Rev-1183/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1183/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, kao predsjednika vijeća, Nenada Perina, Željka Glušića, Aleksandra Peruzovića i Renate Šantek, kao članova vijeća, u pravnoj stvari prvotužitelja M. G. iz Č., i drutotužitelja G.-C. d.o.o. za graditeljstvo, Č., koje zastupa punomoćnik S. G., odvjetnik u Č., protiv tuženika G. Č., kojeg zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji prvotužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž- 1520/07-2 od 18. listopada 2007., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čazmi broj P-104/06-75 od 12. travnja 2007., u sjednici održanoj 15. travnja 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija prvotužitelja M. G. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Odbija se I tužitelj M. G. iz Č.,

…, s tužbenim zahtjevom koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Gradu Č., da I tužitelju M. G. iz Č.,

…, isplati iznos od 480.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje, tekućom od presuđenja pa do isplate.“

II. Odbija se II tužitelj G.-C. d.o.o. za graditeljstvo Č.,

…, s tužbenim zahtjevom koji

glasi:

„Nalaže se tuženiku Gradu Č. da II tužitelju G.-C. d.o.o. za graditeljstvo Č.,

…, s

naslova naknade štete isplati iznos od 144.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje, koja teče od dana donošenja presude pa do isplate.“

III. I tužitelj G. M. iz Č., B. J. 9, je dužan tuženiku Gradu Č., naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.215,00 kuna, a sve u roku od 15 dana.

., K. T. 10b, je dužan tuženiku Gradu Č.

IV. II tužitelj G.-C. d.o.o. za graditeljstvo Č naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.576,20 kune, a sve u roku od 15 dana.

V. I tužitelj M. G. i II tužitelj G.-C. d.o.o. za graditeljstvo Č., dužni su tuženiku Gradu Č. solidarno naknaditi troškove postupka u iznosu od 88.938,00 kuna, a sve u roku od 15 dana.“

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe prvotužitelja i drugotužitelja kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I, II, III i IV izreke.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I i III izreke reviziju je podnio prvotužitelj M. G. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu, prihvatiti tužbeni zahtjev i dosuditi mu parnični trošak. Podredno je predložio reviziju prihvatiti, ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Pobijana presuda je ispitana u smislu odredbe čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 – dalje: ZPP) u okviru razloga koji su određeno navedeni u reviziji.

Revident u reviziji prvenstveno ističe da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Navodi da se pobijana drugostupanjska presuda i prvostupanjska presuda ne mogu ispitati jer „izreka pobijane presude ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno ti su razlozi nepotpuni i nejasni.“

Suprotno tvrdnji revidenta u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude, kao i prvostupanjske presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju. Nižestupanjske presude ne sadrže proturječnosti zbog kojih se njihova pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

Nadalje, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje. Zbog izloženog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Prvotužitelj M. G. tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je on, kao najpovoljniji ponuđač, na natječaju tuženika za davanje u zakup poslovnih prostora u G. D. stekao pravo na sklapanje ugovora o zakupu pa kako tuženik s njim nije sklopio ugovor o zakupu tih poslovnih prostora zahtijeva naknadu štete koju je zbog toga pretrpio. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je u javnom glasilu B. od 14. lipnja 2001. tuženik objavio oglas o javnom nadmetanju za prikupljanje ponuda za davanje u zakup poslovnih prostora u vlasništvu tuženika i to za poslovne prostore u G. D. 234 – dom prizemlje za poslovni prostor površine 69,87 m i poslovni prostor površine 53,50 m te za poslovni prostor u Č.,

…, prizemlje

površine 15,18 m ,

- da je prema točki IV oglasa namjena poslovnih prostora u G. D. 234 za prostor od 69,87 m ugostiteljska djelatnost, a za poslovni prostor od 53,50 m poljoprivredna apoteka i prodaja repromaterijala za poljoprivrednu proizvodnju ili trgovačka djelatnost, dok je za prostor u Č. od 15,18 m namjena obavljanje zanatsko-proizvodno prodajna uslužne djelatnosti:

- da je tužitelj M. G. podnio ponudu za poslovne prostore u G. D. površine 69,67 m kojom je ponudio iznos zakupnine od 6.701,09 kuna, odnosno 95,91 kn/m te za poslovni prostor površine 53,50 m iznos zakupnine od 2.500,99 kuna odnosno 46,75 kn/m , ali uz ponudu nije dostavio dokumentaciju u smislu točke IX objavljenog natječaja kojom je određeno da se na nadmetanje mogu javiti osobe koje ispunjavaju zakonske propise i uvjete za nadmetanje.

