Rev-1092/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1092/1990-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Hrvoja Momčinovića kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. pok. I. iz R., koga zastupa punomoćnik Ž. B., odvjetnik iz Z., protiv tuženika M. S. pok. I. iz B., koga zastupa punomoćnik M. A., dipl. pravnik iz Z., radi utvrdjenja i predaje u posjed, rješavajući revizije tužitelja i tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 6. prosinca 1989. br. Gž-1005/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zadru od 18. travnja 1989. br. P-727/88, u sjednici održanoj dana 31. listopada 1990.,

r i j e š i o j e :

Ukidaju se presude Okružnog suda u Zadru od 6. prosinca 1989. br. Gžr 1005/89-2 i Općinskog suda u Zadru od 18. travnja 1989. broj P-727/88, te predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom presudom odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrdjena prvostepena presuda, koja u izreci glasi:

"Utvrdjuje se da je tužitelj S. D. pok. I. temeljem nasljedjivanja suvlasnik za 1/5 dijela čestice zem. broj 154/10 k.o. B. u površini od cca 85 m[2] , označene u položajnom nacrtu mjernika - vještaka E. M., radnika Općinskog zavoda za katastar i geodetske poslove Zadar, od 10. srpnja 1986.g. - žutom bojom (list spisa 24) koji je nacrt sastavni dio ove odluke, pa je tuženi dužan navedeni dio nekretnine predati tužitelju u suposjed u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev tužitelja se odbija kao neosnovan.

Dužan je tuženik naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 295.748 dinara u roku od 15 dana."

Protiv odgovarajućih dijelova drugostepene presude stranke su izjavile reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovori na reviziju nisu podneseni, a Javno tužilaštvo Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizije su osnovane.

Nižestepeni sudovi su učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), jer nižestepene presude imaju nedostataka zbog kojih se ne može ispitati njihova pravilnost. Naime, obje stranke u revizijama osnovano navode, da nižestepeni sudovi nisu odlučili o postavljenom tužbenom zahtjevu na način, da se izmedju stranaka riješi nastali spor.

Tužitelj je tražio, da sud utvrdi, da je on temeljem nasljedjivanja vlasnik k.č. 154/10 k.o. B. u površini od 105 m označena u položajnom nacrtu mjernika vještaka od 10.VII.1986. M. E., žutom bojom i da je tuženik dužan predati tužitelju u posjed navedeni dio parcele (strana lista 33 i 75 u spisu).

Prvostepeni sud je utvrdio tužitelja temeljem nasljedjivanja suvlasnikom za 1/5 dijela k.č. 154/10 k.o. B. u površini od cca 85 m prema istom položajnom nacrtu i naredio tuženiku da taj dio nekretnine preda u suposjed tužitelju, a tužitelja s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva odbio.

Prvostepeni sud je odlučio o tužbenom zahtjevu na navedeni način, jer je utvrdio, da sada pok. otac stranaka S.

I., pok. K. nije oporukom ostavio tužitelju sporni dio nekretnine pa da stoga tužitelju pripada zakonski dio temeljem rješenja o nasljedjivanju od 8. listopada 1976. broj

Medjutim, uvidom u ostavinski spis prvostepenog suda br. O-678/78, a što izmedju stranaka nije ni sporno, vidi se da je otac stranaka oporukom od 4. X. 1973. ostavio tužitelju zemljište zvano D. o. k. k. i da je tužitelj temeljem oporuke postao nasljednik na tom zemljištu. Ukoliko je navedenim rješenjem o nasljedjivanju utvrdjerio da sporna zemljišna čestica spada u ostavinsku imovinu i da je s njome oporučno ostavitelj raspolagao tada isto rješenje o nasljedjivanju veže stranke koje su učestvovale u ostavinskom postupku (član 231. Zakona o nasljedjivanju). U tom slučaju u parnici je trebalo utvrditi, da li se navedeno oporučno raspolaganje odnosi na k.č. 154/10 koja se u katastarskim mapama vodi na imenu tuženika i da li je ta čestica nastala iz neke druge čestice i koje, i u kojoj površini, te da li čini gradjevinsku parcelu, koja se ne može cijepati. 0 navedenim okolnostima ovisi, da li je tuženik dužan predati i u kojoj površini tužitelju spornu česticu. Prvostepeni sud je utvrdio, da je otac stranaka, sada pok. S. I. ostavio tužitelju k.č. br. 149/6, dok u ostavinskom rješenju nema čestice pod tim brojem već 149/2. Iz ostavinskog spisa može se zaključiti, da je otac stranaka za života podijelio jedan dio svoje imovine, ali se ne vidi, da li je i taj dio imovine ušao u ostavinsku imovinu odnosno ostavinsko rješenje, te da li su stranke već bile u posjedu imovine koju su naslijedile, ili pak ranije dobile, kao i da li je nakon smrti oca došlo do promjene u odnosu na posjed i da li su se stranke (braća) i treći brat Lj. oko tog sporazumjeli - podijelili.

U prvostepenoj presudi se navodi, da je tuženik gradio kuću, ali se ne vidi kada i na kojoj čestici, te da li je gradjenjem tuženik stekao pravo vlasništva na spornoj parceli ukoliko je gradio na njoj. Dakle, radi se o sporu izmedju stranaka u odnosu na odredjeni dio nekretnine, pa se ne može prihvatiti ocjena nižestepenih sudova da se radi o zakonskom nasljedjivanju na spornoj parceli, jer ako otac za života nije raspolagao zemljištem onda je raspolagao oporukom, pa u tom slučaju ne bi se radilo o zakonskom nasljedjivanju kako su zaključili nižestepeni sudovi.

Zbog navedenih nejasnoća ne može se prihvatiti ocjena nižestepenih sudova, da je o tužbenom zahtjevu trebalo odlučiti primjenom odredbe člana 43. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, već je veća vjerojatnost, da je tužitelj postavio tužbeni zahtjev u smislu odredbe člana 37. istog zakona.

S obzirom na izloženo valjalo je prihvatiti revizije stranaka, ukinuti nižestepene presude i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

U nastavku postupka prvostepeni sud otkloniti će nedostatke koji su doveli do naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka, raspraviti sporne okolnosti sa strankama, te izvesti dokaz saslušanjem stranaka na iste okolnosti a prema potrebi i ostale dokaze ukoliko ih stranke predlože, a nakon toga donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu i o parničnom trošku.

Na temelju izloženog odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe člana 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

Predmet revizijskog postupka nije bilo rješenje o privremenoj mjeri budući da se iz nižestepenih odluka i stanja u spisu ne vidi da je drugostepeni sud odlučio o žalbi tužitelja protiv rješenja prvostepenog suda od 18. IV. 1988.

U Zagrebu, 31. listopada 1990.

Predsjednik vijeća:

Mr. Hrvoje Momčinović, v.r.