IV Kž-32/1995-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Šibl Neve i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osum. V.A. zbog krivičnog djela iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja J.A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 17. svibnja 1995. br. Kv-90/95 (Kio-418/94), u sjednici održanoj 8. studenog 1995.,
Legislator headnote
AI generatedIV Kž-32/1995-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem, u povodu neslaganja istražnog suca, u smislu čl. 150. st. 7. ZKP, odbijen je zahtjev oštećenika kao tužitelja J.A. za provođenje istrage protiv osum. V.A. zbog krivičnog djela prevare iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: IV Kž 32/1995-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Potrebica Ante, kao predsjednika vijeća, te Šibl Neve i Vrbetić Vesne, kao članova vijeća i savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv osum. V.A. zbog krivičnog djela iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja J.A. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 17. svibnja 1995. br. Kv-90/95 (Kio-418/94), u sjednici održanoj 8. studenog 1995.,
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba oštećenika kao tužitelja J.A., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem, u povodu neslaganja istražnog suca, u smislu čl. 150. st. 7. ZKP, odbijen je zahtjev oštećenika kao tužitelja J.A. za provođenje istrage protiv osum. V.A. zbog krivičnog djela prevare iz čl. 137. st. 1. i 2. KZRH.
Protiv tog rješenja podnio je žalbu oštećenik kao tužitelj po svom punomoćniku, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
Žalba je osnovana.
Pravilno ističe žalitelj da je, za sada, preuranjen zaključak suda prvog stupnja o nepostojanju osnovane sumnje da bi osumnjičenik počinio inkriminirano krivično djelo.
Naime, sud prvog stupnja je na temelju podataka iz spisa Općinskog državnog odvjetništva iz Rijeke i obrane osumnjičenika zaključio da ne postoje dokazi koji bi upućivali na zaključak da je osumnjičenik inkriminiranim ponašanjem prevario oštećenika, već da se među njima radi o građanskopravnom odnosu proizašlom iz ugovora od 4. svibnja 1992. godine o osnivanju tzv. offshore poduzeća u Sjedinjenim Američkim Državama, država Delware, u ime i za korist ošt. J.A.
Osim toga, sud prvog stupnja smatra utvrđenim da iznos od 6.550 DEM kojeg je oštećenik dao osumnjičeniku (po ugovoru je to trebao biti iznos od 6.700 DEM), predstavlja trošak registracije i osnivanja rečenog poduzeća, a sva daljnja potraživanja za koja osumnjičenik tvrdi da ih ima prema oštećeniku, da su proizašla iz potrebe da se za osnovano poduzeće "A.Ltd" plati godišnji porez i takse.
Međutim, pri tome sud prvog stupnja propušta analizirati navod iz zahtjeva za provođenje istrage prema kojem je osumnjičenik, s osnove registriranog poduzeća u SAD-u, obećao oštećeniku ishoditi inozemni kredit, a što, međutim, nije učinio.
S tim u vezi oštećenik je tijekom informativnog razgovora s djelatnicima policije ustvrdio da se ugovoreni iznos od 6.700 DEM samo dijelom odnosio na troškove registracije poduzeća, a, u stvari, većim dijelom je predstavljao nagradu osumnjičeniku zbog budućeg ishođenja inozemnog kredita.
U tom kontekstu cijenjeni su i iskazi M.R. i Z.T. koji u obavljenom informativnom razgovoru tvrde da je osumnjičenik uistinu nudio oštećeniku ishođenje kredita, kao, uostalom, i njima samima.
Zbog toga, a budući da, za sada, nije razjašnjeno u koju svrhu je osumnjičenik primio citirani iznos novca od oštećenika, te da li iznos od 6.700 DEM predstavlja uobičajenu svotu troškova registracije poduzeća u SAD-u ili, pak, u sebi sadrži i nagradu osumnjičeniku za obećani kredit, biti će potrebno da sud prvog stupnja, u smislu čl. 150. st. 2. ZKP, prije odluke o osnovanosti zahtjeva za provođenje istrage, pozove oštećenika kao tužitelja i osumnjičenika da se izjasne o naprijed izloženim okolnostima koje su, prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, kao suda drugog stupnja, relevantne za ocjenu postojanja osnovane sumnje da li je osumnjičenik postupao prevarno ili nije.
Tek na temelju tako razjašnjenih činjenica sud prvog stupnja će biti u mogućnosti donijeti valjanu odluku o eventualnoj potrebi provođenja istrage protiv osumnjičenika, zbog čega je žalbu oštećenika kao tužitelja trebalo uvažiti i na temelju čl. 385. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 8. studenog 1995.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Vinja Ileana v.r.
Potrebica Ante v.r.