Legislator Case Law & Legislation
I Kž-772/1996-6 AI generated

Criminal appeal dismissed; court upheld conditional sentence for traffic offense despite victim's fault.

Case Number I Kž-772/1996-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for causing a traffic accident. The defendant argued that the other driver's reckless overtaking was the sole cause of the collision, yet the lower court found both parties at fault. The Supreme Court rejected this claim, ruling that while the victim contributed to the accident, the defendant remained liable for his own improper driving and the conditional sentence was appropriate.

Legislator headnote

AI generated

Art. 161. st. 4. KZRH; Art. 156. st. 3. KZRH; Art. 382. ZKP; Art. 387. ZKP; Art. 67. st. 2. KZ: A defendant's liability for a traffic offense persists even if the victim's fault contributed to the accident, provided the defendant's own improper conduct was established; a conditional sentence remains appropriate if the gravity of the offense and degree of responsibility justify it.

Keywords

AI generated
traffic accident liability contributory negligence conditional sentence criminal appeal causation in traffic improper driving Supreme Court review

Cited Legislation

AI generated
Art. 161. st. 4. KZRH
Art. 156. st. 3. KZRH
Art. 47. OKZRH
Art. 48. OKZRH
Art. 90. st. 1. ZKP/93
Art. 360. st. 2. ZKP/93
Art. 382. ZKP
Art. 6. KZ
Art. 67. st. 2. KZ
Art. 387. ZKP

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-772/1996-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i tajnika u odjelu - višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. M. zbog kaznenog djela iz čl. 161. st. 4. KZRH u svezi s čl. 156. st. 3. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 6. rujna 1996. K-58/94-35, u sjednici održanoj 16. svibnja 2000., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Pavu Vidića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. M. M. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru oglasio je krivim opt. M. M. zbog kaznenog djela teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 4. KZRH u svezi s čl. 156. st. 3. KZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te mu na temelju tog propisa, primjenom čl. 47. i 48. OKZRH izrekao uvjetnu osudu, tako da mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci i istodobno odredio da se ona neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 90. st. 1. ZKP/93 optuženik je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 7.572,46 kn i platiti paušal u iznosu od 500,00 kn. Protiv te presude podnio je žalbu optuženik zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 360. st. 2. ZKP/93, stavio je prijedlog da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženik kad prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

Žalitelj u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se u odnosu na tu žalbenu osnovu sadržaj žalbe svodi isključivo na pobijanje pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim na primjenu kaznenog zakona.

Optuženik u žalbi ne poriče utvrđenje prvostupanjskog suda, da je nepropisno upravljao svojim automobilom kroz naseljeno mjesto, brzinom oko 95 km/h, te da je došlo do sudara s vozilom oštećenice koja je dolazila iz suprotnog pravca i pretjecala vozilo ispred sebe. Optuženikova žalba svodi se u suštini na osporavanje ocjene izvedenih dokaza, s tvrdnjom da njegova nepropisna vožnja nije osnovni uzrok prometnoj nesreći, već vožnja oštećenice, odnosno da njegova nepropisna vožnja nije u uzročnoj vezi s prometnom nesrećom, bez isticanja drugih suprotnih dokaza kojima se osporavaju prihvaćeni dokazi i prema njima utvrđeno činjenično stanje.

Protivno takvoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je na temelju pravilne ocjene rezultata dokaznog postupka pravilno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo za koje je optužen i to upravo na način i pod okolnostima pobliže opisanim u izreci prvostupanjske presude.

Za svoja činjenična utvrđenja i pravnu ocjenu djela, prvostupanjski sud naveo je iscrpne i uvjerljive razloge, koje u svemu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud.

Tvrdnja žalitelja, kako je za ovu prometnu nesreću bila kriva isključivo oštećenica, sada pok. Z. L., jer se nepropisno i za njega neočekivano upustila u radnju pretjecanja, neosnovana je. Naime, protivno tvrdnji žalitelja, treba prije svega naglasiti, da je prvostupanjski sud utvrdio da je oštećenica, sada pok. Z. L., nepropisno upravljala svojim automobilom, ali je istodobno dao uvjerljive razloge o tome kako je u ovom slučaju postojala i krivnja optuženika za kazneno djelo ugrožavanje javnog prometa iz nehata (čl. 156. st. 3. KZRH), sada kazneno djelo izazivanja prometne nesreće iz nehaja (čl. 272. st. 2. KZ) (str. 6. i 7. obrazloženja prvostupanjske presude). Prema nalazu i mišljenju prometnog vještaka (list 131, 132, 87 do 89 i 90 do 109), da se optuženik kretao dopuštenom brzinom od 60 km/h tada bi, reagirajući na isti način, tj. promptnim intenzivnim kočenjem, zaustavio svoje vozilo prije mjesta sudara, istodobno omogućavajući oštećenici da završi pretjecanje, vraćanjem na svoju desnu stranu ceste, jer materijalni tragovi nedvojbeno upućuju na zaključak, da je oštećenica u trenutku sudara svojim vozilom već bila u povratu prema desnoj strani ceste, što je kočenjem omogućavao vozač vozila koje je ona pretjecala, svjedok Ž. P. (list 75, 75/11, 42 i 42/11), pa bi time, s pravom zaključuje prometni vještak, bio izbjegnut sudar. Stoga je zaključak prvostupanjskog suda, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske pravilan, bez obzira na nepropisno i krajnje nepažljivo kretanje oštećenice, koja je takvim ponašanjem i sama nedvojbeno znatno doprinijela nastanku ove prometne nesreće, što je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir pri načinu primjenjivanja uvjetne osude. Međutim, takvo ponašanje oštećenice ne opravdava nepropisnu vožnju optuženika, koji kao sudionik u prometu odgovara za pravilnost svoje vožnje, a nepropisno ponašanje oštećenice ne oslobađa ga odgovornosti.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog primjene kaznenog zakona.

Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP, odluku o izrečenoj kaznenopravnoj sankciji, uvjetnoj osudi, treba reći, da je prvostupanjski sud pri izricanju uvjetne osude pravilno ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, pa je prema takvoj ocjeni optuženiku pravilno izrekao uvjetnu osudu, kao u izreci pobijane presude. Izrečena uvjetna osuda i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao drugostupanjskog suda, predstavlja adekvatnu kaznenu sankciju, koja je podobna da ostvari opću svrhu kaznenih sankcija iz čl. 6. KZ i svrhu uvjetne osude iz čl. 67. st. 2. KZ.

S obzirom na izloženo, trebalo je presuditi kao u izreci ove presude čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 16. svibnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović v.r.

Milan Gudelj v.r.