Sudovi nižeg stupnja odbili su tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na prvotužitelja M. G. na temelju odredbe čl. 35. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7796, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO). Smatraju da prvotužitelju M. G. ne pripada pravo na naknadu štete zbog tuženikovog neprihvaćanja njegove ponude jer prvotužiteljeva ponuda nije ispunjavala sve propisane uvjete natječaja s obzirom da uz ponudu nije dostavio dokaz da ispunjava uvjete iz točke IX javnog natječaja. Također smatraju da podnošenjem ponude na objavljeni natječaj, prvotužitelj M. G. nije stekao pravo na sklapanje ugovora o zakupu poslovnih prostora te da tijekom postupka nije dokazao da je tuženik bez osnovanog razloga odbio prihvatiti njegovu ponudu, tj. da između ponašanja tuženika i eventualne štete koju prvotužitelj trpi zbog nesklapanja ugovora o zakupu poslovnih prostora nema uzročne veze.

Prema odredbi čl. 35. st. 1. ZOO oglas objavljen u štampi kojim se poziva neodređeni broj osoba da podnesu ponude za sklapanje pravnog posla ne predstavlja ponudu za sklapanje ugovora, nego samo poziv da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima. U konkretnom slučaju oglas za davanje u zakup poslovnih prostora tuženika u G. D. i Č. prikupljanjem pisanih ponuda u dvostruko zapečaćenoj omotnici s naznakom „Ne otvaraj – ponuda o davanju u zakup poslovnog prostora“ (točka VI. Oglasa) predstavlja poziv da se učini ponuda pod objavljenim uvjetima. Zbog toga podnesena ponuda na taj oglas nema za posljedicu nastanak ugovornog odnosa niti sklapanje ugovora jer davatelj oglasa nije obvezan ponudu prihvatiti.

Međutim, prema odredbi čl. 35. st. 2. ZOO davatelj oglasa datog štampom odgovara za štetu koju bi pretrpio ponuditelj ako bez osnovanog razloga nije prihvatio njegovu ponudu. S obzirom da tužiteljeva ponuda za davanje u zakup poslovnih prostora u G. D. nije ispunjavala sve uvjete javnog natječaja, tuženik je pravilno postupio kad ponudu nije prihvatio. Zbog toga ne postoji osnovna pretpostavka za naknadu štete u smislu odredbe čl. 35. st. 2. ZOO.

Neosnovano se revident poziva i na odredbu čl. 6. Zakona o zakupu poslovnog prostora („Narodne novine“, broj 91/96 i 124/97 – dalje: ZZPP) jer odredbama tog članka nije propisano pravo podnositelja ponude na javnom natječaju prikupljanjem pismenih ponuda za zakup poslovnog prostora na sklapanje ugovora o zakupu u slučaju da ponuda ne bi bila prihvaćena. Naime, odredbom čl. 6. st. 4. ZZPP izričito je propisano da podnositelj ponude na javnom natječaju mora ispuniti sve uvjete natječaja i ponuditi najviši iznos zakupnine da bi se njegova ponuda smatrala najpovoljnijom.

Prema pravnom shvaćanju ovog suda ponuda koju je prvotužitelj M. G. podnio kao fizička osoba, bez dokaza da ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti za koju su bili namijenjeni poslovni prostori za koje je objavljen oglas, tj. predmetni javni natječaj za davanje u zakup poslovnih prostora, nije ispunjavala uvjete iz natječaja, niti pretpostavke iz čl. 3. st. 2. u vezi s čl. 1. Odluke Općinskog vijeća Općine Čazma o uvjetima i postupku natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora („Službeni vjesnik“, broj 25 od 30. prosinca 1996.) jer uz ponudu tužitelj nije dostavio dokaz da je ovlašten u poslovnim prostorima obavljati djelatnost za koju su namijenjeni. Nadalje, tužitelj nije dokazao niti postojanje uzročne veze između neprihvaćanja njegove ponude i eventualne štete koju zbog toga trpi. Zbog toga su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz čl. 35. ZOO kada su odbili tužbeni zahtjev pa svi ostali revidentovi navodi nisu od utjecaja na pravilnost odluke u ovom predmetu.

Prema tome, nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava pa je na temelju čl. 393. ZPP revizija prvotužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 15. travnja 2010.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.