Criminal negligence in livestock driving and speeding leads to partial liability for traffic damage compensation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court ruling awarding compensation for vehicle damage caused by a pig. The defendant argued for a counterclaim regarding her own losses and requested a reduction of liability, but the court found no procedural basis for these claims at the appellate stage. The court upheld the original verdict based on the defendant's failure to supervise the pig and her driving at excessive speed on a poor road, establishing her 65% liability.
Legislator headnote
AI generatedZakon o parničnom postupku čl. 2. st. 1.; čl. 189.; čl. 390.; čl. 393.: An appeal is inadmissible if counterclaims or objections for mitigation are raised for the first time during the appellate proceedings, and the court will uphold a liability finding based on statutory negligence if the factual basis for the original judgment remains unchallenged.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 762/1992-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatska u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Jakoba Miletića i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja R. I. iz D.G. ..., koga zastupa punomoćnik A. željko, odvjetnik iz K., protiv tužene S. Lj. iz O. ..., koju zastupa punomoćnik S. P., odvjetnik iz K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 7. svibnja 1991. br. Gž-3796/91, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 9. X 1990., br. P-248/90, u sjednici održanoj dana 3. lipnja 1992.godine
p r e s u d i o j e:
Revizija tužene izjavljena protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od dana 7. svibnja 1991.godine pod posl. Br. Gž-3796/91 odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Okružnog suda potvrđena je presuda Općinskog suda kojom je obvezana tužena da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 8.205 dinara zajedno sa određenom zakonskom zateznom kamatom.
Protiv ove pravomoćne presude Okružnog suda reviziju je izjavila tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
U smislu odredbe iz čl. 390. Zakona o parničnom postupku, koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: ZPP), prvostepeni sud je reviziju tužene dostavio tužitelju i nadležnom javnom tužiocu.
Tužitelj nije odgovorio na reviziju tužene, a javni tužitelj Hrvatske se o istoj nije izjasnio.
Revizija nije osnovana.
Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju povredu ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se revizija može izjaviti (čl. 385. st. L.toč. 1. i 2. ZPP), revident određeno ne ukazuje.
U odnosu na prigovor tužene istaknut i u reviziji, da je sud svakako trebao odlučiti i o šteti koju ona trpi zbog gubitka jedne svinje "sve u smislu protutužbe, te stavljanje štete u eventualni prijeboj" ističe se slijedeće.
Sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP) Zakon o parničnom postupku izričito propisuje da, kada je riječ o protutužbi ili o potraživanju koje tužena ističe prigovorom radi prebijanja,tada se taj zahtjev odnosno prigovor radi prijeboja mogu podnijeti najkasnije do zaključenja glavne rasprave u prvostepenom postupku, bilo pismenim podneskom ili usmeno na pripremnom ročištu ili glavnoj raspravi (čl. 189. ZPP).
Stoga kada je protutužba podnesena kao sastavni dio izjavljene žalbe, a prigovor radi prebijanja istaknut tek u revizijskoj fazi postupka, to se ovaj sud nije upuštao u njihovo ispitivanje.
Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije ostvaren.
Prvostepeni sud je utvrdio, a drugi sud prihvatio utvrđenje: da se tužena kretala s lijeve, a svinja koje je bila vlasnica i čuvar, da se kretala sa desne strane sve gledano u pravcu vožnje automobila kojim je upravljao tužitelj, tužitelj da se kretao brzinom od 64 km/h, a kolnik kojim se je kretao bio je prljav, pun blata i sitnog kamenja, svinja da je u jednom trenutku iznenada počela prelaziti kolnik kada je na nju naletio automobil kojim je upravljao tužitelj. Tom prilikom oštećen je automobil.
S obzirom na iznesena utvrđenja pravilno je nižestepeni sud primjenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tužena za štetu nastalu na automobilu do koje je došlo udarom u svinju, suodgovorna sa 65% u odnosu na 35%, koliko je odgovoran sam tužitelj. Valjano nižestepeni sudovi ukazuju na primjenu odredbe iz čl. 102. st. 1. i 2. Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 50/88 i 63/88) prema kojoj se zakonskoj odredbi stoka ne smije ostavljati na putu bez nadzora goniča stoke, a stoku koja se kreće po javnom putu, gonič stoke mora držati što je moguće bliže desnom rubu puta.
Dakle, kod utvrđenih okolnosti nastalog štetnog događaja, kada tužena ne samo što nije kao gonič stoke držala svinju što je moguće bliže desnoj ivici puta, već je svinju ostavila na putu i bez nadzora nalazila se na suprotnoj lijevoj strani kolnika gledano u pravcu kretanja tužitelja, te kada je tužitelj koji je upravljao svojim osobnim automobilom upravljao većom brzinom od one koja je bila dopuštena, neprilagođen uvjetima na kolniku, tada je nižestepeni sud valjano primijenio materijal no pravo kada je utvrdio da je tužena za nastalu saobraćajnu nezgodu i štetu nastalu na automobilu tužitelja, koja u ovoj fazi postupka nije sporna, odgovorna u dijelu od 65%.
Suglasno tom omjeru odgovornosti tužene sudovi su valjano obvezali tuženu da od ukupno nastale štete na automobilu tužitelja isplati iznos od 8.205 dinara sa određenom zakonskom kamatom (čl. 192. st. 1. Z00).
Kako iz izloženog proizlazi da nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, kao ni oni na koje ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP reviziju tužene valjalo odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 3. lipnja 1992.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v. r.