Rev-537/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 537/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. B. u. S. A. iz A., kojega zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. V. i I. M. iz Z., protiv tuženika M. V. iz P., kojega zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž- 1960/06 od 10. prosinca 2007., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Poreču poslovni broj P-320/96 od 14. veljače 2006., u sjednici održanoj 21. travnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 615.350,00 ATS protuvrijednost u eurima sa 17,75% kamata godišnje tekućim od 1. siječnja 1994. do isplate te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 54.350,00 kn.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u toč. I. izreke, dok je djelomično prihvatio tuženikovu žalbu, preinačio odluku o trošku postupka na način da je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 32.650,00 kn, dok je u preostalom dijelu (21.700,00 kn) odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovana.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da revizijski

đenje

sud prihvati reviziju, ukine obje nižestupanjske presude, te predmet vrati na ponovno su pred drugim vijećem ili preinači pobijanu presudu u korist tuženika.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Primjenom odredbe čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 – dalje: ZPP) a koja se temeljem odredbe čl. 52. st. 4. u svezi odredbe čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu kojim se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U nižestupanjskim presudama navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.

ZPP na koju ukazuje revident.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati utuženi iznos koji predstavlja minus na žiro-računu tuženika, a koji je na njegov zahtjev otvoren kod tužitelja kao banke sa sjedištem u A.. Sporno je u revizijskoj fazi postupka jesu li nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su odlučili primjenom odredaba materijalnog prava Republike Austrije i to paragrafa 32. Zakona o bankarstvu – B. te paragrafa 1478. Općeg građanskog zakonika.

Pravilno je pravno stajalište nižestupanjskih sudova da je u ovom predmetu mjerodavno pravo Republike Austrije i to gore spomenute zakonske odredbe jer se radi o imovinskom odnosu sa međunarodnim elementom. Tužitelj je banka sa sjedištem u Republici Austriji, a u zahtjevu za otvaranje žiro-računa za primanje plaće od 6. veljače 1989. je tuženik naveo adresu boravišta u A.. Zato su nižestupanjski sudovi pravilnom primjenom odredaba Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) odluku donijeli primjenjujući pravo Republike Austrije.

Stranke nisu izabrale mjerodavno pravo što im je bilo omogućeno odredbom čl. 19. Zakona o rješavanju sukoba Zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima te se odgovarajućom primjenom odredbe čl. 20. toč. 8. istog Zakona primjenjuje pravo Republike Austrije tj. pravo mjesta gdje se u vrijeme primitka ponude za sklapanje ugovora nalazilo sjedište tužitelja.

Drugostupanjski sud je ocijenivši neosnovanim prigovor zastare potraživanja koji je tuženik isticao tijekom postupka pozivom na odredbe austrijskog prava, između ostalog, u razlozima presude istakao da za tuženika ne bi bila donesena povoljnija odluka ni u slučaju da se u ovom predmetu primjenjivalo naše pravo. Pri tome je ukazao na odredbe čl. 1052. do čl. 1060. u svezi s čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) navodeći da je ugovor o žiro-računu, na kojem je ostao dug u utuženom iznosu, otkazan krajem 1993., a tužba je podnesena sudu krajem 1996. pa zastara potraživanja na koju se tuženik u ovom predmetu poziva ne bi nastupila ni u slučaju da je odluku trebalo donijeti primjenom hrvatskog prava. Zato nije osnovan revizijski navod da su nižestupanjski sudovi odluku donijeli pozivajući se malo na austrijsko a malo na hrvatsko pravo.

Zbog iznesenog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena to je primjenom odredbe čl. 393. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 21. travnja 2010.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.