I Kr-72/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr-72/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac, Senke Klarić-Baranović, Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zlatka Gledeca, kao zapisničara, u kaznenom predmetu os. D. K., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Županijskog suda u Sisku od 13. ožujka 2002. godine broj Kv- 139/01 (Km-5/98), u sjednici održanoj dana 16. siječnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. D.K. za izvanredno ublažavanje kazne.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Sisku od 30. travnja 1990. godine broj Km-5/98, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. prosinca 1999. godine broj Kž-557/99 osuđen je D.K. zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. KZ na kaznu maloljetničkog zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci.

Osuđenik je podnio zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem kao nove okolnosti ističe podatak, da se nalazi u izvanbračnoj zajednici s T.T., u kojoj je rođen maloljetni sin M., sada star četiri godine, a obitelj mu se nalazi u teškoj materijalnoj situaciji, zbog čega je njegova pomoć neophodna.

Smatra da su izložene okolnosti u dovoljnoj mjeri nove da se temeljem njih zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne prihvati.

Prvostupanjski sud dostavljajući zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, predložio je da se on odbije, a negativni su i prijedlozi Županijskog državnog odvjetnika u Sisku, te zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske.

Zahtjev nije osnovan.

Na temelju čl. 414. ZKP ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kada se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude, ili sud nije tada za njih znao, iako su postojale, a koje su takove pravne prirode da bi očito dovele do blaže osude.

Podnositelj u svom zahtjevu ističe okolnost koja nije nova, jer je istu cijenio sud prvog stupnja (list broj 172 spisa) u svojoj presudi.

Istovremeno, postojanje teške materijalne situacije, u kojoj se našla njegova izvanbračna obitelj, nije okolnost takvog značaja da bi, s obzirom na težinu djela, kao i stupanj kaznene odgovornosti, očito dovela do blaže osude, sve da je i postojala ranije, posebno, s obzirom na podatak sadržan u izvješću Centra za socijalnu skrb u S. (list 204 spisa), prema kojem se njegova izvanbračna supruga vratila svojim roditeljima (gdje živi zajedno sa maloljetnim sinom), te nema namjeru i dalje živjeti u izvanbračnoj zajednici s osuđenikom, nakon što se on vrati s izdržavanja kazne maloljetničkog zatvora. Materijalna egzistencija im je osigurana na način da ih materijalno pomažu njeni roditelji, a uz to su i korisnici mjesečne pomoći za uzdržavanje, kao i povremene jednokratne novčane pomoći.

Kako, dakle, nema zakonskih uvjeta iz čl. 414. ZKP, odlučeno je na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, kao u izreci.

U Zagrebu, 16. siječnja 2003. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlatko Gledec, v.r.

Damir Kos, v.r.