Rev-1974/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1974/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Augusta Husinca, Vladimira Drakulića i Miroslave Vekić kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari predlagateljice Š. G. iz T. Z., koju zastupa punomoćnik M. H., odvjetnik iz K. i predlagatelja Đ. G. iz T. M., kojeg zastupa punomoćnik M. H. i M. R., odvjetnici iz Z., radi razvoda braka i uzdržavanja, rješavajući reviziju predlagatelja Đ. G. protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 5. veljače 1991. poslovni broj Gž-183/91-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 22. studenog 1990. posl. br. P-486/90-26, u sjednici održanoj dana 10. rujna 1991,

p r e s u d i o j e:

Revizija predlagatelja Đ. G. odbija se kao neosnovana.

Zahtjev predlagateljice Š. G. za naknadu troška odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog Općinskog suda u Koprivnici od 22. studenog 1990. godine posl. br. P-486/90-26, suđeno je:

"I. Razvodi se brak zaključen između predlagatelja Đ. G. sina N. rođenog … 1949. godine u K., O. N. sa prebivalištem u S. Nj. T. Z. i predlagateljice Š. G. rođene S. kćeri L. rođena … 1949. godine u B., O. L. sa prebivalištem u S. Nj. T. M. a zaključen … 1972. godine u K. O. N. Z., M. ured K. i upisan u matičnoj knjizi vjenčanih koja se vodi za mjesto K. pod rednim brojem … za godinu 1972.

II. Zajedničko dijete malodobni N. G. rođen … 1974. godine u T. povjerava se na čuvanje i odgoj majci i predlagateljici Š. G. rođenoj S., a predlagatelj i otac Đ. G. dužan je plaćati uzdržavanje malodobnom N. G. u mjesečnom iznosu od 300 DEM počevši od 1. listopada 1990. godine nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to dospjele obroke odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće iznose uzdržavanja do svakog 5-og dana u mjesecu unaprijed sve na ruke majke i zz. Š. G..

III. Predlagatelj Đ. G. dužan je plaćati uzdržavanje predlagateljici Š. G. u iznosu od 300 DEM mjesečno počevši od 10. svibnja 1990. godine nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to dospjele iznose uzdržavanja odjednom u roku 15 dana, a dospijevajuće do svakog 5-og dana u mjesecu unaprijed.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev predlagateljice za uzdržavanje malodobnog N. G. sa iznosom od 100 DEM mjesečno, tužbeni zahtjev predlagateljice za svoje uzdržavanje sa iznosom od 100 DEM mjesečno, a zahtjev za uzdržavanje D. G. u cijelosti.

V. Određuju se kontakti oca i predlagatelja Đ. G. sa malodobnim sinom N. G. svakog prvog i svakog trećeg vikenda u mjesecu u subotu od 14 sati do nedjelje u 20 sati, te 30 dana u neprekidnom trajanju u vrijeme ljetnih školskih praznika.

VI. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak."

Presudom drugostepenog Okružnog suda Bjelovar od 5. veljače 1991. godine posl. br. Gž-183/91-2 odbijena je žalba predlagatelja kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđena. Istom presudom odbijen je zahtjev predlagateljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Protiv ove pravomoćne drugostepene presude u dijelu kojim je odbijena njegova žalba i potvrđena prvostepena presuda u dijelu pod toč. III izreke u kojem je predlagatelju naloženo da plaća za uzdržavanje predlagateljice iznos od 300 DEM mjesečno počevši od 10. svibnja 1990. godine pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti reviziju je izjavio predlagatelj po punomoćniku zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da sud reviziju prihvati, pobijane presude preinači i odbije zahtjev predlagateljice za uzdržavanje, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju predlagatelja prvostepeni je sud temeljem odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ", br. 4/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 - u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio na odgovor predlagateljici i na izjašnjenje nadležnom javnom tužiocu.

