I Kž-935/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 935/11-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak-Bosanac kao predsjednice vijeća te Melite Božičević-Grbić, Ileane Vinja, mr. sc. Branka Brkića i Miroslava Šovanja kao članova vijeća i sudske savjetnice Jasmine Štrucelj kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. J. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. D. J. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 2. rujna 2011. broj K-18/11, u sjednici održanoj dana 5. siječnja 2012.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se prvostupanjska presuda:

a) preinačuje u odluci o kazni tako da se opt. D. J., tako da se za kaznena djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u vezi s čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06; u nastavku: ZIDKZ) zbog kojih je proglašen krivim pod toč. 1), 2), 3) i 4) izreke pobijane presude, prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora u trajanju tri godine za svako djelo te se opt. D. J., primjenom čl. 60. st. 1. i 2. toč. d. KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju devet godina.

b) ukida u dijelu odluke o troškovima u odnosu na opt. D. J. i predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu da o tome odluči predsjednik vijeća posebnim rješenjem.

II. Odbija se žalba opt. D. J. kao neosnovana i u ostalom pobijanom, a neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

I Kž 935/11-4

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci proglašeni su krivima zbog četiri kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ u vezi s čl. 41. ZIDKZ opt. M. J. i opt. D. J., te su im, na temelju iste odredbe prethodno utvrđene pojedinačne kazne zatvora, i to opt. D. J. u trajanju tri godine za svako djelo, a opt. M. J., uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ, u trajanju dvije godine za svako djelo. Na temelju čl. 60. st. 1. i 2. toč. d) KZ osuđeni su na jedinstvene kazne zatvora, opt. M. J. u trajanju pet godina, a opt. D. J. u trajanju sedam godina i šest mjeseci.

Istom su presudom zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 41. ZIDKZ proglašeni krivima opt. S. B. (toč. 2) izreke) i opt. T. G. (toč. 3) izreke) te su obojica uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. toč. c) KZ osuđeni na kazne zatvora, opt. S. B. u trajanju dvije godine, a opt. T. G. u trajanju dvije godine i sedam mjeseci.

Na temelju čl. 63. KZ optuženicima je u kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru i svako oduzimanje slobode, opt. M. J. od 28. studenog 2010. pa nadalje, a opt. S. B. od 28. studenog 2010. do 2. rujna 2011.

Na temelju čl. 82. st. 1. i 3. KZ u vezi s čl. 466. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06; u nastavku; ZKP/97) oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, od opt. M. J. 27.890,00 kn, od opt. S. B. 1.500,00 kn i od opt. D. J. 230.610,00 kn.

Na temelju čl. 80. st. 1. i 3. u vezi s čl. 173. st. 7. KZ od opt. M. J. oduzeto je 25 paketa opojne droge marihuane težine 24.260,7 grama.

Na temelju čl. 122. st. 1. i 4. ZKP/97 opt. T. G. je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnoj svoti 300,00 kn, dok su ostali optuženici oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti.

Istom je presudom na temelju čl. 353. toč. 3. ZKP/97 protiv opt. S. B. odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ opisano pod toč. 4) izreke prvostupanjske presude.

Protiv te presude, u odnosu na opt. D. J. žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se u pobijanom dijelu presuda preinači izricanjem kazne zatvora opt. D. J. u duljem trajanju te ovog optuženika obveže naknaditi troškove kaznenog postupka.

Opt. D. J. podnio je žalbu putem braniteljice A. T., odvjetnice iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi je predloženo ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje, a podredno preinačenje na način da se optuženika oslobodi od optužbe za kaznena djela iz toč. 1) i 3) presude, a u ostalom dijelu preinači u pravnoj oznaci i proglasi krivim za jedno produljeno kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ uz osudu na blažu kaznu.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

I Kž 935/11-4

Nakon što je spis u skladu s čl. 373. st. 1. ZKP/97 dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, u pisanom je mišljenju zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio da se prihvati žalba državnog odvjetnika, a žalba opt. D. J. odbije kao neosnovana.

O sjednici vijeća obaviješten je državni odvjetnik, koji nije pristupio pa je sjednica temeljem čl. 374. st. 4. ZKP/97 održana u njegovoj odsutnosti.

