Croatian court invalidates employer termination due to lack of specific written justification under Labor Law.
Legislator summary
AI generatedThe Second Instance Court overturned the First Instance judgment, ruling that the employer's termination decisions were unlawful due to insufficient written justification. While the court found the employer failed to specify the exact breaches of duty causing the dismissal, it noted the procedural defect regarding the lack of reasoning. Consequently, the court declared the termination invalid and remanded the case for a retrial to determine damages and contract termination.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 111. stavak 2. Zakona o radu; Članak 373.a. stavci 1. i 3. Zakona o parničnom postupku: Termination of employment contracts must be substantiated in writing with specific reasons detailing the breaches of duty; failure to provide such concrete justification renders the termination unlawful, necessitating a retrial to assess damages and contract termination.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Poslovni broj: 9. Gžr-1477/10-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jasenke Žabčić, kao predsjednika vijeća, Antonete Valentić i Dubravke Migotti Gajski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., koga zastupa punomoćnica Ž. B., odvjetnica iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Ž. B. & P. B. u V., protiv tuženika G. M. d.o.o., V. M., koga zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj Pr-1271/06-48 od 27. travnja 2010., u sjednici vijeća održanoj dana 05. listopada 2010.,
p r e s u d i o j e
Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 1271/06-48 od 27. travnja 2010. u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev za utvrđenje nezakonitosti odluka o otkazu ugovora o radu od 30. travnja i 16. svibnja 2003. i sudi:
Utvrđuju se nezakonitima odluke o otkazu ugovora o radu S. M. od 30. travnja 2003. i 16. svibnja 2003.
r i j e š i o j e
Ukida se ista presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev za sudski raskid otkaza ugovora o radu s danom 30. travnja 2004., za naknadu štete u iznosu od 40.680,00 kn, isplatu plaće za vrijeme nezakonitog otkaza u iznosu od 22.600,00 kn, sve s pripadajućom zateznom kamatom, te u odluci o troškovima postupka i predmet se u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluka o otkazu ugovora o radu od 30. travnja 2003. i 16. svibnja 2003., zahtjev za sudski raskid radnog odnosa s danom 30. travnja 2004., zahtjev za naknadu štete u iznosu od 40.680,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, te zahtjev za isplatu plaća za vrijeme nezakonitog otkaza u iznosu od 22.600,00 kn s pripadajućom kamatom, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka. Ujedno je naloženo tužitelju tuženiku naknaditi troškove postupka u iznosu od 7.109,40 kn.
Presudu pobija tužitelj zbog svih žalbenih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP). Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.
Žalba je osnovana.
Predmet spora je zahtjev za zaštitu prava utvrđenjem nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskim raskidom ugovora o radu, zahtjev za naknadu štete i isplatu pripadajućih plaća za vrijeme nezakonitog otkaza.
Pošavši od utvrđenja
- da je tuženik tužitelju dana 30. travnja 2003. otkazao ugovor o radu, time da je odlukom od 16. svibnja 2003. uvažio djelomično zahtjev za zaštitu prava u odnosu na otkazni rok;
- da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz i zakonitost procedure koja je prethodila otkazivanju,
sud prvog stupnja sporni otkaz utvrdio je dopuštenim, a tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopuštenosti otkaza, te posljedično tome i ostale zahtjeve, neosnovanim.
Rješenjem ovog suda poslovni broj Gžr-1048/05-2 od 14. ožujka 2006. prvostupanjski sud je upozoren da je u nastavku postupka potrebno raspraviti odlučne sporne činjenice i to je li tuženik donošenjem odluke o otkazu ugovora o radu od 16. svibnja 2003. stavio izvan snage odluku od 30. travnja 2003., je li tuženik imao opravdan razlog za otkaz, je li tuženik tužitelja pisano upozorio na kršenje radnih obveza, te ima li sporna odluka o otkazu propisani sadržaj.
Ni u ponovljenom postupku o odlučnoj činjenici - postojanju potrebnog obrazloženja sud prvog stupnja nije dao nikakve razloge, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
Međutim, kako je o sadržaju odluke o otkazu i njezinoj kvaliteti moguće zaključiti na temelju sadržaja pobijanih odluka priloženih spisu, to je unatoč počinjenoj bitnoj povredi ovaj sud, temeljem čl. 373.a. st. 1. i 3. ZPP, odlučio o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu.
Prema odredbi čl. 111. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", br. 38/95, 17/01 i 82/01 - dalje: ZR) poslodavac mora u pisanom obliku obrazložiti otkaz. Obrazloženje mora biti takvo da se iz njega može jasno razabrati koje čine ili propuste u obavljanju poslova zbog kojih je sklopljen ugovor o radu poslodavac stavlja radniku na teret. Općenitim pozivanjem na neprofesionalno i neodgovorno obavljanje povjerenih mu zadataka te, naknadno odlukom od 16. svibnja 2003. stavljeno mu na teret prouzročenje materijalne štete, tuženik nije konkretizirao povrede radne obveze, posebno ne one koje bi nastale u razdoblju od 10. travnja 2003., kao dana, i inače spornog, pisanog upozorenja do dana otkaza 30. ožujka 2003.
Sporni otkaz dan je u pisanoj formi, ali po ocjeni ovog suda nije obrazložen, jer da bi otkaz ispunjavao i ovaj uvjet propisan čl. 111. st. 2. ZR poslodavac mora na jasan i nedvojben način radniku kojem se otkazuje ugovor o radu učiniti vidljivim o kojoj se osobito teškoj povredi radne dužnosti radi ili koja je to osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, jer tek tada radnik može štititi svoja eventualna prava u smislu čl. 126. ZR.
Slijedom navedenog kako otkaz tužitelju nije zakonit, valjalo je u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s zahtjevom na utvrđenje da je otkaz nedopušten preinačiti odluku suda prvog stupnja i temeljem čl. 373.a. st. 1. i 3. ZPP odlučiti kao izreci ove presude.
Tužitelj, kada sud utvrdi otkaz nedopuštenim, ima pravo, ako mu nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, zahtijevati sudski raskid radnog odnosa i naknadu štete a temeljem odredbe čl. 116. st. 1. ZR. Također ima pravo i na naknadu plaće za vrijeme izbivanja s rada kao posljedice nezakonitog otkaza.
Kako je sud prvog stupnja zbog pogrešnog pravnog pristupa pogrešno primijenio materijalno pravo u pogledu dopuštenosti otkaza ugovora o radu, činjenično stanje o kojim ovisi odlučivanje o osnovanosti ostalih zahtjeva tužitelja ostalo je nepotpuno utvrđeno. Stoga je u tom dijelu valjalo temeljem čl. 370. ZPP pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
U ponovljenom postupku sud prvog stupnja raspravit će činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava i o preostalom dijelu predmeta spora ponovno odlučiti.
Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP).
U Zagrebu, 5. listopada 2010.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Jasenka Žabčić, v.r.