Usž-1917/2015-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-1917/15-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Otočan predsjednice vijeća, Fedore Lovričević-Stojanović i Dijane Vidović članica vijeća, te više sudske savjetnice Andreje Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice A. Z. iz V., Bosna i Hercegovina, koju zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznavanja prava na obiteljsku mirovinu, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4346/13-9 od 13. ožujka 2015., na sjednici vijeća održanoj 11. studenoga 2015.

p r e s u d i o j e

Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4346/13-9 od 13. ožujka 2015.

Obrazloženje

Osporavanom presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, klasa: 140-03/13-02/03441225771, urbroj: 341-99-05/3-13/8049, broj spisa: 357084, od 12. rujna 2013. (I točka izreke). Ujedno je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (II točka izreke).

Citiranim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskoga zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., klasa: 140-03/13-02/OB, urbroj: 341-25-05/3-13-076270, broj: 185194, od 21. lipnja 2013. kojim je odbijen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu iza smrti supruga, hrvatskoga branitelja iz Domovinskog rata D. Z. (umrloga ...), s obrazloženjem da ne ispunjava pretpostavke za priznanje prava na obiteljsku mirovinu prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14., dalje u tekstu ZOPHBDR).

Protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, tužiteljica (u daljnjem tekstu: žaliteljica) podnosi žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe nesporne činjenice da je njenoj djeci koju je dobila u braku sa pok. D. Z. bilo priznato pravo na obiteljsku mirovinu. U predmetnoj stvari smatra nespornim da se njen zahtjev trebao riješiti prema mjerodavnom materijalnom pravu, a to su Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji i Zakon o mirovinskom osiguranju, budući da članak 25. prethodno navedenoga Zakona navodi da se pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruje pod uvjetom i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno. U osnovi smatra pogrešnom konstataciju u presudi prvostupanjskoga suda kako je u upravnom postupku pravilno odbijen njen zahtjev za priznanje prava na obiteljsku mirovinu temeljem ZOPHBDR-a jer nema utvrđen status člana obitelji. Smatra da je status člana obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata relevantan za priznanje prava na obiteljsku invalidninu, ali ne i za obiteljsku mirovinu. Tvrdnju tuženika, kao i Upravnog suda, prema kojoj nedostatak potvrde o statusu člana obitelji poginulog hrvatskog branitelja čini bitan razlog da joj se ne prizna pravo na obiteljsku mirovinu, smatra diskriminirajućom i apsurdnom. Posebno ističe načelo nadređenosti europskog prava nacionalnom, te obvezi države da sve obvezujuće akte tijela EU prenese u svoje zakonodavstvo. Odnosno drži da se određena pravna pitanja ne smiju regulirati suprotno regulaciji na razini EU. Zbog toga, žaliteljica uz žalbu podnosi i prijedlog za prekid postupka i pokretanje prethodnog postupka pred Sudom Europske unije. Predlaže stoga Visokom upravnom sudu da žalbu uvaži i poništi presudu Upravnog suda u Zagrebu te da žaliteljici prizna pravo na obiteljsku mirovinu uz prijedlog za prekid postupka do donošenja odluke Suda Europske unije o prethodnom pitanju.

U skladu s odredbom članka 71. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12. i 152/14., dalje u tekstu ZUS) tuženik je dostavio odgovor na žalbu u kojem je iskazao kako ostaje kod svoga odgovora u povodu tužbe od 19. veljače 2014. te smatra da je prvostupanjski Upravni sud postupio zakonito pa predlaže da se žalba protiv presude toga Suda odbije.

Žalba nije osnovana.

Iz sveukupnih podataka upravnog i sudskog spisa te presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4206/2009-4 od 4. srpnja 2012., proizlazi da je ranijim rješenjem Središnje službe HZMO-a od 11. veljače 2009. odbijen zahtjev žaliteljice (odnosno njena žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 18. lipnja 2008.) da joj se prizna pravo na obiteljsku mirovinu iza smrti supruga D. Z. jer je u postupku utvrđeno da nema priznat status člana obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Takovo stajalište potvrđeno je citiranom presudom broj Us-4206/2009-4 od 4. srpnja 2012.

