Legislator Case Law & Legislation
II Kž-376/2000-3 AI generated

Supreme Court dismisses prosecutor's appeal, upholding lower court's release of suspect due to lack of direct criminal act basis.

Case Number II Kž-376/2000-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a lower court decision releasing a co-defendant from pre-trial detention. The prosecutor argued for continued detention based on Article 102 of the Criminal Procedure Act, but the court found the indictment did not charge the released suspect with directly committing or directly participating in the murder. Consequently, the court ruled that the legal basis for extending detention under Article 102 no longer existed for this specific individual.

Legislator headnote

AI generated

čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP; čl. 398. st. 3. ZKP: Pre-trial detention may be extended only if the suspect directly committed or directly participated in the crime; if the indictment charges only indirect involvement or preparation, detention lacks legal basis and must be lifted.

Keywords

AI generated
pre-trial detention extension direct participation requirement indirect involvement Criminal Procedure Act prosecutor appeal dismissal release from custody indirect accomplice

Cited Legislation

AI generated
čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP
iz zakonske osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, dok je pod toč.
čl. 398. st. 3. ZKP
Kako se, slijedom svega iznesenog, žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovanom, valjalo je, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci.
čl. 91. toč. 4. i 7. ZKP
B., nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 4. i 7. ZKP.
čl. 107. st. 1. ZKP
Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 107. st. 1. ZKP, pod toč.

Cited Case Law

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 376/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i tajnice u vijeću - sudske savjetnice Sanje Katušić- Jergović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. M. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 91. toč. 4. i 7. KZ, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv djela rješenja Županijskog suda u Zadru od 23. lipnja 2000. godine, br. Kv 194/00 (K 36/00), o ukidanju pritvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 6. srpnja 2000. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, temeljem čl. 107. st. 1. ZKP, pod toč. 1) izreke produljen je pritvor protiv I-okr. M. K. i I.-okr. Š. R. iz zakonske osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP, dok je pod toč. 2) izreke ukinut pritvor nad III-okr. E. B., nakon podignute optužnice, zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz čl. 91. toč. 4. i 7. ZKP. Pritvor protiv III-okr. E. B. bio je određen i produljivan iz zakonske osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Protiv dijela tog rješenja kojim se ukida pritvor podnio je žalbu državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i produlji pritvor protiv III-okrivljenika iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno ukinuo pritvor protiv III- okrivljenika, budući više nema osnova za produljenje pritvora protiv njega po čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Naime, optužnicom se III-okr. E. B. stavlja na teret da je, nakon što su I- i II- okrivljenici ušli u kuću P. B. i nakon što su ti okrivljenici pretukli oštećenog N. Š. (na način

II Kž 376/00-3

koji je detaljno opisan činjeničnim opisom iz optužnice), uletio u prostoriju dnevnog boravka s očitom namjerom da se pridruži I- i II-okrivljenicima, a da ga je zaustavio I-okrivljenik, te ga izveo van iz kuće. Stoga, a neovisno o pravnoj kvalifikaciji opisanog postupanja III- okrivljenika, vidljivo je da se njemu optužnicom ne stavlja na teret neposredno počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva, pa niti neposredno sudjelovanje u nanošenju tjelesnih povreda oštećeniku, zbog čega je pravilno prvostupanjski sud ukinuo pritvor protiv III- okrivljenika, ispravno zaključivši da u odnosu na njega više ne postoji osnova iz čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP.

Stoga, nije u pravu državni odvjetnik kada se poziva na rješenje ovog Vrhovnog suda od 14. travnja 2000. godine, br. II Kž-216/00, jer je tada činjenični supstrat predmetnog kaznenog djela, a koji je bio temeljem za odlučivanje o opstojnosti te pritvorske mjere prema III-okrivljeniku, i sadržan u rješenju o provođenju istrage Županijskog suda u Zadru od 3. ožujka 2000. godine, br. Kio-60/00, bio različit od činjeničnog supstrata iz optužnice ŽDO Zadar od 20. lipnja 2000. godine, br. DO-K-13/00.

Kako se, slijedom svega iznesenog, žalba državnog odvjetnika ukazuje neosnovanom, valjalo je, temeljem čl. 398. st. 3. ZKP, riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 6. srpnja 2000. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Katice Jelić, v.r.