I Kž-248/2004-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 248/04-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec, kao predsjednice vijeća, te Marijana Svedrovića i Josipa Budinskog, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zadru od 21. siječnja 2004. godine, broj K-43/01, u sjednici održanoj dana 08. lipnja 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. S. B. i opt. D. V. proglašene su krivima zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, pa im je za to kazneno djelo, po čl. 67. KZ-a, primijenjena uvjetna osuda i izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, sa rokom kušnje u trajanju od tri godine – svakoj.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a, u vezi čl. 80. KZ-a, optuženicama je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – opojne droge, privremeno oduzeto od PU Zadarske.

Po čl. 122. ZKP-a, opt. S. B. i opt. D. V. dužne su snositi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn – svaka.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, ili, pobijana presuda preinači u odluci o kaznenoj sankciji, na način da se optuženice osude na kaznu zatvora, a ne da se prema njima primjenjuje uvjetna osuda.

I Kž 248/04-3

Odgovori na žalbu nisu podneseni.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je proslijeđen Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema državnom odvjetniku, količina droge i način njenog pakiranja, činjenica da je kod optuženica pronađeno samo 50,00 kn, da žive kao podstanarke i kupuju drogu u Splitu, a prema državnom odvjetniku, droga je znatno jeftinija u Šibeniku, što se zajedno ukazuje da su optuženice kupile drogu radi prodaje (u smislu kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a), a ne za vlastitu uporabu (u smislu ostvarenja kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a).

Suprotno takvim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja dao je valjane razloge zašto smatra da su opt. S. B. i opt. D. V., drogu posjedovale radi vlastite uporabe, a ne i zbog prodaje. Razlozi suda prvog stupnja (da su obje optuženice imale dovoljno novca pribavljenog vlastitim radom, ali i od roditelja, te da je pretežna količina droge pronađena kod optuženica, iako su imale dovoljno vremena da je stave u promet da su to željele, način držanja dijela droge – u kutiji sa cigaretama pomiješane sa običnim duhanom, te posebna okolnost da je droga dobrovoljno predana policiji…), predstavljaju i za ovaj Vrhovni sud, prihvatljive razloge, te je sud prvog stupnja pravilno zaključio da su obje optuženice posjedovale drogu radi osobne uporabe, a ne radi prodaje, kako to u žalbi ističe državni odvjetnik. Kako je sud prvog stupnja dao valjane razloge za odlučnu činjenicu kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a, ni na koji način nije pogrešno utvrdio činjenično stanje, te se na te razloge i upućuje državni odvjetnik.

Isto tako, nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi ističe da je obje optuženice trebalo osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora (a ne im primjenjivati uvjetnu osudu), a iz razloga generalne prevencije, u smislu ostvarenja ciljeva iz čl. 50. KZ-a. Obje optuženicu su primarni delikventi, kod obje postoji spremnost da nastave školovanje i bez obzira na nužnost vođenja brige o generalnoj prevenciji, ovaj Vrhovni sud, u konkretnom slučaju smatra da treba pružiti šansu optuženicama da se ubuduće kane vršenja kaznenih djela, tako da će se i prema mišljenju ovog Vrhovnog suda, uvjetnom osudom ostvariti sve svrhe te parapenalne sankcije, kako to ističe i sud prvog stupnja, a na koje razloge se upućuje i državni odvjetnik. Sigurnosna mjera (čl. 80., i u vezi čl. 173. st. 7. KZ-a), utemeljena je na zakonu, sud prvog stupnja dao je valjane razloge za njenu primjenu, te na iste razloge se također upućuje državni odvjetnik.

I Kž 248/04-3

Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, nisu nađene povrede zakona niti su počinjene postupovne povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 379. ZKP-a), zbog čega, je po čl. 387. ZKP-a, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 08. lipnja 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Hajrija Novoselec, v.r.