Rev-258/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 258/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja B. H. d.o.o., Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu B., Š., D. i S. d.o.o. u Z., protiv tuženika V. M. iz V., kojeg zastupa punomoćnik B. I., odvjetnik u V., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1754/10-3 od 12. studenog 2013. kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-3336/08-22 od 13. travnja 2010., u sjednici održanoj 10. svibnja 2018.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u dijelu gdje je presudom Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-1754/10-3 od 12. studenoga 2013. odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru br. P-3336/08-22 od 13. travnja, a gdje je tužitelj odbijen sa zahtjevom za utvrđenjem ništavim ugovora o prodaji i prijenosu poslovnog udjela od 19.12.2005. koji je M.-m. d.o.o. sklopio s tuženikom V. M. radi ispunjenja tužiteljeva potraživanja prema društvu M.-m. d.o.o. u iznosu od 1.077.881,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 1.029.000,00 kuna tekućim od 24.01.2008. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a na iznos od 48.881,40 kuna tekućim od 06.05.2008. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja u dijelu gdje je presudom Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-1754/10-3 od 12. studenoga 2013. odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru br. P-3336/08-22 od 13. travnja, a gdje je tužitelj odbijen sa zahtjevom da mu je tuženik dužan dopustiti da tužitelj potraživanje prema M.-m. d.o.o. u iznosu od 1.077.881,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 1.029.000,00 kuna tekućim od 24.01.2008. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a na iznos od 48.881,40 kuna tekućim od 06.05.2008. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena namiri prodajom poslovnog udjela tuženika u društvu V... d.o.o., u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, kao i u dijelu gdje je tužitelj obvezan tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 75.940,00 kn, te se u tim dijelovima ukidaju presuda Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-1754/10-3 od 12. studenoga 2013. i presuda Općinskog suda u Vukovaru br. P-3336/08-22 od 13. travnja 2010. i predmet vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"Tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

"Radi ispunjenja tužiteljeva potraživanja prema društvu M.-m. d.o.o. u iznosu od 1.077.881,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 1.029.000,00 kuna tekućim od 24.01.2008. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a na iznos od 48.881,40 kuna tekućim od 06.05.2008. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena utvrđuje se ništavim ugovor o prodaji i prijenosu poslovnog udjela od 19.12.2005. godine koji je M.-m. d.o.o. sklopio s tuženikom V. M.

Tuženik je dužan dopustiti da tužitelj potraživanje prema M.-m. d.o.o. u iznosu od 1.077.881,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 1.029.000,00 kuna tekućim od 24.01.2008. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a na iznos od 48.881,40 kuna tekućim od 06.05.2008. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena namiri prodajom poslovnog udjela tuženika u društvu V... d.o.o. u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe"-odbijaju se u cijelosti kao neosnovani.

II. Nalaže se tužitelju B. H. d.o.o. Z. da tuženiku V. M. iz V. naknadi parnični trošak 75.940,00 kuna (slovima: sedamdesetpettisućadevetstotinačetrdeset kuna) u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i usvoji zahtjev tužitelja, podredno da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Revizija tužitelja samo je djelomično osnovana.

Prema odredbi čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da se radi tužiteljevog potraživanja u iznosu od 1.077.881,40 kn zajedno sa pripadajućim kamatama prema društvu M.-m. d.o.o. utvrdi ništavim ugovor o prodaji i prijenosu poslovnog udjela od 19. prosinca 2005. kojim je M.-m. d.o.o., kao prodavatelj, sklopio s tuženikom kao kupcem, kao i zahtjev da se dopusti tužitelju da svoje potraživanje prema M.-m. d.o.o. namiri prodajom poslovnog udjela tuženika u društvu V... d.o.o.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je presudom Trgovačkog suda u Osijeku br. P-126/08-10 od 06. svibnja 2008. naloženo M.-m. d.o.o. da plati B. H. d.o.o. iznos od 1.029.000,00 kn sa zateznom kamatom od 24. siječnja 2008. do isplate, te da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 48.881,40 kn, a koji dug je nastao na temelju ugovora o nabavi, pozicioniranju i prodaji proizvoda T. d. Z. d.d. koji je M.-m. d.o.o. zaključio 22. ožujka 2004., na razdoblje od tri godine,

- da je ugovorom o nabavi, pozicioniranju i prodaji proizvoda T. d. Z. od 22. ožujka 2004. M.-m. d.o.o. preuzeo obvezu nabavljati proizvode T. d. Z. putem njihovog distributera te u svojim maloprodajnim mjestima izlagati i prodavati proizvode T. d. Z., te pružati podršku pozicioniranju proizvoda korištenjem reklamnog materijala dostavljenog od T. d. Z.,

- da je M.-m. prema navedenom ugovoru trebalo isplatiti naknadu u iznosu od 1.300.000,00 kn,

- da je ugovorom o prodaji i prijenosu poslovnog udjela zaključenog 19. prosinca 2005. između prodavatelja M.-m. d.o.o. i kupca V. M. prodan poslovni udio M.–m. d.o.o. od 49% udjela u temeljnom kapitalu trgovačkog društava V... d.o.o. V. za iznos od 20.500,00 kn, koji je iznos kupac V. M. isplatio prodavatelju do 31. prosinca 2005.,

- da je društvo M.-m. d.o.o. poduzeće u privatnom vlasništvu koje u 2007. i 2008. nije ostvarilo dobit.

- da je tuženik direktor društva M.-m. d.o.o.