Osnovana je žalba državnog odvjetnika, dok je žalba opt. D. J. neosnovana.

Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP/97 opt. D. J. tvrdi da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su navedeni razlozi nejasni i proturječni sebi i ispravama u spisu, jer da se obrazloženje njegove kaznene odgovornosti svodi na razloge o neprihvaćanju negiranja učina kaznenih djela iz toč. 1) i 3) izreke pobijane presude. Dodaje da sud prvog stupnja nije obrazložio neprimjenu instituta produljenog kaznenog djela, niti je dao razloge za primjenu čl. 60. KZ. Potonjim prigovorom žalitelj se nadovezuje na žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona držeći da istovjetan način počinjenja kaznenih djela i vremenska povezanost čine jedinstvenu cjelinu zbog čega je trebalo primijeniti institut produljenog kaznenog djela.

Nije u pravu optuženik da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka. Prvostupanjski sud je korektno reproducirao sadržaj dokazne građe, istu sveobuhvatno i cjelovito ocijenio dajući jasne, određene i dostatne razloge o utvrđenju odlučnih činjenica za zaključak o kaznenoj odgovornosti opt. D. J. (i ostalih optuženih), koji razlozi nisu u znatnom proturječju i nejasni. Sud prvog stupnja vrednovao je ukupnost dokaznog materijala povezujući iskaz opt. M. J. sa iskazom opt. D. J., kako u odnosu na kaznena djela koja žalitelj ne osporava, tako i u odnosu na ona koja negira. Prvostupanjski sud ocjenjuje i zaključuje da je način postupanja optuženih istovjetan što stavlja u korelaciju sa priznanjem opt. M. J., koji terećenjem žalitelja bezrezervno tereti i sebe za ista djela, pri čemu je iskaz opt. M. J. dijelom potkrijepljen materijalnim i drugim personalnim dokazima (iskazima suoptuženika). Naime, žalitelj je tek dio argumenata prvostupanjskog suda izdvojio radi potkrijepe svoje žalbene tvrdnje iskazujući ustvari nezadovoljstvo utvrđenjima i razlozima pobijane presude što je prigovor činjenične naravi. Nadalje, sud nije dužan iznositi razloge za neprimjenu određenih kaznenopravnih instituta već dati razloge za svoju odluku pri čemu je dano dostatno obrazloženje za primjenu odredbe o stjecaju kod odluke o kazni.

Nasuprot tvrdnje žalitelja ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je na inkriminiranu djelatnost pravilno primijenjena odredba čl. 60. KZ. Naime, prvostupanjski je sud utvrdio da je žalitelj prodavao opojnu drogu marihuanu u četiri navrata, neutvrđenog dana u veljači 2010. (toč. 1) izreke), neutvrđenog dana u travnju 2010. (toč. 2) izreke), neutvrđenog dana tijekom ljeta 2010. (toč. 3) izreke) i krajem studenog 2010. (toč. 4) izreke) na način da je u sva četiri navrata postupao sa opt. M. J. pri čemu je u tri navrata drogu marihuanu nepoznati vozač preveo kamionom sa područja Republike Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, dok je pod toč. 3) izreke opt. D. J. nabavio i prevezao drogu u Z., a u događajima pod 2) i 3), uz opt. M. J. i opt. D. J. sudjeluju opt. S. B. te opt. T. G.. Stoga, bez obzira na zaključak suda prvog stupnja o istovjetnom modusu operandi, imajući u vidu istaknute posebnosti pri učinu svakog pojedinog djela, a osobito da se kod ovih djela radilo o prodaji opojne droge

I Kž 935/11-4

marihuana u različitim vremenskim razdobljima, koja se ne nadovezuju jedno na drugo, ne postoji vremenska povezanost u počinjenju djela koja bi opravdavala primjenu čl. 61. KZ.

Slijedom navedenog nije osnovana žalba opt. D. J. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona na koje, kao sud drugog stupnja, pazi po službenoj dužnosti prema odredbi iz čl. 379. st. 1. ZKP/97.

