Rev-719/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 719/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Augusta Husinca, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica H.A. iz L., .. . H.R. iz T., . ., Republika Slovenija, obje zastupane po punomoćniku N.Đ., odvjetniku iz K., protiv tužene Zajednice osiguranja T., Zajednica područja Č., Poslovna jedinica K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljica izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 29. listopada 1992.g. br. Gž 1453/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 21. svibnja 1992.g. br. I P 310/92-10, u sjednici održanoj dana 12. travnja 1994.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljica kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pravomoćnom presudom od 29. listopada 1992.g. br. Gž 1453/92 Okružni sud u Bjelovaru je odbio žalbu tužiteljica kao neosnovanu i potvrdio presudu prvog stupnja Općinskog suda u Koprivnici od 21. svibnja 1992.g. br. I P 310/92-10 kojom je pod I. izreke tužena ZO T., Zajednica područja Č., Poslovna jedinica K. obvezana platiti tužiteljici H.A. na ime naknade štete 420.000 HRD sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 277. st. 1. ZOO, računajući od 21. svibnja 1992.g., pa do konačne isplate, kao i naknaditi joj trošak parnice, u iznosu od 20.711 HRD, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja. Pod II. izreke tužena ZO T. Zajednica područja Č.Poslovna jedinica K., dužna je platiti tužiteljici H.R. na ime naknade štete 200.000 HRD sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 277. st. 1. ZOO računajući od 21. svibnja 1992.g. pa do konačne isplate, kao i naknaditi joj trošak parnice u iznosu od 14.997 HRD sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, dok su pod III. izreke sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužiteljice odbijene.

Protiv citirane drugostupanjske pravomoćne presude tužiteljice su pravovremeno izjavile reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predložile da se pobijana presuda preinači i tužiteljicama dosudi primjerene iznose pravične naknade uz naknadu troškova postupka.

Na reviziju tužiteljica nije odgovoreno, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Sud prvog stupnja je na temelju medicinske dokumentacije i provedenog vještačenja utvrdio da je tužiteljica H.A. zadobila povredu mozga te natučenje glave, da je imala tegobe u smislu postkomocionog sindroma i da je u svezi s povredama trpjela bolove koji su bili prisutni mjesec dana od nastanka povrede, pa je sud ocijenio da će primjerena satisfakcija za bolove iznositi 180.000 HRD.

Utvrđeno je da je tužiteljica H.A. rođ. 1943.g., da je u vrijeme povređivanja bila u 49 godini života, da je trpjela duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u trajanju od mjesec dana, i da je morala ulagati pojačane napore pa sud ocjenjuje da će adekvatna satisfakcija za taj vid štete iznositi 240.000 HRD.

Odbijen je dio tužbenog zahtjeva kojim je tražena naknada za strah jer je sud utvrdio da proširenim osiguranjem temeljem kojega traži naknadu štete nije pokriven ovaj vid štete.

Dakle, tužiteljici H.A. ukupno je dosuđena satisfakcija od 420.000 HRD dok je sa preostalim dijelom zahtjeva odbijena.

Tužiteljici H.R. sud je utvrdio da je zadobila laku tjelesnu povredu, da se u vrijeme povređivanja nalazila u III. mjesecu trudnoće, a da je povredu zadobila u predjelu prsnog koša i zdjelice. Utvrđeno je, da je trpjela bolove u trajanju od 2 tjedna od dana povrede, pa sud ocjenjuje da će adekvatna satisfakcija za ovaj vid štete iznositi 120.000 HRD.

Utvrđeno je da je zadobila povredu lijevog koljena i da je kao trajna posljedica ostao ožiljak koji predstavlja estetski gubitak, pa kako je tužiteljica u 27 godini života te imajući u vidu činjenicu da je ženska osoba, sud je utvrdio da će primjerena satisfakcija za duševne bolove zbog naruženosti iznositi 80.000 HRD. Utvrđeno je da je tužiteljica trjepjela duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti u trajanju od 2 tjedna pa je sud ocijenio da tužiteljica s tog naslova nema pravo na naknadu štete jer bi dosuđenjem naknade štete bilo protivno odredbi čl. 200. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

Tužiteljica H.R. također je tražila naknadu za pretrpljeni strah od 250.000 HRD ali je sa tim dijelom odbijena sa svojim zahtjevom.

Tužiteljice u reviziji smatraju da im je sud dosudio suviše niske satisfakcije za nematerijalnu štetu.

Ovaj revizijski sud smatra da su tužiteljicama dosuđeni iznosi primjerena satisfakcija za nematerijalnu štetu koju se pretrpjele.

Naime, prema mjerilima i kriterijima iz čl. 200. Zakona o obveznim odnosima kao i sudskoj praksi o visini naknade nematerijalne štete u vrijeme donošenja prvostupanjske presude u svibnju 1992.g., tužiteljicama je dosuđena primjerena satisfakcija za sve vidove nematerijalne štete.

Dakle, sudovi nižeg stupnja su pravilno primijenili materijalno pravo, a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku valjalo odbiti reviziju kao neosnovanu.

U Zagrebu, 12. travnja 1994.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

/Štefica Klepac/