Rev-2171/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2171/1991-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Radomire Felicijan-Maoduš, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Borisa Guttmanna, Stanislava Plazonića i Stanka Hautza, kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice M. N. iz Z., koju zastupa D. V., odvjetnik iz K., protiv tuženog B. M. iz K., koga zastupa B. D., odvjetnik iz K., radi iseljenja iz stana, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u (Karlovcu od 17. ožujka 1987. br. Gž 302/87, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 10. prosinca 1986. br. P 162/86-11, u sjednici održanoj dana 29. kolovoza 1991.,

r i j e š i o j e :

Odbacuje se revizija tuženika kao nedopuštena.

O b r a z l o ž e n j e

U predmetnoj parnici u kojoj je pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev i tuženiku naloženo iseljenje iz stana, tuženik je izjavio reviziju koja nije dopuštena.

U konkretnom slučaju ne radi se o stambenom sporu u kojem je revizija dopuštena prema čl. 106. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/85), već je riječ o sporu iz odnosa korištenja stana, u kojem se, na temelju čl. 38. Zakona o parničnom postupku – dalje: ZPP - vrijednost predmeta spora, o kojoj ovisi pravo na izjavljivanje revizije, računa prema jednogodišnjoj najamnini, odnosno stanarini.

Prema službenim podacima SIZ-e za stambeno-komunalnu oblast na području Općine Karlovac (list 39) u siječnju 1986. godine, kada je podnesena tužba u ovom sporu, stanarina za sporni stan iznosila je 617,90 prijašnjih dinara mjesečno, što znači da je jednogodišnja stanarina prema kojoj se računa vrijednost predmeta konkretnog spora iznosila 7.414,80 prijašnjih (0,70 konvertibilnih) dinara.

Riječ je, dakle, o sporu gdje vrijednost predmeta spora ne prelazi granični iznos preko kojeg je revizija dopuštena od 50.000 prijašnjih (5,00 konv.) dinara odredjen odredbom čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 69/82) koju u ovom slučaju treba primijeniti prema čl. 11. istog Zakona - argumentum a contrario - u vezi sa čl. 9. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 74/87), te čl. 8. Zakona o izmjenama Zakona o parničnom postupku ("Sl. list SFRJ" br. 57/89 i 20/90).

Stoga revizija tuženika, prema čl. 382. st. 2. ZPP nije dopuštena, pa ju je, na temelju čl. 392. ZPP, trebalo odbaciti te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 29. kolovoza 1991.

Predsjednik vijeća:

Radomira Felicijan-Maoduš, v.r.