U odgovoru na reviziju predlagatelja predlagateljica je istakla prigovore nepravovremenosti revizije koju je predlagatelj nazvao „žalba" i dostavio 21.V.1991. godine te predložila da sud tu reviziju odbaci kao nepravovremenu. Ukoliko sud ocijeni da je revizija podnesena u propisanom roku predlaže da sud reviziju odbaci jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP) a predlagatelj reviziju izjavljuje upravo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

U odnosu na reviziju predlagatelja izjavljenu po puno- moćniku predlagateljica pobija osnovanost navoda revizije uz prijedlog da sud reviziju odbije kao neosnovanu i predlagatelju naloži da predlagateljici nadoknadi trošak sastava odgovora na reviziju te trošak sudske takse na odgovor na reviziju.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Prigovor predlagateljice da revizija predlagatelja koju je predlagatelj pogrešno nazvao "žalba“ nije pravovremena te da nije dopuštena nije osnovan.

Ovo iz razloga što je pobijana drugostepena presuda dostavljena punomoćniku predlagatelja L. Z. odvjetniku iz K. dana 19. travnja 1991. godine pa je rok za pravovremeno izjavljivanje revizije isticao 20. svibnja 1991. godine - ponedjeljak (čl. 382. st. 1. u vezi s odredbom čl. 112. st. 4. ZPP). Predlagatelj je reviziju dostavio Okružnom sudu u Bjelovaru 13. svibnja 1991. godine time da je Okružni sud Bjelovar koji je donio pobijanu presudu dostavio taj podnesak Općinskom sudu u Koprivnici 21.V.1991. godine.

Kako je predlagatelj sam uputio reviziju nenadležnom, sudu prije proteka roka a upućivanje revizije nenadležnom sudu može se pripisati neznanju podnosioca smatra se temeljem odredbe čl. 113. st. 7. ZPP da je podnesak predan na vrijeme. Zbog navedenog prigovor predlagateljice da se radi o nepravovremenoj reviziji nije osnovan.

Neosnovano predlagateljica tvrdi da se radi o nedopuštenoj reviziji jer da je ista izjavljena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovo iz razloga što revident u reviziji koju je sastavio osobno nije izričito naveo razloge revizije pa se radi o dopuštenoj reviziji povodom koje revizijski sud ispituje pobijanu presudu pazeći temeljem odredbe čl. 386. ZPP na bitnu povredu odredbe iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

Ispitujući pobijani dio presude kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud ocjenjuje da ne postoji bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP.

O svim ostalim procesnim povredama, bez obzira da li je riječ o onima apsolutno ili relativno bitnog značenja (a što proizlazi iz odredbe čl. 386. ZPP) revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino onda kada se revident na takve povrede određeno i konkretno poziva. Revident se u ovom slučaju ne poziva, niti ne obrazlaže niti jednu od takvih povreda, konkretno je ne naznačuje, dakle, u postupku pred nižestepenim sudovima nije ostvarena bitna povreda parničnog postupka.

Neosnovana je i tvrdnja tuženika da se pobijana presuda temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, pa da je time ostvaren revizioni razlog iz odredbe čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

U ovom slučaju treba primijeniti odredbe čl. 249. st. 1. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 51/89 - prečišćeni tekst - u daljnjem tekstu: ZBPO), prema kojoj bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svog bračnog druga prema njegovim mogućnostima.

Prvostepeni je sud utvrdio, a drugostepeni sud prihvatio utvrđenja prvostepenog suda iz kojih proizlazi:

- da su stranke sada bivši bračni drugovi čiji je brak bio zaključen 1972. godine, da je predlagateljica bez stalnog zaposlenja, da je invalid 50% i da nije u mogućnosti zaposliti se i osigurati svoju egzistenciju,

- da je .predlagateljica više puta liječenja na psihijatriji zbog neurotske neurastenije, da je 1968. godine operirana zbog tumora lica, da je imala 1979. godine operaciju maternice, 1982. godine operaciju dojke 1987. godine operativni zahvat lijevog koljena,

- da je prema mišljenju vještaka predlagateljica sposobna raditi kućanske i druge lakše poslove u mirnoj fazi bolesti,

- da je predlagateljica zbog psihičke bolesti bila proglašena privremeno nesposobnom za rad i po invalidskoj komisiji time da joj je zbog. poboljšanja zdravstvenog stanja prestao status invalida,

