Rev-2860/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2860/2016-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jelšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika V. Š. iz S. I. Z., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika-protutužitelja D. D. iz Z., kojeg zastupa punomoćnica D. K. Ž., odvjetnica iz O. ureda K. i P. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika- protutužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3780/15-2 od 19. travnja 2016., kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1641/13-21 od 9. siječnja 2015., u sjednici održanoj 27. kolovoza 2019.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika-protutužitelja, podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3780/15-2 od 19. travnja 2016., u dijelu u kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1641/13-21 od 9. siječnja 2015., u točkama I. i II. izreke (koji se odnosi na tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu), kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Revizija tuženika-protutužitelja, podnesena protiv drugostupanjske presude u odnosu na dio u kojim je potvrđena navedena prvostupanjska presuda i točki III. izreke, kao nedopuštena, odbacuje se.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu - tuženik) obvezan je tužitelju-protutuženiku (u daljnjem tekstu - tužitelj) platiti iznose od 24.000,00 Eur i 25.000,00 Eur, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak u iznosu od 58.200,00 kuna, sa pripadajućim kamatama, sve preciznije navedeno u toj presudu, u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1641/13 od 9. siječnja 2015.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju na temelju čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, počinjene pred drugostupanjskim sudom, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1641/13-21 od 9. siječnja 2015., u točkama I. i II. izreke (koji se odnosi na tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu), je neosnovana, a u dijelu u kojem je potvrđena navedena prvostupanjska presuda i točki III. izreke, nedopuštena.

Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja je isplata iznosa od 24.000,00 Eur i 25.000,00 Eur, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa pripadajućim zateznim kamatama na ime povrata zajma, dok je predmet protutužbenog zahtjeva tuženika zahtjev za poništenje ugovora o zajmu od 14. srpnja 2011., sklopljen između stranaka.

Vrijednost predmeta spora tuženik za svoj protutužbeni zahtjev (čl. 40. st. 2. ZPP-a), nije naznačio u protututužbi, a niti su stranke tražile od prvostupanjskog suda, na ročištu za glavnu raspravu od 11. studenoga 2013., da odredi vrijednost predmeta spora, niti je to sud prvog stupnja učinio po službenoj dužnosti. U situaciji kada prvostupanjski sud nije postupio u smislu čl. 40. st. 3. ZPP-a, budući da se radi o nenovčanom zahtjevu, došlo je do zakonske presumpcije (čl. 40. st. 5. ZPP-a) prema kojoj je vrijednost predmeta spora protutužbenog zahtjeva tuženika 50.000,00 kn (tako i u Rev-810/07 od 28. 12. 2007., Revr-27/2009-2 od 25. 3. 2009.).

Slijedom iznesenog imovinski kriterij za podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a, u odnosu na protutužbeni zahtjev nije ispunjen, jer je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn, pa je protiv toga dijela drugostupanjske presude dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, odnosno izvanredna revizija, s obzirom da prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, te ako je prvostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

Pobijana presuda u tom dijelu nije donesena primjenom odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a, a ne radi se o presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a.

Prema tome, kako vrijednost predmeta spora navedenog pobijanog dijela presude ne prelazi navedenu graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 200.000,00 kn, za zaključiti je da je revizija tuženika u tom dijelu nedopuštena.

Stoga je temeljem čl. 392. st. 1. ZPP-a reviziju tuženika u tom dijelu valjalo odbaciti.

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP-a).

Tuženik u reviziji tvrdi da je pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da u obrazloženju pobijane presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, da je izreka protivna razlozima, te da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju iskaza danim u postupku i samih tih dokaza.

Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, već su izneseni iscrpni, jasni i neproturječni razlozi, stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Obzirom da je prvostupanjski sud odlučne činjenice utvrdio pravilnom ocjenom izvedenih dokaza, kako to propisuje čl. 8. ZPP-a, nije drugostupanjski sud, otklonivši postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a i sam učinio tu povredu, pa su stoga neosnovani revizijski razlozi koji upućuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

U ovoj procesnopravnoj situaciji sud je izveo predložene dokaze, ocijenio iste sukladno čl. 8. ZPP-a i zaključio da je tužitelj dokazao da je utuženi iznos pozajmio tuženiku, pa s obzirom da tuženik nije dokazao da je tužitelju vratio zajam, sudovi su primjenom pravila o teretu dokazivanja, koje obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju koju stranka nije dokazala, pravilno ocijenili da je tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos. Slijedom navedenog, u postupku koji je prethodio reviziji, pravilno je primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja.

U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili da je prema ugovoru o zajmu, kojeg su stranke 14. srpnja 2011., sklopile sukladno odredbi čl. 499. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO-a, tužitelj pozajmio tuženiku iznos od 50.000,00 Eur, koji se tuženik obvezao vratiti u roku od 12 mjeseci, s tim da se zajmoprimac obvezao do 30. studenog 2011., vratiti iznos od 25.000,00 Eur, a preostali iznos od 25.000,00 Eur do 30. lipnja 2012., te da tuženik nije, sukladno odredbi čl. 501. st. 1. ZOO-a vratio zajam u roku predviđenom navedenim ugovorom.

Pošavši od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da je, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP i čl. 221.a ZPP-a, tuženik trebao dokazati da je utužene iznose platilo tužitelju, a što po njima nije dokazao. Stoga su tuženika obvezali platiti tužitelju u izreci prvostupanjske presude navedene iznose.

Revident u pretežnom dijelu revizije osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, a ovaj sud očekivanja revidenta usmjerena na preispitivanje činjeničnih utvrđenja ocjenjuje nedopuštenim sukladno čl. 385. st. 1. ZPP-a.

Razlog pogrešne primjene materijalnog prava tuženik ne obrazlaže, pa sukladno čl. 386. ZPP-a takvi neobrazloženi razlozi nisu uzeti u obzir.

Glede navoda revidenta vezano za izneseno shvaćanje drugostupanjskog suda prema kojem je protutužba podnesena izvan roka iz čl. 335. st. 2. ZOO-a, i u kojima ukazuje na mane volje kod sklapanja navedenog ugovora o zajmu, ističe se da se oni odnose na protutužbeni zahtjev, a u odnosu na koji zahtjev je odbačena revizija tuženika, zbog čega ovaj sud ne može ispitivati osnovanost tih navoda.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 27. kolovoza 2019.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.