Usž-4448/2024-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske



Poslovni broj: Usž-4448/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME

REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske

u vijeću sastavljenom od sudaca toga

Suda

Borisa Markovića

,

predsjednika vijeća

,

Blanše Turić

i

Željke Zrilić Ježek

,

članice vijeća

te

sudske savjetnice

Tajane Šimunović

,

zapisničarke

, u upravnom sporu

tužitelja

MU

iz

[adresa]

,

[adresa]

,

OIB: [osobni identifikacijski broj]

,

kojeg zastupa

opunomoćenik

odvjetnik

Zoran Vulović

iz

Supetra

,

Bračka 1

, protiv

tuženika

Ministarstva financija Republike Hrvatske

,

Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak

,

Zagreb

,

Frankopanska 1

, radi utvrđivanja nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, odlučujući o žalbi

tužitelja

protiv presude

Upravnog suda u Splitu

,

poslovni broj: Us I-1488/2023-4

od

15. listopada 2024.

, na sjednici vijeća održanoj

22. listopada 2025.

pretpostavljam da je

Odbija se žalba

tužitelja

i potvrđuje se presuda

Upravnog suda u Splitu

,

poslovni broj: Us I-1488/2023-4

od

15. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Presudom

Upravnog suda u Splitu

odbijen je

tuženi

zahtjev za poništavanje rješenja

Ministarstva financija Republike Hrvatske

,

Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak

,

klasa: UP/II-410-23/22-01/165

,

urbroj: 513-04-23-2

od

28. travnja 2023.

i rješenja

financija

,

Porezne uprave

,

Područnog ureda Split

,

klasa: UP/I-416-02/2017-001/20

,

urbroj: 513-07-17/22-24

od

12. ožujka 2022.

2. Osporenim rješenjem tuženika od 28. travnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog poreznog rješenja od 12. ožujka 2022., kojim je djelomično uvažen zahtjev tužitelja te je utvrđeno da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga, koji na dan 1. siječnja 2017. iznosi 442.676,13 kuna i otpisano dugovanje tužitelja na dan 1. siječnja 2022. u ukupnom iznosu od 16.412,06 kuna, dok je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga, koji na dan 1. siječnja 2017. iznosi 337.961,77 kuna.

3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnome ističe da prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razlozi su suprotni dokazima iz postupka te je pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Tužitelj navodi da su založnim pravom osigurana ranija, a ne predmetna potraživanja te je stoga pogrešno utvrđeno da nije nastupila zastara uslijed osiguranja hipoteke, odnosno zaloga na nekretnini temeljem zabilježbe, broj: Z-2116/09. Ističe da je založno pravo upisano u postupku osiguranja, poslovni broj: OVR-121/09, radi osiguranja tražbine po ovršnim ispravama, i to rješenjima poreznog tijela od 24. travnja 2004. pa smatra kako je iz istih očito da se osiguranje odnosi na ranija potraživanja, a ne na predmetna, jer bi time ovim založnim pravom bila osigurana potraživanja unaprijed, to jest i prije nego što su ista dospjela. Tužitelj iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi postojanje nijedne žalbene osnove zbog koje bi osporena presuda bila nezakonita.

7. Prvostupanjski sud uvidom u spis tuženika utvrdio je, da je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare prava na naplatu poreza na dodanu vrijednost utvrđenog u 2007. te poreza i prireza na dohodak po godišnjoj prijavi za 2007. i 2008. jer je predmetni porezni dug osiguran upisom založnog prava na nekretninama u vlasništvu tužitelja, što proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Splitu, broj: Z-2116/09 od 10. rujna 2009., po zahtjevu tuženika.

8. S obzirom da se iz odredbe

članka 94.

stavka 10.

Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", 147/08.)

proizlazi da kada protekne vrijeme zastare, porezno tijelo čija je tražbina osigurana zalogom ili hipotekom, može se namiriti samo iz opterećene stvari, ako se drži u neposrednom posjedu ili ako je njegovo pravo upisano u javnoj knjizi, o čemu se u konkretnom slučaju radi, to je osnovan zaključak. prvostupanjskog suda da za navedena porezna dugovanja nije nastupila zastara prava na naplatu. Nadalje, prvostupanjski je sud ocijenio da je pravilno prvostupanjsko porezno tijelo utvrdilo da za poreznu obvezu poreza na kuću za odmor utvrđenu u 2016. nije protekao šestogodišnji zastarni rok u smislu odredbe

članka 108.

stavka 1.

Općeg poreznog zakona

.

9. Neosnovan je žalbeni navod

tužitelja

kako su založnim pravom osigurana ranija predmetna potraživanja. Ističe se da je prvostupanjski sud dostatno obrazložio da je taj prigovor

tužitelja

neosnovan pozivajući se i na svoj stav koji je izrazio i ranijoj presudi,

poslovni broj: 6 UsIpor-251/2020-14

od

20. prosinca 2021.

odnosno ocijenjen ga neosnovanim.

10. Slijedom navedenog proizlazi da se navodi žalbe ne nalaze osnovanim i od utjecaja na drukčije rješenje predmetne upravne stvari, zbog čega je trebalo temeljem

članka 135.

stavka 1.

ZUS-a

odlučiti kao i izreći presudu.

U

Zagrebu

22. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Marković