IV Kž-82/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-82/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. M. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 137. st. 2.u svezi st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 16. svibnja 2000. godine broj Kv-57/00 (Kio-109/95), u sjednici održanoj 8. siječnja 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

Obrazloženje

Županijski sud u Varaždinu, rješenjem od 16. svibnja 2000. godine broj Kv-57/00 (Kio-109/95), prihvatio je neslaganje istražnog suca sa zahtjevom za provođenje istrage Općinskog državnog odvjetnika Varaždin od 13. travnja 1995. godine broj Kt-617/93 i na temelju čl. 150. st. 7. ZKP/93 odbio istražni zahtjev državnog odvjetnika protiv osum. M.M., B.M. i M.P. zbog krivičnog djela iz čl. 137. st. 2. u svezi st. 1. KZRH.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik i predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Razmatrajući pobijano rješenje po žalbi državnog odvjetnika, a ne ulazeći u suštinu stvari ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, je utvrdio da se sada radi o kaznenom djelu za koje se po odredbama ZKP ne provodi istraga, već skraćeni postupak.

Zahtjevom za provođenje istrage od 13. travnja 1995. godine broj Kt-617/93 Općinsko državno odvjetništvo je teretilo osumnjičenike M.M., B.M. i M.P. da su, u namjeri da pribave sebi i drugima protupravnu imovinsku korist doveli druge lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ih naveli da ovi na štetu svoje imovine nešto učine, a šteta premašuje iznos od 550,00 kn i da su na taj način počinili kazneno djelo prijevare iz čl. 137. st. 2. u svezi st. 1. KZRH za koje je bila predviđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine do deset godina.

U međuvremenu je stupio na snagu Kazneni zakon (“Narodne novine”, broj 110/97) koji je blaži za počinitelje budući za osnovno kazneno djelo prijevare (čl. 224. st. 1. KZ) predviđa novčanu kaznu ili kaznu zatvora do tri godine, a ako je počinjenjem kaznenog djela iz st. 1. pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve štete, predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina (čl. 224. st. 4. KZ).

Prema počinitelju kaznenog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno, a novi zakon izuzetno tj. samo ako je blaži za počinitelja (čl. 3. st. 1. i 2. KZ), što je u konkretnom slučaju nedvojbeno, iz gore navedenih razloga.

Dakle, s obzirom da se sada radi o kaznenom djelu za koje je u njegovom najtežem obliku predviđena kazna zatvora do pet godina, te imajući u vidu čl. 157. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”, broj 58/02 od 21. svibnja 2002. godine) kojim je izmijenjen čl. 430. ZKP tako da se sada skraćeni postupak provodi za kaznena djela za koja je kao glavna kazna propisana novčana kazna ili zatvor do pet godina (navedena odredba se primjenjuje od 1. siječnja 2003. godine) sada se radi o kaznenom djelu za koje se po odredbama ZKP ne provodi istraga već skraćeni postupak. S obzirom na navedeno, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti, a državnom odvjetniku ostaje mogućnost da podigne optužni prijedlog ili da eventualno predloži provođenje određenih istražnih radnji.

Stoga je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 8. siječnja 2003. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.