Gž-2196/2009 · Županijski sud u Sisku

Gž-2196/2009

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca mr. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, te Ljiljane Miline i Predraga Jovanića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz K., kojeg zastupa punomoćnik B. M., odvjetnik iz K., protiv tuženika „M. P.“ d.o.o. iz K., kojeg zastupa punomoćnik D. U., odvjetnik iz N. G., radi vraćanja na rad i isplate plaće, rješavajući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini od 12. svibnja 2009. godine broj P.812/08, u sjednici vijeća održanoj dana 15. travnja 2010. godine

p r e s u d i o j e

I. Uvažava se žalba tuženika M. P. d.o.o. K., preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini od 12. svibnja 2009. godine, broj P.812/08 i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 321/05 od 9.3.2006. godine kojom je tuženik M. P. d.o.o. K., …, dao otkaz tužitelju M. B. iz K., …, ništava pa stoga radni odnos tuženika kod tužitelja nije niti prestao.

2. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja u radni odnos na njegovo ranije radno mjesto inkasatora u roku od osam dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da na ime naknade plaće isplati u roku od osam dana bruto iznos od 51.299,84 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

-

bruto iznos od 2.250,10 kuna, počev od 20.03.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.415,12 kuna, počev od 20.04.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.05.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.06.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.07.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.08.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.09.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.10.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.11.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.12.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.01.2007. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.587,31 kuna, počev od 20.02.2007. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.601,06 kuna, počev od 20.03.2007. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.583,49 kuna, počev od 20.04.2007. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.612,84 kuna, počev od 20.05.2007. godine do isplate

-

bruto iznos od 2.613,72 kuna, počev od 20.06.2007. godine do isplate

a sve po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate računajući istu do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi parnični trošak sa istom kamatom i po istoj stopi, računajući ovu od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 7.994,50 kuna kao i trošak žalbe u iznosu od 2.375,00 kuna, sve u roku od osam dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

»1. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu broj 321/05 od 9.3.2006. godine kojom je tuženik M. P. d.o.o. K., …, dao tužitelju M. B. iz K., …, ništava pa stoga radni odnos tuženika kod tužitelja nije niti prestao.

2. Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja u radni odnos na njegovo ranije radno mjesto inkasatora u roku od osam dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku da na ime naknade plaće isplati u roku od osam dana bruto iznos od 51.299,84 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

-

bruto iznos od 2.250,10 kuna, počev od 20.03.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.415,12 kuna, počev od 20.04.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.05.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.06.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.07.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.08.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.09.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.10.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.11.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.12.2006. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.450,15 kuna, počev od 20.01.2007. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.587,31 kuna, počev od 20.02.2007. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.601,06 kuna, počev od 20.03.2007. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.583,49 kuna, počev od 20.04.2007. godine do isplate

-

bruto iznos od 3.612,84 kuna, počev od 20.05.2007. godine do isplate

-

bruto iznos od 2.613,72 kuna, počev od 20.06.2007. godine do isplate a sve po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate računajući istu do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da mu naknadi parnični trošak sa istom kamatom i po istoj stopi, računajući ovu od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.«“

Protiv takove presude, žalbu je uložio tuženik iz svih razloga predviđenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08, dalje: ZPP). U pobijanoj odluci nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, te posebno ocjena izvedenog dokaza saslušanjem tužitelja, zbog čega presudu nije moguće ispitati. Ističe da je sud pogrešno ocijenio činjenično stanje, u čemu se prepoznaje žalbeni razlog pogrešne primjene prava. Analizira utvrđeno činjenično stanje i predočava zbog čega smatra da je tužitelj počinio osobito tešku povredu radne obveze. Kritizira stav suda koji smatra da bi izricanje blaže mjere od prestanka radnog odnosa moglo na tužitelja pozitivno djelovati u pravcu izvršavanja radnih obveza. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz obvezu podmirenja parničnog troška tuženika i troška žalbe, podredno da presudu ukine i predmet vrati na ponovo odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba tuženika je osnovana.

U pobijanoj presudi ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, čl. 365. st. 2. ZPP, niti bitne povrede na koju upozorava žalba tuženika.

Sve činjenice važne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je u bitnome utvrdio ili su one vidljive iz dokumentacije ili provedenih dokaza ili ih je moguće utvrditi posredno iz utvrđenih činjenica, pa ih je ovaj sud utvrdio na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (čl. 373.a ZPP u svezi s čl. 8. ZPP).

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje odluke o izvanrednom otkazu ništavom, koji otkaz je tuženik dao tužitelju, zaposleniku na radnom mjestu inkasatora.

Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj na radnom mjestu inkasatora propustio izvršiti očitanje brojila potrošnje plina u kući svojeg oca tijekom dva mjeseca, te nije izvršio pregled stanja plinomjera i plombe na njemu. Umjesto toga upisao je prosječnu potrošnju prethodnih mjeseci koja je iznosila između 50 i 70 kubičnih metara plina. Dana 28. veljače 2006. godine izvršena je kontrola brojila i potrošnje plina u očevoj kući, te su utvrđene nepravilnosti, jer je plinsko brojilo bilo okrenuto naopako zbog čega nije registriralo potrošnju plina.

Procedura otkazivanja ugovora o radu u postupku nije bila sporna, te je nesporno utvrđena povreda radnih obveza tužitelja kao što je naprijed opisano. Sporno je pravno pitanje karaktera i težine povrede koju je počinio tužitelj. Razmatrajući zapisnike o saslušanju i dokumentaciju u spisu ovaj sud je utvrdio da je tužitelju glavna dužnost i obveza bila očitanje plinskih brojila i kontrola njihove ispravnosti za sva brojila na određenom području, što proizlazi iz ugovora o radu i iskaza tužitelja i svjedoka.

Tužitelj se branio da je od mjeseca prosinca 2005. godine bio u svađi s ocem zbog čega se odselio od roditelja, te zbog čega nije izvršio očitanje za dva slijedeća mjeseca niti pregled brojila. Takve situacije se sramio, pa o tome nije obavijestio niti nadređene niti kolege.

Prema stajalištu ovog suda, takvo postupanje tužitelja, koji nije izvršio svoju glavnu i isključivu dužnost prema ugovoru o radu očitanja i kontrole brojila na određenom području, te je prikazao netočne podatke, nema opravdanja jer je tužitelj mogao tražiti promjenu područja na kojem vrši očitanje ili da potrošnju u kući njegovog oca izvrši neki od njegovih kolega. Pri tome treba naglasiti da je plinsko brojilo bilo postavljeno izvan kuće, tako da se samo prilaženjem kući mogao izvršiti s vanjske strane pregled brojila i potrošnje.

Kako tužitelj nije obavio svoju osnovnu dužnost i obvezu radnika tuženika, te prikazao netočne podatke o potrošnji (zbog čega je tuženiku mogla nastupiti šteta) ovaj sud smatra da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa više nije moguć.

Slijedom iznesenog, tuženik je imao opravdane razloge za izvanredni otkaz prema odredbi čl. 114. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 137/04 - prečišćeni tekst i 68/05, dalje: ZR), zbog čega je pravilnom primjenom prava na utvrđene činjenice valjalo odbiti tužbeni zahtjev za utvrđenje otkaza nedopuštenim.

Neutemeljen je stav prvostupanjskog suda o karakteru i težini povrede koju je počinio tužitelj, kao i zaključak da bi kao olakotnu okolnost valjalo uzeti u obzir što je tužitelj mlađi radnik, jer s obzirom na dužinu staža tužitelja i njegove godine, takav propust u radu se ne može uzeti kao posljedica ishitrenosti i mladenačke nesmotrenosti.

Obzirom na odbijanje tužbenog zahtjeva za utvrđenje otkaza nedopuštenim, valjalo je odbiti i tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaća od otkaza nadalje.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 166. st. 2. ZPP-a, prema kojima tuženik ima pravo na opravdan parnični trošak koji se odnosi na trošak nagrade za odvjetnika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 69/93, 16/94, 11/96, te broj 91/04, 37/05 i 59/07). Trošak se odnosi na sastav odgovora na žalbu i zastupanje na četiri ročišta (prije proširenja tužbe) za svaku parničnu radnju po 500,00 kuna, zastupanje na tri ročišta po 1.000,00 kuna nagrade odvjetniku, pisanje žalbe 625,00 kuna, te PDV od 1.369,50 kuna, trošak pristojbe na odgovor na tužbu od 500,00 kuna, dok punomoćniku tuženika nije priznat trošak korespondencije sa strankom u iznosu od 100,00 kuna. Tako tuženiku pripada ukupan parnični trošak od 7.994,50 kuna koji mu je dosuđen.

Nadalje, tuženiku u cijelosti pripada i trošak žalbe po kojoj je donesena ova presuda u iznosu od 2.375,00 kuna (1.250,00 nagrade odvjetniku, PDV 275,00 kuna i sudska pristojba na žalbu 850,00 kuna).

Zbog iznesenih razloga pravilnom primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjska presuda je preinačena i tužbeni zahtjevi tužitelja odbijeni, sve u skladu s odredbom čl. 373. t. 3. i čl. 373a. ZPP.

U Sisku dana 15. travnja 2010.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

mr. Ana Beloglavec, v.r.