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a u stvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, opt. D. J. smatra pogrešnim zaključak da je povezan sa prijevozom i prodajom opojne droge marihuane iz veljače i ljeta 2010. godine, jer da terećenje opt. M. J. nije potkrijepljeno ni jednim drugim materijalnim ni personalnim dokazom.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne i brižljive ocjene, osobito ocjenom iskaza opt. M. J. pojedinačno i u povezanosti sa ostalim personalnim i materijalnim dokazima ispravno utvrdio da je opt. D. J., osim kaznenih djela iz travnja i studenog 2010. koja nisu sporna, počinio i ona iz veljače i ljeta 2010.. Premda za ova djela nema materijalnih dokaza (kao ni za djelo pod toč. 2.), vrednovanje personalnih dokaza u međusobnoj svezi, kako je podrobno navedeno u pobijanoj presudi (str. 18 do 21 presude) podupire ispravnost zaključka o učinu i ovih osporenih djela. Naime, opt. M. J. svojim je iskazivanjem tijekom postupka dosljedno opisuje kriminalnu djelatnost opt. D. J., istovremeno tereti sebe, time da je za utvrđenje učina djela opisnih pod toč. 2. i 4. izreke presude sud koristio iskaze suoptuženika, opt. S. B. i opt. T. G., uz iskaz žalitelja koji i sam priznaje ova djela, te koristeći se rezultatom provedenih posebnih izvidnih mjera. Iskaz optuženika personalni je dokaz kojeg sud cijeni kao i ostale dokaze i stoga može biti osnovom za utvrđenje odlučnih i ostalih dokazno važnih činjenica, što ispravno čini prvostupanjski sud u pobijanoj presudi. Budući je za svoje zaključke prvostupanjski sud dao valjano i logično obrazloženje, koje u svemu, kao ispravno, prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, na koje se upućuje žalitelj radi izbjegavanja ponavljanja, to nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni u odnosu na opt. D. J., drži da je zbog velike količine opojne droge marihuane koja je predmet djela, načina njegova počinjenja i pribavljene velike imovinske koristi trebalo izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.

Ispitavši odluku o kazni povodom žalbe državnog odvjetnika, ali i u skladu s čl. 382. ZKP/97, budući da žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj sud drugog stupnja nalazi da je osnovana žalba državnog odvjetnika. U pravu je državni odvjetnik kada upire na povećanu pogibeljnost djela izraženu kriminalnim postupanjem žalitelja koje ima međunarodni element i prelazi granice jedne države te velikom količinom opojne droge marihuane (ukupno oko 64 kg) što nije dobilo dovoljno odraza kod odmjeravanja jedinstvene kazne. Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i opt. D. J. osuditi na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju devet godina koja će ostvariti zakonom propisanu svrhu kažnjavanja.

I Kž 935/11-4

Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 382. ZKP/97 ovaj sud nalazi da je na temelju pravilno utvrđenih činjenica, osnovano i ispravno od opt. D. J. oduzeta imovinska korist u iznosu 230.610,00 kuna.

Osnovano državni odvjetnik prigovara pravilnosti odluke o trošku, odnosno da se odredba čl. 122. st. 4. ZKP/97 može primijeniti tek nakon utvrđenja okolnosti koje opravdavaju njenu primjenu. Naime, sud prvog stupnja navodi kako je za opt. D. J. in favorem uzeo da je bez prihoda i imovine jer nema točnih podataka o istom, a da nije vodio računa o svim relevantnim činjenicama i raspoloživim podacima u spisu o kojima ovisi odluka o troškovima postupka, poglavito kada se ima na umu i okolnost da je od optuženika oduzeta značajna svota novca na ime ostvarene imovinske koristi Stoga je trebalo odluku o troškovima kaznenog postupka u odnosu na opt. D. J. ukinuti i predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu, da predsjednik vijeća o troškovima kaznenog postupka odluči posebnim rješenjem (čl. 120. st. 2. ZKP).

Slijedom navedenog, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1., čl. 388. st. 1. i čl. 387. ZKP/97 odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. siječnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Štrucelj, v.r.

Zlata Lipnjak-Bosanac, v.r.