- da je nakon toga predlagateljica ponovno liječena na neuropsihijatriji,

- da predlagateljica ima mjesečni prihod od ukupno 1.150 DEM, da joj je priznata subvencija za stanarinu, da prema svojim mogućnostima ide raditi kućne poslove (čistiti stepeništa.),

- da je predlagatelj stalno zaposlen i da zarađuje 2.500 DEM mjesečno, da uz to vikendom radi na čišćenju strojeva u jednom poduzeću gdje zarađuje još 400 DEM mjesečno, da obavlja povremeno posao lakiranja u jednoj radionici muzičkih instrumenata i mjesečno zaradi još 400 DEM,

- da za sina N. predlagatelj prema pravomoćnoj presudi prvostepenog suda posl. br. P-486/90-26 od 22. studenog 1990. godine treba doprinositi 300 DEM.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestepeni su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev predlagateljice u visini od 300 DEM mjesečno.

Ovo iz razloga što je predlagateljica nezaposlena, djelomično nesposobna za rad i nema dovoljno sredstava za život pa kako revident ni ne tvrdi da ih predlagateljica može ostvariti iz svoje imovine to su se ispunile pretpostavke za primjenu odredbe čl. 249. st. 1. ZBPO.

Na navode revizije da se predlagateljica zaposlila (na crno) i da radi u kuhinji firme "Schiron" 4 sata a poslije podne u firmi "Mayerschule" također 4 sata valja istaci da te činjenične tvrdnje revident nije dokazao tijekom postupka pred nižestepenim sudovima time da u revizijskom postupku ne može pobijati činjenična utvrđenja nižestepenih sudova jer se temeljem odredbe čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Vještačenje po vještaku dr. V. B. provedeno je u skladu s rješenjem prvostepenog suda od 31. kolovoza 1990. - godine na temelju raspoložive medicinske dokumentacije pri čemu je vještak u odnosu na postojanje ograničene radne sposobnosti predlagateljice izrazio jasno i logično mišljenje. Pri tom valja istaći da bi pregled predlagateljice prije vještačenja bio potreban jedino u slučaju kada postojeća brojna medicinska dokumentacija ne bi bila dovoljna za davanje mišljenja, a to u ovom predmetu nije slučaj. Naime, medicinska dokumentacija o brojnim operacijama koje je predlagateljica imala kao i stručno verificirane dijagnoze njene bolesti bile su dovoljnom podlogom za davanje nalaza i mišljenja i bez pregleda predlagateljice. Kako mišljenje vještaka nije sadržavalo nejasnoće u ocjeni to nije bilo ni potrebe da se traži ponovna ocjena radne sposobnosti predlagateljice nakon što bi bilo po vještaku obavljen pregled predlagateljice. Tvrdnje revidenta da je vještak u svom nalazu i mišljenju naveo. "da bi u slučaju sumnje i prigovora nalazu trebalo izvršiti pregled predlagateljice", suprotne su sadržaju nalaza i mišljenja koje se nalazi u spisu. Vještak je prilikom vještačenja ocjenjivao i zdravstveno stanje predlagateljice nakon što joj je prestala invalidnost po odluci nadležnog organa u Nj. i utvrdio da je i nakon tog vremena (1988. godine), upravo koncem te godine predlagateljica zapala u vrlo teško psihičko stanje zbog kojeg je bila zadržana 60 dana na liječenju u Neuropsihijatrijskoj klinici pa ocjenjuje da se radi o uznapredovanoj bolesti i da je za očekivati da je stanje zdravlja predlagateljice čak pogoršano. Upravo zbog izloženog nije od značaja što prestala privremena invalidnost predlagateljice temeljem rješenja nadležnog organa.

Prilikom utvrđivanja visine uzdržavanja nižestepeni sudovi su pravilno primijenili odredbu čl. 261. st. 1.. i 3. ZBPO.

Kako.se zbog izloženog nije ostvario revizioni razlog na koji sud pazi po službenoj dužnosti kao ni revizioni razlog koji je istaknut u reviziji to je revizija predlagatelja temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 10. rujna 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.