Obzirom na takva činjenična utvrđenja sudovi nižeg stupnja smatraju da tuženik, kao direktor društva M.-m. d.o.o. na kojeg je navedeno društvo ugovorom o prodaji prenijelo svoj udio u društvu V... d.o.o. ne ulazi u krug osoba na koje se odnosi odredba čl. 281. st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO). Kako je pravna radnja, pobijanje koje traži tužitelj, poduzeta 19. prosinca 2005., a predmetna tužba je zaprimljena 20. studenog 2008. tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan obzirom je protekao rok od godine dana sukladno čl. 285. st.1. ZOO. Tužitelj je tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je sporni ugovor o prijenosu poslovnog udjela ništav, pri čemu se utvrđenje ništavosti traži na činjeničnom stanju kojim se pobija pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika.

Okolnost što je ugovor sklopljen s trećim na štetu vjerovnika nema kao posljedicu ništavost u smislu odredbe čl. 103. ZOO, već se takav ugovor može pobijati pod pretpostavkama i uz iznimke čl. 280. do 285. ZOO.

Sukladno odredbi čl. 284. ZOO pobijani pravni posao dužnika i treće osobe nije pravno nevaljan, već on gubi učinak samo prema tužitelju i samo toliko koliko je potrebno za ispunjenje tražbine vjerovnika.

Stoga u dijelu u kojem je tužitelj traži da se sporni Ugovor o prijenosu poslovnog udjela sklopljen između M.–m. d.o.o. i tuženika utvrdi ništavim, a radi ispunjenja tužiteljeva potraživanja prema društvu M.–m. d.o.o. u iznosu od 1.077.881,40 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja odbijen. U tom dijelu valjalo je odbiti reviziju tužitelja na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U preostalom dijelu gdje je tužitelj tražio da mu je tuženik dužan dopustiti da potraživanje prema dužniku namiriti prodajom poslovnog udjela tuženika u društvu V..., a koji je kondemnatorne naravi, shvaćanje nižestupanjskih sudova kojim se odbija zahtjev tužitelja ne može se prihvatiti pravilnim.

Prema odredbi čl. 281. st. 1. ZOO teretno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom se ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato. Prema st. 2. istog članka ako je treća osoba dužnikov suprug, ili srodnik po krvi u pravoj liniji, ili u pobočnoj liniji do četvrtog stupnja, ili po tazbini do istog stupnja, pretpostavlja se da joj je bilo poznato da dužnik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Prema st. 3. kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima, i za pobijanje tih radnji ne zahtjeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato.

Navedenim odredbama propisani su uvjeti pod kojima vjerovnici mogu pobijati pravnu radnju svojih dužnika poduzetu trećim osobama na štetu vjerovnika. U odnosu na pobijanje teretnih raspolaganja radi se razlika između slučaja pravne radnje poduzete prema bračnom drugu ili određenom srodniku, od slučaja kada je pravna radnja poduzeta prema osobama koje nisu dužnikovi srodnici, kao i radi li se o besplatnom ili naplatnom raspolaganju dužnika.

Obrazlažući postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj smatra da je kod pravnog posla, kojim je onemogućena naplata tužiteljeve tražbine, sklopljenim između tuženika, kao kupca, njegove sestre, kao zakonskog zastupnika prodavatelja, i oca tužitelja, kao vlasnika poslovnog udjela u prodavatelju, irelevantno što se navedene osobe pojavljuju u svojstvu članova, odnosno zakonskih zastupnika trgovačkih društava u svome vlasništvu. Bitno je da su ugovorne strane spornog Ugovora srodnici po krvi u pravnoj liniji, odnosno srodnici u pobočnoj liniji, koji su sklapali ugovore u svojstvu članova, odnosno zakonskih zastupnika trgovačkih društava u svom vlasništvu, upravo na štetu tužitelja kao vjerovnika.

Po shvaćanju revizijskog suda znanje pravnih osoba i njihovu povezanost valja cijeniti kroz povezanost ovlaštenih osoba, odnosno zakonskih zastupnika u konkretnom slučaju, pa se u ovom slučaju smatra da je tuženiku, kao direktoru dužnika i bliskom srodniku ostalih osoba ovlaštenih na zastupanje dužnika, u ovom predmetu bilo poznato da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku. Osim toga, drugostupanjski sud je i sam naveo da je tuženik očigledno znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovnicima jer je isti bio direktor trgovačkog društva M. M. d.o.o. s kojim je zaključio sporni ugovor, pa se ne može prihvatiti stav drugostupanjskog suda po kojem se bez obzira što je vlasnik ili djelatnik trgovačkog društva eventualno u srodstvu s trećim osobom, ne može raditi ni o kakvom stupnju srodstva koji se podrazumijevaju prema čl. 281. st. 2. ZOO.

Stoga je rok za pobijanje dužnikove pravne radnje, a posljedično i zahtjev za ispunjenje tražbine, u smislu odredbe čl. 285. st. 1. ZOO tri godine. Navedeni rok se sukladno st. 2. istog članka računa od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kada je trebalo poduzeti propuštenu radnju. Slijedom navedenog predmetna tužba u dijelu kojim se zahtjeva ispunjenje tražbine nije nepravovremeno podnesena.

Iz navedenih je razloga valjalo je u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom da mu je tuženik dužan dopustiti da tužitelj potraživanje prema M.-m. d.o.o. u iznosu od 1.077.881,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama namiri prodajom poslovnog udjela tuženika u društvu V... d.o.o., ukinuti i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

U nastavku postupka sudovi će voditi računa o iznesenim primjedbama revizijskog suda, te ponovno utvrditi postoje li sve pretpostavke za pobijanje dužnikovih radnji u ovom predmetu. U tu svrhu provesti će se dokazi koje će predložiti parnične stranke, te nakon provedene ocjene dokaza donijeti nova meritorna odluka glede ukinutog dijela pobijane presude.

Novom odlukom o glavnoj stvari ujedno će se odlučiti o troškovima cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 10. svibnja 2018.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.