Člankom 24. ZOPHBDR-a je propisano da članovi obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata čija je smrt prouzročena ranjavanjem, ozljedom, bolešću, pogoršanjem, odnosno pojavom bolesti zadobivenoj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske imaju pravo na obiteljsku mirovinu prema ovom Zakonu. Člankom 25. istoga Zakona je propisano da se pravo na obiteljsku mirovinu ostvaruje pod uvjetom i na način propisan Zakonom o mirovinskom osiguranju ako nije ovim Zakonom drukčije određeno. Odredbom članka 109. stavka 1. točke 3. ZOPHBDR-a propisano je da se status člana obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje u upravnom postupku na temelju pisanog zahtjeva člana obitelji, a na temelju dokaza propisanih ovim Zakonom.

Nadležni Ured državne uprave u jedinici područne (regionalne) samouprave, odnosno nadležno upravno tijela Grada Z. je prvostupanjsko tijelo koje po zahtjevu stranke ili po služenoj dužnosti u slučajevima predviđenim ovim Zakonom postupa u upravnim stvarima i rješava o: između ostaloga, o statusu člana obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata (članak 122. stavak 1. i 2. ZOPHBDR-a).

S obzirom na prigovor u žalbi da je priznanje statusa člana obitelji smrtno stradaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata samo relevantan za priznanje prava na obiteljsku invalidninu, ali ne i za obiteljsku mirovinu, valja upozoriti na odredbu članka 75. ZOPHBDR- a kojom je propisano da je obiteljska invalidnina osnovno pravo na osnovi smrti člana obitelji i na temelju tog prava ostvaruju se sva ostala prava ako ovim Zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.). Slijedom citiranih odredaba ZOPHBDR-a nesporno je da je ostvarivanje prava na obiteljsku mirovinu temeljem toga Zakona uvjetovano priznanjem statusa člana obitelji smrtno stradaloga, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u smislu članka 6. stavka 1. a u svezi članka 3. ZOPHBDR-a.

Nesporno je iz podataka upravnog i sudskog spisa kao i navoda žaliteljice da nema priznat status člana obitelji smrtno stradaloga, zatočenog ili nestalog hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, stoga je s te osnove pravilno utvrđeno u upravnom postupku kao i upravnom sporu da ne može ostvariti pravo na obiteljsku mirovinu na osnovi ZOPHBDR-a. Napominje se kako u predmetnom upravnom spisu prileži rješenje Središnje službe od 4. veljače 2014. kojim je odbijena žalba odnosno zahtjev žaliteljice da joj se prizna pravo na obiteljsku mirovinu prema općem propisu tj. prema Zakonu o mirovinskom osiguranju s obrazloženjem da ne ispunjava pretpostavke za priznanje prava na obiteljsku mirovinu prema tome Zakonu. Međutim, navedeno rješenje nije predmet ovoga upravnog spora. Imajući na umu relevantne činjenice predmetne upravne stvari ovaj Sud ocjenjuje da je presuda Upravnog suda u Zagrebu pravilna i zakonita jer ne postoje razlozi zbog kojih žaliteljica pobija navedenu presudu. Slijedom odredbe članka 79. ZUS-a prvostupanjski je sud pravilno odbio zahtjev žaliteljice za naknadu troškova upravnog spora.

Visoki upravni sud nije prihvatio u žalbi iznesen prijedlog za prekid spora do donošenja odluke Suda Europske unije o prethodnom pitanju. Naime, sustav prethodnog postupka je temeljni mehanizam prava Europske unije kojemu je cilj omogućiti nacionalnim sudovima da osiguraju ujednačeno tumačenje i primjenu prava EU u svim državama članicama. Prema članku 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Sud Europske unije je nadležan donositi prethodne odluke o: a) tumačenju Ugovora; b) valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Unije. Kada se takovo pitanje pojavi pred bilo kojim sudom države članice, taj sud može, smatra li da mu je odluka o tom pitanju nužna da bi presudio, zatražiti od Europskog suda da o njemu donese odluku. Važno je imati na umu da prethodni postupak nije pravni lijek niti neka vrsta upućivanja predmeta na odlučivanje „višem“ sudu. Europski sud ne rješava predmet prethodnom odlukom već daje interpretaciju prava EU, a na nacionalnom sudu jest da vjerno primijeni tu interpretaciju.

Međutim, u konkretnom predmetu nije dovedena u pitanje valjanost određene norme prava Europske unije nego se radi isključivo o utvrđivanju relevantnih činjenica i pravilnoj primjeni nacionalnog prava.

Slijedom navedenoga, ovaj Sud je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbio žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a) to je temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 11. studenoga 2015.

Predsjednica vijeća

Sanja Otočan,v.r.