbine. Međutim, tako dugo dok se ne ostvari uvjet prestanka osigurane tražbine, vlasnik nekretnine je fiducijar kao sadašnji vlasnik, dok je ovršenica, kao fiducijant, tek mogući budući vlasnik (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-644/2018-2 od 9. srpnja 2019.).

Primjenjujući navedeno stajalište na konkretnu situaciju, slijedi da je prvostupanjski sud, odbijanjem prijedloga za ovrhu protiv ovršenice kao potonjeg vlasnika/fiducijanta na nekretninama u vlasništvu fiducijara, pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 82. st.1. i 2. OZ).

Istina je da prema odredbi čl. 327. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.), na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

Međutim, iz samog sadržaja Ugovora sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva nekretnina od 28. srpnja 2017. zaključenog između M. Š. kao fiducijarnog vjerovnika i M. Š. kao fiducijarnog dužnika nije moguće utvrditi da bi se radilo o fiktivnom, dakle i ništetnom ugovoru, ne postoji obveza suda da pokrene postupak utvrđenja ništetnosti ugovora, kako to smatra ovrhovoditeljica, slijedom čega se ne radi o ispravi koja bi u smislu čl. 82. st. 2. OZ bila podobna za upis prava vlasništva ovršenice, dakle nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 82. OZ za određivanje ovrhe na predmetnim nekretninama.

Što se tiče prijedloga ovrhovoditeljice da se zastane s postupkom i Ustavnom sudu Republike Hrvatske podnese zahtjev za ocjenu ustavnosti čl. 82. st. 2. OZ, ovaj sud ne nalazi da su ispunjene pretpostavke iz čl. 37. st. 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 99/99., 29/02., 49/02. - pročišćeni tekst;) za podnošenje takvog zahtjeva.

Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, dakle odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zadru 27. siječnja 2020.

Sudac

Igor Delin