Supreme Court dismisses appeal for extending detention when investigation targets a crime with mandatory long-term imprisonment.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defense's appeal regarding the extension of pre-trial detention for one month. The defense argued that the investigation should not justify mandatory detention because the specific crime might not be the most serious form, and cited the defendant's status as an unconvicted father of three. The court ruled that since the investigation is conducted for a crime carrying mandatory long-term imprisonment, detention is legally required regardless of the specific circumstances or potential lighter sentencing. The court held that factors like family status and the exact nature of the crime must be evaluated only at the sentencing phase, not during the pre-trial detention review.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. ZKP/97; čl. 53. st. 2. KZ; čl. 57. st. 1. KZ; When a crime mandates long-term imprisonment, detention is mandatory regardless of specific circumstances, and family status or crime severity must be evaluated only at sentencing.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž-72/1999-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Marka Raše, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. Ž. P. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi branitelja okrivljenika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 22. siječnja 1999. godine br. Kv-17/99 (Kio-263/98), o produljenju pritvora tijekom trajanja istrage nakon dva mjeseca, u sjednici održanoj 3. veljače 1999. godine,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba branitelja opt. Ž.P.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Šibeniku, na obrazloženi prijedlog istražnog suca, na temelju čl. 106. st. 2. ZKP/97, produljen je pritvor protiv okr. Ž.P. po čl. 102. st. 1. ZKP/97 tijekom trajanja istrage nakon dva mjeseca za još mjesec dana, protiv kojeg se provodi istraga zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ.
Protiv tog rješenja pravodobno je podnio žalbu branitelj okrivljenika I.R., odvjetnik iz Š., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv okrivljenika ukine.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu branitelj okrivljenika da nema osnova produljiti pritvor protiv okrivljenika po čl. 102. st. 1. ZKP/97, jer nije počinio djelo iz rješenja o provođenju istrage, a ako je i počinio, nije to najteži i najpogibeljniji oblik kaznenog djela zlouporabe opojnih droga.
Suprotno tome, iz spisa suda prvog stupnja (list br. 33-34) proizlazi da se protiv okrivljenika provodi istraga zbog osnovane sumnje da je počinio u stjecaju tri kaznena djela iz čl. 173. st. 2. KZ, za koje je zakonom propisana alternativno i kaznena sankcija dugotrajnog zatvora, u kojem slučaju je obvezna primjena mjere pritvora protiv njega po čl. 102. st. 1. ZKP/97, a iz spisa (za sada) ne proizlaze okolnosti (primjerice djelo je ostalo u pokušaju i dr.), temeljem kojih zakon (unaprijed) propisuje mogućnost izricanja mu blaže kazne.
Slijedom toga, u ovome slučaju, protiv okr. P. je obvezna primjena mjere pritvora, sukladno čl. 102. st. 1. ZKP/97, pa je pobijanim rješenjem pravilno produljen pritvor protiv njega temeljem te pritvorske osnove.
To što žalba ukazuje da se, prema stanju dokaza u spisu (po žalbi), ne može utvrditi da je okrivljenik uopće počinio djelo iz st. 2. čl. 173. KZ, već moguće iz st. 1. čl. 173. KZ (u kojem slučaju pritvor nije obvezan), nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja, jer se pravomoćnim rješenjem istražnog suca suda prvog stupnja provodi istraga protiv okrivljenika zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, pa je on osnovano sumnjiv da je počinio to kazneno djelo, čime je ostvaren opći zakonski preduvjet da se pritvor mogao uopće odrediti, odnosno produljiti protiv njega kao obvezni, a je li on doista i počinio to kazneno djelo ili djelo na koje žalba ukazuje ne može biti predmetom ocjene u ovoj fazi postupka preispitivanja odluke o pritvoru, već je upravo svrha i cilj istrage to utvrditi.
Odredbu čl. 102. st. 1. ZKP/97 treba razumjeti tako da za kazneno djelo za koje zakon propisuje alternativno kaznenu sankciju dugotrajnog zatvora, samim time, u smislu čl. 53. st. 2. KZ-a, ima se smatrati najtežim i najpogibeljnijim oblikom tog kaznenog djela (neovisno o količini kriminalne djelatnosti konkretnog djela), pa je neosnovan prigovor žalbe da se djelo iz rješenja o provođenju istrage, ako je i počinio okrivljenik, ne može smatrati najtežim i najpogibeljnijim oblikom kaznenog djela zlouporabe opojne droge.
Okolnosti koje se ističu u žalbi a to da je okrivljenik neosuđivan i otac troje djece ne mogu se utvrđivati i cijeniti u ovoj fazi postupka preispitivanja odluke o pritvoru, već ih može eventualno utvrditi i cijeniti, u smislu čl. 57. st. 1. KZ, samo raspravno vijeće suda prvog stupnja prigodom odluke o kazni (razumije se samo za slučaj ako će okrivljenik biti optužen i proglašen krivim).
Vrijeme produljenja pritvora od mjesec dana je u srazmjeru s radnjama i dokazima koje je potrebno provesti još tijekom istrage.
Slijedom izloženog, pobijano je rješenje pravilno i zakonito, radi čega je i trebalo o žalbi, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 3. veljače 1999. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Marko Rašo v.r.
Milan Gudelj v.r.